Jurjevo - Još jedan blagdan piva

Prilično sam siguran da današnji blagdan svetog Juraja, po narodski Jurjevo, ili Đurđevo, odnosno Đurđevdan ne biste baš povezivali s pivom, ali krivo. Ovaj časni svetac, jedan od najvećih ikada, itekako ima veze s pivom i s pravom stoji iza svetog Arnolda, u dugačkom redu onih koji se na ovaj ili način mogu smatrati nebeskim zaštitnicima piva.

To što ćete naići na mnoga piva čije etikete krasi crtež viteza koji dugačkim kopljem probija aždaju, još ne govori ništa o tome da Juraj ima nešto zajedničko s pivom. Naime, Saint George je zaštitnik Engleske, pa je logično da u toj zemlji vrvi od aleova i stouta nazvanih po „zelenom Juri". Mnogim gradovima Juraj je patron, pa zašto ne bi njihove pivovare kuhale pivo s njegovim imenom, bez nekog dubljeg povoda.

Sveti Juraj (latinski Georgius, grčki Georgios), povijesna je ličnost, jedan od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga zemlje štuju kao svoga sveca zaštitnika - osim Engleske na primjer Katalonija i Gruzija. Rođen je u 3. stoljeću u Kapadociji, u Palestini. Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik satnije, potom i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu. Svetac najčešće prikazivan u pobjedonosnom srazu sa zmajem (kip Antona Dominika Ferkorna nalazi se u Zagrebu ispred zgrade Kazališta), skončao je na spektakularan način - u rimskom hramu punom statua njihovih božanstava izazvao je rušenje zdanja. Događaj je prema legendi pratio i sam car, koji je naredio da se Juraju odrubi glava. Bilo je to 23. travnja 290. godine u Lidiji (Palestina), a datum Jurajeve smrti u Crkvi je upisan kao spomendan na toga sveca.

Sveti Juraj - vojnik, časnik, ratnik, koji je umro mučeničkom smrću jedan je od najomiljenijih svetaca u kršćanskom svijetu, s veoma širokim spektrom patronata. Između ostalom zagovaraju ga pri kužnim bolestima, a zaštitnik je zemlje, sjetve, usjeva, zelenila, stoke,ratara, pastira, vojnika. Njemu su posvećene neke od najstarijih kršćanskih crkava, jer je zamijenio slavensko božanstvo nadolazećeg ljeta. Stoga u mnogim krajevima postoje običaji Zelenog Jure.

Sve je to u redu, samo - gdje je tu pivo. Pa, evo. Jurjevo je dan na koji je odvajkada, i sve do 1865. godine i uvođenja postupka pasterizacije, bilo dan kada je počinjala sezona konzumacije piva. Naime, kako se namirnice za topla vremena nisu mogle čuvati, postojao je propis koji je određivao da se pivo može kuhati samo od Miholja do Jurjeva, odnosno od 29. rujna do 23. travnja. A pilo se obrnuto - od Jurjeva do Miholja, a i dalje, ako bi štogod preostalo i ne bi se pokvarilo. Tako se u srednjem vijeku u Bavarskoj dan 30. rujna smatrao pivarskim Silvestrovom, odnosno početkom pivarske godine.

Bavarska je - znamo - kada je riječ o pivu, često u središtu povijesnih zbivanja, a posebno kada se radi o vezi dragocjene tekućine i sveca ubojice zmajeva. U Bavarskoj se već dugo na ovaj datum održava promocija proljetnog jakog bock piva, a od 1994. godine 23. travnja je i službeno Dan njemačkog piva. Za to uz sve ovo postoji još jedan, i još bolji razlog - na taj dan 1516. godine donesen je čuveni Zakon o čistoći - Reinheitsgebot, koji se smatra najznačajnijim zakonskim propisom koji regulira proizvodnju piva. Proglasio ga je pred zemaljskom vijećnicom u Ingolstadtu bavarski vojvoda Wilhelm IV. Reinheitsgebot međutim nije prvi zakonski akt koji govori o pivu, i koji propisuje izradu i potrošnju toga napitka. Po prvi put u povijesti pivo se spominje još u Hamurabijevu zakoniku, koji sadrži kaznene odredbe za gostioničarke koje prodaju pokvareno pivo. Godine 1156. izdao je car Barbarossa naredbu da se „ima kazniti proizvođač lošeg piva," a sličnih primjera ima još.

Nije ovo čak ni prvi zakon koji regulira uvjete proizvodnje zlatnog soka. Naime, u Bavarskoj je sličan zakon postojao još od 1487. godine, kada ga je donio vojvoda Albrecht IV, ali on se odnosio samo na rezidencijalni grad München. Tek 1516. objavljen je Reinheitsgebot - Zakon o čistoći - kao obvezujući pravni akt za cijelu Bavarsku, a kasnije je proširen na ostale dijelove Njemačke. No, ovaj je zakon najstariji propis o kvaliteti koji se ujedno smatra aktom zaštite potrošača, koji je na snazi još i danas, petsto godina od donošenja.

Ovaj zakon propisuje da se pivo smije proizvoditi samo od slada, vode i hmelja, čime su izvan zakona stavljeni svi drugi eventualni sastojci, poput šećera, riže, ili kukuruza, koji je i danas posvuda u svijetu dopušten kao djelomični nadomjestak za ječam. Zanimljivo je da ovaj zakon ne spominje kvasac, bez kojeg nema vrenja i bez kojeg nema kuhanja piva, a razlog je taj što se u to vrijeme nije ni znalo da je kvasac taj koji pokreće najdragocjeniji proces u proizvodnji piva, niti kako on nastaje, niti kako radi.

Zvuči nevjerojatno, ali ovaj zakon vrijedi i dan danas. Doduše, pivovare ga se više nisu dužne pridržavati, posebno nakon što je Europski sud 1987. godine odlučio kako je Reinheitsgebot prepreka uvozu stranih piva u Njemačku. No, njemačke pivovare, koje su na svoj propis i na čistoću svoga piva iznimno ponosne, nastavile su se pridržavati toga propisa, pa to čine i danas, a oznaka „proizvedeno prema Zakonu o čistoći" savršena je referenca za pivo, a sve je češći slučaj da se i piva u drugim državama hvale kako su skuhana po odredbama toga njemačkog zakona.

Mi se time - naravno - ne možemo pohvaliti. Naime, ekonomska računica velikih igrača u Europi je nametnula standard po kojem se dio ječmenog slada legalno može zamijeniti kukuruznom krupicom. Pošto kilogram kukuruza stoji 70 lipa, a dobar slad čak 2,70 kuna, jasno je da svi koriste zakonsku mogućnost da dio slada nadomjeste kukuruzom. Ali, nekada je bilo drugačije. Kako je Hrvatska do 1918. godine bila u sastavu Austro-Ugarske, Reinheitsgebot strogo se primjenjivao i u našim pivovarama.

Danas, nažalost, sveti Jura kod nas uistinu nema veze s pivom. Ali u Njemačkoj je to veliki praznik svih pivopija. Tamošnje nacionalno udruženje proizvođača piva i slada organizira mnoge prigodne svečanosti, prigodne manifestacije priređuju pivnice, ugostitelji, turističke zajednice, a pivovare - dakako - sve začinjaju potocima posebnog piva, „proizvedenog po odredbama Zakona o čistoći.