Pijanački ogrtač

Nekada je društvo sve podanike držalo na liniji koristeći socijalni pritisak, a ako to nije pomoglo, primjenjivano je javno ponižavanje. Stup srama bila je česta kazna i sigurno vam je poznat glavni tip takvog stupa - drveni kolac s okomito pričvršćenom daskom s rupama za obje ruke i glavu osobe izložene javnoj poruzi,

a sve troje dobro osigurano, te biste tako stajali na glavnom trgu određeno vrijeme, ovisno o težiti počinjenog djela. To je bio samo najčešći, ali ne i jedini tip javne poruge, postojali su i razni drugi, kao što su psovačke uzde, ili željezna brnjica. Bilo je stupova srama koji su bili namijenjeni specijalno za prekršaje pijanstva u javnosti. U Engleskoj je bila poznata pijanački ogrtač.

Prema jednom izvoru, „pijanstvo je po prvi put označeno kao kazneno djelo u Engleskoj, zakonom pod nazivom Ale Houses Act iz 1551. godine, a pijanački ogrtač postao je uobičajeni način kažnjavanja recidivista, naročito tijekom Engleskog Commonwealtha. Od 1655. godine Oliver Cromwell je zabranio mnoge engleske pivnice, posebno u područjima pod rojalistima, a vlasti su redovito prakticirale upotrebu ogrtača."

U publikaciji England's Grievance Discovered Ralpha Gardinera iz 1655. godine, pijanački ogrtač je opisan ovako: „Čovjek je išao gore - dolje po ulici, s velikom kacom na sebi, ili bačvom, na kojoj je na jednoj strani bio otvor za glavu, tako da ju je nosio na ramenima i prekrivala mu je ramena i tijelo, sve do gležnjeva. Morao je tako u tom ogrtaču, kako se tome moderno govorilo, marširati pred svekolikim promatračima, a bila je to kazna za pijanice i slične prijestupnike." Bilo je to svjedočanstvo Johna Willisa, koji je tvrdio da je to na svoje oči vidio u Newcastleu-upon-Tyne, Engleska.

„Pijancima je obično određivana kazna od pet šilinga, koje su morali dati za siromašne, a ako ne bi platiti u roku od tjedan dana, stavljali su ih u pijanački ogrtač."

I u drugim dijelovima Europe primjenjivana je ova kazna, za koju su korištena različita imena, kao na primjer Španjolski plašt ili Bačvasti stup srama. U Njemačkoj su ga zvali Schandmantel, što znači ogrtač srama, ili bure srama. Primjerci ove nekad popularne sprave mogu se vidjeti u muzejima primjerice u muzeju sprava za mučenje u Freiburgu, Njemačka.

Prema nekima, španjolski plašt bio je zapravo ozbiljna sprava za mučenje, sračunata na puno više od samog izvrgavanja javnom sramoćenju pijanaca. Tako John Evelyn u svom dnevniku iz 1641. godine opisuje jedan ogrtač, koji je vidio u Delftu u Nizozemskoj, kao „tešku drvenu posudu, koja liči na onu u kojoj se pravi maslac, koju na ramenima nosi žena avanturističkog duha, koja je imala dva muža u isto vrijeme, tako da joj na gornjoj strani viri glava, te su je tako vodili po gradu, kao kaznu za njezinu nevjeru."

No, ova vrsta kazne nije bila ograničena samo na Europu. našla je primjenu i u američkim kolonijama.

Guverner Massachusettsa John Winthrop zabilježio je 1634. godine da je Robert Cole (1598.-1655.), koji je došao u Massachusetts 1630. godine s flotom Winthrop, „često bio kažnjavan zbog pijanstva, a sada mu je naređeno da oko vrata nosi crveno D tijekom godine dana." (D je početno slovo riječi Drunkard, pijanac, op. prev.) Neki teoretičari književnosti špekuliraju da bi to moglo biti porijeklo ideje za priču Grimizno slovo Nathaniela Hawthornea.

„Robert Cole živio je u Roxburyju, Massachusetts, kad je 19. listopada 1630. podnio molbu da ga se oslobodi kazne, a oslobođen je odlukom Općeg suda 18. svibnja 1631. zajedno sa 113 drugih osuđenika. Obespravljen je ponovno 4. ožujka 1634. zbog svog problema da prečesto i previše zaviruje u čašu, i tada je također morao godinu dana nositi crveno D na svojoj odjeći. No, nosio ga je samo dva mjeseca, jer je 14. svibnja te godine ta kazna ukinuta."

A prema knjizi Neobične kazne u prijašnjim vremenima, koju je 1896. godine  objavila Alice Morse Earle, ta je kazna uvelike primjenjivana tijekom američkog Građanskog rata.

Još jedna vojnik Unije, pripadnik 13. massachusettske dobrovoljačke B čete, piše da je s generalom Banksom bio u Darnstownu i tamo vidio čovjeka kažnjenog zbog krađe: Imao je glavu provučenu kroz rupu, a ruke kroz daljnje dvije manje rupe sa svake strane bureta oblijepljenog natpisom „Ja sam lopov," a sprovodila ga je garda i bubnjar, koji je bubnjao koračnicu skitnica, uzduž ulice u kojoj je bila njegova regimenta. Jedan časnik mi je rekao da to kažnjavaju čovjeka koji je ukrao piće. Bure koje je nosio bilo je ukrašeno bocama, koje su simulirale epolete, a tu je bio i natpis „ukrao sam viski."

Moglo bi se navesti i mnogo drugih primjera. No, nema o njima tragova u spisima vojnih vlasti, jer su to očito bili presitni predmeti za vojne sudove.

Te „bačve - košulje" koje su se tako često koristile u Građanskom ratu, bile su poznate kao pijanački ogrtač i bile su obilato korištene na američkom tlu tijekom proteklih stoljeća.

Iskaz jednog svjedoka iz 1862. godine opisuje slijedeći prizor: „Jedan očajni prijestupnik, bezrazložno okovan hrastovinom, ima glavu gurnutu kroz otvor izrezan na jednom kraju bureta, dok je druga strana uklonjena, te jadnik baulja neutješno, gledajući oko sebe poput napola izleženog pileta."

Začudo, najmlađi primjer kažnjavanja pijanačkim ogrtačem pronašao sam u 1932. godini, kada je još bio u upotrebi u američkim zatvorima, na primjer u Sunbeam Prison Campu u Floridi, gdje je i snimljena fotografije iz galerije.

Izvor: Brookston Beer Bulletin

Za one koji žele znati više: Schandmantel, Drunkard's cloak, World Wide Words