Pivari koji u spravljanju piva koriste četiri osnovna elementa - vodu, slad, hmelj i kvasac - to jasno i vrlo rado naznače na etiketama i promo materijalima. Mnogi će još dodati i podatak da je proizvedeno po njemačkom zakonu o čistoći piva iz 1516. godine donesenom u cilju zaštite potrošača što bi trebalo jamčiti kvalitetu. Međutim, puno pivara, što zbog smanjenja troškova, što zbog želje za drugačijim okusima i aromama, dodaju i druge sastojke. Dodacima se vrlo često popravlja okus i poboljšava boja.
Oni koji žele skuhati jeftinije pivo, a takvih u svijetu industrijske proizvodnje sve više u slad dodaju kukuruznu krupicu. To je osobito popularno u Americi pa u nekim pivovarama ona iznosi polovinu smjese što daje vrlo suho svijetlo pivo. Djelomična alternativa sladu je riža, koriste je brojne pivovare kako bi dobile lagani, svježi okus. Najčešći dodatak je šećer u kockama ili kao sirup. Lagano fermentira i brzo daje više alkohola, ali ostavlja malo svojstva. Grijani šećeri ili karameli ponekad se koriste umjesto tamnog slada. Šećeri se osobito cijene u Africi gdje je ječam rijetkost. Sirupi slada koriste se kako bi se dobilo više piva nego to kapacitet smjese dopušta, a pečeni ječam se koristi za zatamnjivanje piva te jaki i suhi okus.
Tijekom burne pivske povijesti beskrupulozni pivari su svoje profite povećavali korištenjem loših sastojaka koje su vlasti pokušavale ukloniti zakonima. U 19. stoljeću bila je to sol koja se koristila da pivo nabuja - od jedne mjere dobile bi se dvije ili tri.
Dodavanja okusa u pivo je stara tradicija. U danima prije hmelja, pivari su pravili vlastitu smjesu, a recepti su bili tajna. Često su sadržavali bilje, začine ili voće kao borovicu ili mirtu. Voće se dodaje kako bi izazvalo prirodnu sekundarni fermentaciju i dodali okusi.
U nekim zemljama taj je običaj izumro, a tradicije se strogo drže u Belgiji čiji pivari nikada nisu odustali od voćnih piva. Takvo piva su Krek i Frambozen, tradicionalni belgijski recepti koji sadrže trešnje, odnosno maline, kako bi se dobilo pivo crvene boje s okusom voća.
S više ili manje uspjeha pivi su se još dodavale kore naranče i limuna, jabuke i đumbir. Pivu se dodaje i razno bilje, najpoznatije takvo pivo je Hoegaarden začinjeno sjemenom korijandera i korom naranči sa Curacaoa.
Jedan od najstarijih dodataka je med, a pivu se tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća kada svijet zahvatili ludilo za meksičkim pivima, dodavala i ljuta paprika.
Povratkom malih pivovara u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, vračaju se i neobični okusu. Prije dvije godine, na koprivničkom Renesansnom festivalu pivu je dodana kopriva, na Danima piva u Daruvaru svake godine posjetiteljima nude nove zanimljive okuse pa su mogli kušati, primjerice piva s orahom i kupinom, a u Karlovcu su ove godine skuhali pivo s korijanderom.
Prenosimo iz dvotjednika Agroglas broj 375 od 14. listopada 2015.