I sinoć je bilo važno sudjelovati na pjenušavom događaju u krugu Zmajske pivovare na zagrebačkom Jankomiru. Drugi dan za redom održavao se tamo pivski festival, drugačiji od onog prethodnog dana. Bilo je to Zmajevo, festival dobrog piva i dobre glazbe, a o klopi da i ne govorimo.
Dok je Pozoj craft beer fest nudio pivskim tifozima preko šezdeset uzoraka vrhunskih piva iz ponajboljih europskih i američkih craft pivovara, Zmajevo je pivopijama pružilo mogućnost da provedu krasnu ljetnu večer uz obilje dobrog zvuka (koji je dostavila firma Dostava zvuka) i uz mnoštvo odličnog izvrsno ohlađenog zanatskog piva.
Bila je to prilika za sve one koji još nisu zavirili iza kulisa proizvodnje dragocjene tekućine da se uključe u jednu od tri vođene ture po pivovari, a zanimanje za edukacijsko razgledanje pogona pokazalo je iznimno puno posjetitelja, tako da je Nenad imao pune ruke posla. „Ne samo da je bilo puno zainteresiranih, nego ih je štošta zanimalo, pa su postavljali brojna pitanja,“ rekao mi je nakon zadnje ture.
Inače, sa svim Zmajevcima i drugim pivarima i entuzijastima, koji su pohodili i onaj prethodni festival, izmjenjivalo se jedno jedino pitanje: „Jesi li živ?“ jer kušanje nebrojenih uzoraka pivskih specijala iznimno je zahtjevna rabota i nimalo lagana. „To je težak fizički napor,“ rekao je i sam Andrej Čapka, koji je podnio najveći teret organizacijskih obaveza. No, unatoč svemu, svi su bili živi i zdravi, bodri i čili, te spremni za nove radne pobjede.
Zmajevo je festival namijenjen širokoj publici, toliko širokoj da uključuje i djecu, pa i onu sasvim malu. I to je jedna od karakteristika crafta, koju sam uočio i na festivalima i u taproomovima craft pivovara kod nas i u inozemstvu – golem udio u populaciji koja dolazi na pivske festivale i na pivo u pivovare su mladi ljudi, novopečene obitelji s malom djecom. Tako su i zabavišta za klince redoviti pratitelj ovakvih događaja, pa je tako bilo i na Zmajevu.
Bilo je igara i za odrasle, poslijepodne je raspoloženje dizao DJ, a nakon osam sati počela je živa svirka četiriju bendova – zagrebačkog hardcore punk sastava Kombinator, sinjske punk rock blues grupe M.O.R.T. i legendarne novosadske punk rock grupe Atrheist rap, a među njih se ugurao hip hoper Kandžija, jedan od najboljih domaćih repera.
A točionika je bilo, auuuu.... devet za piva kuće, dakle za Zmajsku pivovaru, onda je tu bilo još šest piva raznih gostujućih pivskih mahera i kolaboracija, pa onda ona kolaboracija koja je pod nazivom Kolaboracija 3 skuhana u povodu obljetnice hrvatskih craft pionira Zmajske, Varionice i Nove runde i koja je baš na ovom festivalu imala premijeru, Runda i Varionica su točile još po jedno svoje pivo, a perjanice prethodnog festivala Pozoj Dry & Bitter, Lervig i Amundsen točili su svaka po četiri svoja piva, to je, summa summarum, okruglo trideset zlatnih sokova, sve iz prve pjenušave lige. No, ni to nije bilo sve – Zmajska je nekoliko svojih proizvoda prodavala i u limenkama, bilo je i žestica, i sokova i vode.
Gastro kutak bio je iznimno jak i dobro pripremljen tako da osim žeđi ni glad ovdje nije imala šanse. Štandove s hranom držali su pizzeria Chello, BBQ Hot Yard, KRC.KO i Apululu.
Pivo se točilo, i to je bila velika novost festivala, u višekratne plastične CupUp čaše, za koju se kod kupovine prvog piva plaćala kaucija. „Brojke globalne potrošnje jednokratnih čaša vrte se u stotinama milijardi i nema nam druge, nego tu količinu smanjivati, čašu po čašu,“ najavljivala je Zmajska pivovara ovu novinu, dodajući: „Čaše koje preuzmete mogu se tijekom festivala mijenjati za čiste i na kraju vratiti. Ako želite.“
Neki su vraćali, neki su ih jednostavno ostavljali po stolovima i klupama, a neki su lijepo dizajnirane čaše uzimali kao suvenir, kao zgodnu memorabiliju, koja će ih podsjećati na sjajno provedenu večer, na večer u kojoj nije bilo onako nepodnošljivo vruće kao prethodnih dana, na večer u kojoj je ćarlijao vjetrić mio.
Ja sam, povučen onim komplimentom od prethodne, pozojske, večeri da sam mudro složio hodogram po pipama, krenuvši od onih s najmanje alkohola prema napicima bogatijim maliganima, odlučio opet postupiti mudro. Batalio sam svekoliku raznolikost i držao se – terapije (Therapy, session IPA, 3,9 ABV) i uzimao je naizmjenično s pilsom (lager, 4,8 ABV) i ta se kombinacija pokazala dobitnom. Red terapije, red pilsa, red terapije, pa red pilsa, i tako jedno pet, šest puta ti redovi.
Ipak, drugi festivalski dan za redom ostavio je traga na svježini, pa sam i prije isteka dana potražio put do najbližeg autobusa a još dugo me je pratila glazba iz moćnog razglasa i razdragani žamor gomile. Svirao je već netko drugi, ili treći, no cijelim mi je putem u ušima odzvanjalo Reci svoje misli / Izađi na ulice / Reci što te muči / Viči što te tišti / Traži svoja prava / Ustani i vrišti...
A na svim Zmajevskim punktovima i na svim razinama – od dječjih igraonica i igara za veliku djecu, pozornice, miks pulta, štandova s hranom i žesticama, pa do mnogobrojnih točionika, za kojima su pipničari neumorno zlatnim sokom punili festivalske čaše, sve je bilo u najboljem redu.
Zmaj je u punoj formi.
