Kruto pivo na vagu
Eto, da sam jučer umro, otišao bih u posvemašnjem neznanju i zatucanosti, ne imajući pojma da postoji pivo u pogrešnom agregatnom stanju - krutom. Zapravo ne da postoji, nego je postojalo. A doznao sam to listajući takozvane požutjele stranice tjednika češke manjine Jednota iz 1965. godine.
Doduše znam da svakih par godina neki entuzijast gromoglasno objavi kako je izumio instant pivo u prahu, ono kad sadržaj kesice istreseš u čašu vode i evo tebi pjenušave blagodati, ali uz današnju tehnologiju to ne treba posebno čuditi, kao što ne čudi ni to da takve ideje ne nalaze plodno tlo. No, ovdje se radi o krutom pivu drevnih Babilonaca, spravljanom za duga putovanja. Ono također nije preživjelo, ali kažu da se tradicija njegova spravljanja održala sve negdje do srednjeg vijeka, te je dakle trajala nekoliko tisućljeća.
Evo što piše u Jednotinu članku iz broja 49, od 11. prosinca 1965. godine:
Pivo na komad bilo je poznato od najstarijih vremena u Babilonu i Arabiji, kao neizostavni napitak na dugim putovanjima. U srednjem vijeku je umijeće njegova spravljanja zamrlo i dugo se o tome nije ništa znalo. Prema starim zapisima, Arapi su poznavali kruto pivo pod imenom „saviq", a njihovi prethodnici Babilonci nadjenuli su mu dostojnije ime „hubur bulug gar". Prodavalo se na vagu u svežnjevima, koje su karavane na devama otpremale u sve krajeve tada poznatog svijeta. Kad bi se karavana utaborila, svatko bi se odrezao komad piva, namočio ga u vodu i za čas bi fermentiralo u osvježavajući napitak s niskim udjelom alkohola. To kruto pivo se peklo od posebne vrste kruha, koji je sadržavao veću količinu sladnog šećera. Peklo se na kamenu na umjerenoj temperaturi. Najveća zagonetka proizvodnje toga piva je duga fermentacija. Tek nedavno utvrđeno je da vrenje nije prouzrokovano kvaščevim gljivicama, nego bakterijama nazvanim termobacterium mobile, koje se pojavljuju posvuda u toplim krajevima a uzrokuje vrenje svih napitaka kod primitivnih naroda. Bakterije su sačuvane na životu bilo dugotrajnim polaganim pečenjem piva, ili su prenošene vodom. Umijeće spravljanja krutog piva u Arabiji s vremenom je nestalo, tako da je danas praktično potpuno nepoznato. A zasigurno zavređuje istraživanje i širu primjenu.
Kad pročitate ovakvo što, logično je da se zapitate, kako to da ja za to ne znam, nakon toliko pročitane pivske literature, pa idete provjeravati, ali nigdje ni traga o tome. Čak ni svemogući google ne pomaže baš puno, osim što vam otkriva da u arhivu lista The Brooklyn Daily Eagle postoji članak 'Solid beer' Secret Of the Ancient Is Object of Scientist, objavljen 14. studenog 1934. godine. A on je, za divno čudo identičan ovom iz Jednote, samo što ima još uvodni dio u kojem se objašnjava da su babilonske artefakte odgonetnuli berlinski bakteriolog Paul Lindrner u suradnji s Engelbertom Huberom, stručnjakom za povijest pivarstva.
Kako se dogodilo da su urednici Jednote prevodili članak star više od 30 godina, nemoguće je odgonetnuti, a daljnje googlanje otkriva da je potpuno isti članak objavljen u novinama Milwaukee Journal dvije godine nakon bruklinskog - 17. listopada 1936.
