Pivska poplava
Neki podaci u različitima izvorima ne poklapaju se, pa ćete negdje naći da se katastrofa dogodila 17. listopada 1814. godine, u drugima se spominje dan prije, u trećima dan poslije toga; broj utopljenih kreće se od šest do devet, no u jednom se svi slažu - prije dva stoljeća dogodila se u Londonu jedna od najbizarnijih nesreća ikad, upamćena kao pivska poplava.
Ima još faličnih informacija u vijestima o pivskoj katastrofi, jedni govore o pivnici u kojoj su eksplodirale pivske bačve, drugi o pivovari, zapravo se spominju različite pivovare, a u podacima o količini prolivenog piva opet se pojavljuje svašta, pa bi zacijelo bilo dobro u tu informaciju uvesti malo reda, a možda mnoge od vas i po prvi puta upoznati s tim neobičnim događajem.
O dvjestotoj obljetnici poplave na nju je podsjetio i britanski Independent, pišući uz ostalo i ovo: „Neograničena i besplatna dostava piva - to zvuči sjajno, zar ne! Ali, kada se nas sruči više od milijun litara piva u valu visokom gotovo pet metara, kako što je to bio slučaj s londonskom pivskom poplavom 17. listopada 1814. godine, to izgleda kudikamo manje privlačno."
Razbijena bačva u pivovari Horse Shoe Brewery u Tottenham Court Roadu izazvala je poplavu okolnog područja tamnim pivom porter, utopivši osam ljudi i demolirajući nekoliko zgrada. George Crick, službenik na dužnosti za novine je izjavio da se nalazio na platformi oko deset metara udaljenoj od dotične bačve, kad je čuo eksploziju, te da je otrčao u skladište s bačvama, da vidi što se dogodilo, i tamo zatekao zastrašujući prizor - bačve pod pritiskom eksplodirale su jedna za drugom, ukupno četiri, a isteklo je osam do devet tisuća barela portera (1,3 do 1,5 milijuna litara)
Pivo je preplavilo obližnje naselje Sv. Giles rokery, naseljeno sirotinjom i polusvijetom, koje je svojedobno (sredinom osamnaestog stoljeća) inspiriralo grafiku engleskog umjetnika Williama Hogartha, nazvanu Gin Lane. Pivo je nahrupilo u podrume u kojima su živjele čitave obitelji, a ljudi su se spašavali penjući se na dijelove namještaja. No, nisu se svi uspjeli spasiti. Kronike bilježe da je djevojčica Hannah Banfield, koja je u tom trenutku sa svojom majkom Marijom pila čaj, nestala u bujici.
Ljudske naravi brzo su isplivale iz pivske bujice - stražari su uz mito od penija ili dva, puštali radoznali puk da pogledaju mjesto događaja i ostatke bačava koje su eksplodirale, a znatiželjnih koji su htjeli vidjeti jezivi prizor bilo je na stotine. Pričalo se i da su ljudi zahvaćali pivo u lonce i u sve što im se našlo pri ruci, no vjerojatno to nije bila istina. Martin Cornell, autor knjige Amber, Gold and Black: The History of Britain's Great Beers i pivskog bloga Cytophile, piše: „Londonske novine iz tog vremena ne izvještavaju o takvim slučajevima, dapače, ističu kako se gomila, koja se okupljala na mjestu pivske poplave, ponašala dostojno. Tek mnogo kasnije krenule su priče o navodnim neredima i opijanjima."
Istraga koja je provedena pokazala je da je bačva bila nestabilna rano poslijepodne toga dana, kada je popustio jedan od metalnih obruča. Porota je oslobodila pivare od bilo kakve krivice za nesreću, koja je pripisana višoj sili. Vlasnici pivovare, tvrtka Henry Meux & Co, dobili su odštetu, odnosno povrat trošarine plaćene za proizvedeno pivo. No, Morning post dobio je anonimno pismo potpisano s „prijatelj čovječanstva" u kojem stoji da se događaj mogao predvidjeti. „Uvijek sam smatrao da su mnoge pivovare i destilerije u ovoj metropoli najopasniji objekti da se ne bi smjelo dopustiti da stoje u srcu grada."...
Pivovara Horse Shoe ubrzo je normalizirala proizvodnju i radila je do 1921. godine, kada je prestala s radom, a na tom mjestu počelo djelovati kazalište Dominion, a da se bizarni događaj ne bi zaboravio, lokalni pub The Holborn Whippet svake godine kuha specijalni ale.
