Crnogorsko pivo
Prvo jedna trač - legenda a zatim činjenice. Pričao mi je poznavalac prehrambenih prilika u Crnoj Gori: "Za vrijeme Knjaza Nikole, unajmili su Crnogorci nekog Čeha kako bi pokrenuo proizvodnju piva. Čovjek je tragao po zemlji, i pronašao vodu koja pogoduje ukomljavanju ječma za pivo, koji je takođe donio iz inostranstva. Počelo je da pjeni u Nikšiću, zavrtjele se pare kroz prste domaćih trgovaca i funkcionera, nesretnom Čehu niko ni cvonjka za rad i "know - how", pa se nakon godinu pokupio i otputovao. Tipičan scenario iz pera crnogorske svakodnevice".
Što se tiče činjenica, dosta se može pronaći na sajtu nikšićke Pivare. One govore iz temelja drugačiju priču: "Začetak industrije u Knjaževini Crnoj Gori, nakon međunarodnog priznanja njene nezavisnosti na Berlinskom mirovnom kongresu 1878. godine, vezan je za nastanak pivare u Nikšiću. Prvu pivaru osnovao je 1896. godine Vuko Krivokapić, koji je pivarsko iskustvo stekao prilikom boravka i rada u Sarajevu. Materijalna sredstva za ovaj rizičan poduhvat obezbijedio je Vukov otac, Janko, imućan domaćin. Knjaz Nikola dao je Krivokapiću saglasnost za podizanje prve fabrike bire u Crnoj Gori i istovremeno ga oslobodio carine na uvezenu opremu, sirovine i dažbine na pivo... Pivara je 1909. godine pretvorena u akcionarsko društvo crnogorska pivara „Onogošt", sa osnovnim kapitalom od 250 000 perpera, podijeljenih na 2 500 akcija... Zbog potrebe tržišta, jedan broj nikšićkih trgovaca i zanatlija odlučuje da podigne novu Pivaru „Trebjesa" 1908. godine, iz koje je prvo pivo plasirano 1911. godine....".
Iako na ambalaži Nikšićkog piva piše da se proizvodi od 1896. godine, iz teksta na sajtu može se naslutiti da je predak današnje pivare zapravo drugoosnovana "Trebjesa" iz 1908. godine. A sin i otac Krivokapići, mogli bi da se podiče kao donosioci piva i vlasnici prve manufakture u Knjaževini, koja se kako rekosmo, zvala "Onogošt".
U bližoj istoriji crnogorskog pivarstva pomenuo bih malu pivaru "Fit", čije piće se početkom dvadeset prvog vijeka točilo u dvije pivnice u Podgorici i Baru. Lokali više ne postoje. Umjesto njih su kineski restorani koji, kako sam načuo, pripadaju istom vlasniku. U njima i dalje specijalitete sa dalekog Istoka možete zalivati pjenom svijetlog i tamnog piva. Fit se takođe može probati u Budvi, u Vili Balkan i konobi Stari Grad.
E sad, pitanje je da li su osnivanje "Onogošta" i "Trebjese" zaista korijeni crnogorskog pivarstva, a bira iz Nikšića prva koje se pojavila u granicama koje danas okružuju zemlju. Vjerovatno da je tako, ukoliko imate drugih podataka ne ustručavajte se da prokomentarišete, jer bih i sam volio da znam više kada je u pitanju istorija piva u Crnoj Gori.
Moguće je da se po neka bačva zavrtjela po Budvi i Boki koje su bile pod Austrijom. Gradovi u zaleđu i ostatak primorja nakon petnaestog vijeka bili su uglavnom u sklopu Otomanske imperije koja je sa "pivskom kulturom" imala veze koliko Meksiko sa baklavom (Efes pivara osnovana je tek 1969:). Što se tiče gorštaka po brdskim plemenima, za sada nijesam našao podatak da su varili bilo kakvu vrstu žitarice.
Ne bih isključio mogućnost da je u srednjem vijeku bilo piva u dijelovima današnje Crne Gore sa nižom temperaturom . Slovenski narod u to vrijeme je boravio u ravnici i, za pretpostaviti je, uzgajao žitarice za hleb. U mnogim djelovima svijeta gdje se žito peklo, ujedno se i varilo radi proizvodnje alkohola. Takođe, u rudnicima na sjeveru radili su majstori iz germanskih zemalja u kojima je pivo tradicija od davnina.
Kao primjer bi se mogla navesti susjedna Srbija gdje su kmetovi sa Banjskog, Bistričkog, Gračaničkog i Dečanskog vlastelinstva bili dužni, obično pred neki praznik, isporučiti slad, hmelj ili gotovo pivo manastiru.
Prenosimo s bloga Napivo.me
