Pivo i diskriminacija žena
Možda to niste niti primijetili - ili jeste, ali niste bili svjesni toga. Premda o tome poprilično dvojim, jer po meni, to je više nego jasno. Žene se u reklamama za pivo uopće ne pojavljuju kao žene, odnosno pojavljuju se jedino kao objekt muške požude, da upotrijebim feministički rječnik.
Iznimno teško naći ćete reklamu u kojoj žene piju pivo. Kako nose po deset vrčeva u svakoj ruci, hlade se bocom ili izlijevaju pivo po sebi, to da. Ili ga otvaraju dijelovima tijela za koje čovjek koji išta zna o anatomiji nikad ne bi rekao da je to moguće, ali ni u takvim slučajevima žena to pivo nakon otvaranja neće popiti, nego samo decentno odložiti. Sudeći prema kreatorima pivskih reklama, pivo na one najljepše žene djeluje čak kao savršeni feromon, koji ih privlači pravim muškarcima, naravno onima koji piju baš to pivo - pritom se podrazumijeva da po zakonima realnog svijeta vrijedi pravilo da je privlačenje raskošnih žena upravno proporcionalno količini piva koju je u stanju popiti trbušasti i ćelavi alfa mužjak.
Sudimo li dakle striktno prema reklamama, žene uopće ne piju pivo. Dobro, već zbog razlici u tjelesnim predispozicijama, mogu ga popiti manje od muškaraca. Ali prostom metodom nekvalificirane procjene, gađajući odoka, rekao bih da žene mogu popiti upola manje piva nego muškarci. I marketinški stručnjaci tako mogu lako izračunati da je onda otprilike trećina ukupnog tržišta piva. Ako to nije u stanju, može zamoliti da mu to učine njegova djeca koja po sili zakona idu u školu. Dovoljne su dvije osnovne računske operacije - množenje i dijeljenje.
To nerazumljivo ignoriranje tako golemog tržišta počelo me je još više fascinirati kada je jedan neimenovani predstavnik neimenovane pivovare* izjavio, a sad garant neću točno citirati, da „tržište pivskih specijaliteta predstavlja ogroman potencijal, prema kojem će se sada marketinške agencije sve više okretati," jer je, prema njegovim riječima, već dosegao nevjerojatnih dva posto udjela na ukupnom tržištu.
Izvorno se ovaj članak imao nemilosrdno okomiti na marketinške stručnjake jednostavnim pitanjem - jedu li te individue vrijedne svakog sažaljenja ustvari tako strašno tupave da su u stanju lomiti se da bi prodali desetak boca piva, a istovremeno zanemaruju ogroman tržišni potencijal? Ali, na kraju sam shvatio da bih tim ljudima (?) zapravo učinio nepravdu. Oni naime rezoniraju veoma razumno - oni tržištu govore to, što ono želi čuti.
Kao neukusna šala dobro. Kao reklama prilično mučno.
To većinsko tržište, odnosno žene pivopije, ignoriraju. I ne moramo upotrebljavati eufemizam tržište, to smo, jednom riječju, mi, pijanci iz redova muškog pokoljenja. Kad bi se, naime, u reklamama počele pojavljivati žene, realno bi se moglo desiti da muškarci prestanu piti. Nije naime nikakvo veliko sociološko otkriće da se pivo iz nekakvog razloga smatra muškim pićem, gostionica muškim zabranom a čitava kultura piva nečim, što mi dečki imamo samo za sebe. Valjalo bi dodati i to da je upravo zahvaljujući nenazočnosti žena ta kultura prilično nekulturna, ali to bi možda ipak bilo malo previše. Ono pak što nikako ne želim zadržati za sebe su čudnovate predrasude, koje se oko toga skupljaju.
Prema ženama, koje su započele povijest kuhanja piva, u gostionici se odnose nepravedno. Već sama narudžba piva iz usta krhke djevojke izaziva kod nekih konobara ružnu reakciju, uglavnom barem mrštenje. Ako žena nastavi s takvom narudžbom tijekom cijele večeri, to se već smatra krajnje čudnim. Takve žene su uglavnom izopćene iz zajednice. Ako se baš ne nalazite u povijesti početka grčke demokracije, to znači otprilike to, da je muškarci drže za muškaraču, a žene za kurvu.
Žene tako podliježu društvenom pritisku i same konzumaciju piva smatraju nečim neženstvenim. To ne znači da im pivo ne bi prijalo ili da ga ne bi htjele piti, ali iskonski se toga stide i kamufliraju to različitim načinima. Jedna moja pivski osviještena prijateljica, na primjer, uzima čaše od trećine litre piva, jer to je - kako kaže - primjereno dami, a pri tom, nitko ne primjećuje da ih je popila već deset. (E, tu bih imao jednu malu primjedbu - pozna se to, ali to nije toliko važno.) Obratite pozornost kako se ponaša većina žena, kada naručuje pivo - kao da se ispričavaju. Rade ono što prema društvu ne bi trebale raditi.
Žena se m može oduzeti od vina u restoranu (što je za razliku od gostionice, ženski teritorij) i to je s gledišta društvenih uzanci, u savršenom redu, neke se time i hvale, bez posljedice na svoj status u društvu. Momak se može ožderati kao svinja u kakvom zadimljenoj krčmi i također se time slobodno može hvaliti. Obrnuto je naprosto nezamislivo. Žene su možda dobile pravo glasa, mogu ići u vojsku i - ako bismo malo zažmirili na jedno oko - imaju i istovjetne radne uvjete, ali sve dok vlada rodna diskriminacija u oblasti pijenja piva, nema za njih na svijetu ravnopravnosti, sloge i sestrinstva.
Kako pretpostavljam da je prosječni čitatelj naše stranice u svojim stavovima bliži stereotipu pivopije nego pivski uskraćenim ženama, moram apelirati i na vas, odnosno na nas. Slijedeći puta pozovite svoju suprugu, partnericu (ne zajedno, naravno), prijateljicu ili poznanicu na pivo. Pa ako treba zajedno doplivajte u pivu do društveno pravednijeg jutra. Ako ne to, do nekakvog jutra ćete svakako na tom pivu doplutati. A to je uvijek ugodnije ako uz sebe imate ženu.
* Taj izvor ne ostavljam u anonimnosti zato što bih bio obziran prema njegovim osjećajima, naprotiv. Nažalost, zaboravio sam o kome se radilo. Ali možemo to prevaliti na bilo koji veliki pivarski koncern, jer iz svakog su dolazile slične izjave.
Izvor: Pividky.cz
