Zlatnom soku ima tko da piše
Od famozne Himne Ninkasi, sumerskoj božici piva, te notornog Epa o Gilgamešu i Pjesme nad pjesmama, naovamo, stranice lijepe književnosti prepune su redaka i stihova u počast pivu i drugom opojnom piću. Primjera je bezbroj, a između njih probrat ćemo one posebno zanimljive i na ovom mjestu objaviti za vašu informaciju, pouku i užitak.
Na etiketama piva naći ćete, uz ostale i potrete znamenitih književnika, poput Williama Shakespearea, Johanna Wolfganga Goethea, Thomasa Painea, Henryja Wadswortha Longfellowa, Emily Bronte, Oscara Wildea, Thomasa Hardyja, Bohumila Hrabala ili pak junake iz raznih literarnih djela - primjerice kapetana Ahaba iz Melvilleova Moby Dicka, Goetheova Fausta, Scottova Ivanhoea, Gogoljeva Tarasa Buljbu, Dickensova Ebenizera Scroogea, Hugoova Gavrochea ili Poeova Gavrana.
To nipošto nije slučajno, a autori i njihovi junaci dobivali su „hommage" na pivskim bocama i zbog njihova naročitog odnosa spram zlatnog soka. Na stranicama beletrističkih djela naći ćemo naime mnoge opise piva i pivopija. Thomas Mann, Alfred Döblin, Erich Maria Remarque, George Orwell, Bohumil Hrabal, Ranko Marinković - svi su pisali o pivu. I Petr Bezruč, veliki češki poet, autor Šleskih pjesama, manifesta potlačenog siromašnog puka, bio je glasnogovornik obespravljenih i poniženih, ali i epikurejac i bonvivan, pa je oko sebe okupio turističko društvo koje je nazvao Čopor, te u drugoj polovici dvadesetih godina prošlog stoljeća organizirao izlete po Moravskoj, a naročito su poznati razuzdani provodi u krčmi kod izvjesnog Ede u Černoj Hori. Bezruč je na tim pivskim pohodima sročio mnoge strofe posvećene zlatnom soku, no većinom njih nema se baš razloga puno hvaliti, jer su očito nastali pod značajnim utjecajem maligana. Osim Bezruča, mnoge je stihove gostioničaru Edi skovao i Jaroslav Macha, ali i tu se radi o poeziji dvojbene kvalitete. No, povijest poezije puna je visokovrijednih stihova o pivu. Pjesme o dragocjenoj tekućini pisali su i Dylan Thomas, i Jaroslav Seifert, i stari pokvarenjak Charles Bukowski, a u popularnoj glazbi pivske pjesme potpisuju uz ostale Jacques Brel, Marko Brecelj, dok je grupa Traffic snimila pjesmu o zrnu ječma John Barleycorn (must die) prema staroj engleskoj narodnoj pjesmi, koja je bila osnova radovima pjesnika Roberta Burnsa i pisca Jacka Londona.
Nobelovac Ivo Andrić poznat je po asketizmu, ali poznavatelji njegova lika i djela tvrde da se nije libio pogledati u čašu. Uostalom, neke od najljepših opisa pića napisali su muslimanski autori, premda njihova vjera brani uživanje u alkoholu. Ni druge vjere ne odobravaju piće, osim politeističkih u čijim panteonima obično stoji i bog vina, piva, pića, pijanstva, ili već nečega takvog, no zabilježeno je i mišljenje da je pijanstvo jedino dostojno stanje za razgovor s Bogom. Od Baudelairea do Borgesa i Yeatsa, bezbrojni su autori ispisali hvalospjeve piću, a u biografijama mnogih nezaobilazna je crtica o sklonosti čašici. Edgar Allan Poe i Francis Scott Fitzgerald umrli su od posljedica opijanja, a Czeslaw Milosz, Osip Mandeljštam, Josif Brodski i Vladimir Nabokov bili su osvjedočeni prijatelji dobre kapljice, dok su Ernest Hemingway i Wiliam Faulkner svoje poroke glorificirali i od sklonosti piću učinili mit. U nas, najpoznatiji je slučaj Tina Ujevića, koji je doživio i to poniženje da mu u ugovoru o radu stoji kako na posao mora dolaziti trijezan i uredan. Gucnuti je volio i Miroslav Krleža, a Dobriša Cesarić napisao je: U nedjelju kad stane rad, Eh, onda bijeda pije, pije; Zapjeva neko hrapavim glasom, A neko ženu bije. Nećemo se dakle držati piva „kao pijan plota," jer kakva bi to bila rubrika o piću u lijepoj književnosti bez notornih Cesarićevih Vagonaša - Rakije, rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi.
Vlado Dijak, bosanskohercegovački pjesnik svoja je pisma i razglednice kitio doskočicom Pozdravlja vas Dijak Vlado, što rakiju pije rado. Poznati autor Selme, nekadašnjeg golemog hita Bijelog dugmeta, na kraju je umro od alkohola. Tomu Bebića, genijalnog hrvatskog Toma Waitsa, doduše, glave nije došla travarica, ni bevanda, već duhan, ali s čašom je bio na ti. A nije to ni krio, pa je i opisao u mnogim svojim pjesmama, primjerice u Pismu tati u kafanu, gdje kaže: Dragi tata/ Mi smo dobro/ Jedino je/ Meni koljeno modro/ A imam modricu i na licu/ Udario sam se o stolicu/ žureći k prozoru/ Kad si se ti u zoru/ Na sav glas psujući/ S bocom u ruci/ Vraćao kući/
Nipošto ne bismo propustili ni priliku da vam predstavimo i malo poznatu epizodu iz grandioznog opusa Jaroslava Hašeka. Autor najveličanstvenijeg literarnog pivopije uopće, dobroj vojaka „poslušnje-hlasim" Švejka napisao je naime i priču o sjajnom varaždinskom crvenom vinu, posljednjem koje je pio Juraj Vručić iz Sudovčine. Ta priča o kojoj se malo zna, a nisam siguran da je do sada uopće bila prevođena na hrvatski, ima čak i hrvatski naziv - u češkom originalu zove se Danas jesmo, sutra nismo. Valja dakako dodati i da je prilično dobro poznato da je Hašek svoga dobrog vojaka Švejka proveo istim onim putovima, kojima je i sam prošao i to uglavnom pješke i - od krčme do krčme.
No, svaka čast vinu, votki, džinu, viskiju i šljivovici, ali ipak je ovo stranica posvećena pivu, pa će glavnu ulogu u ovom serijalu igrati zlatni sok. A njemu je uistinu imao tko pisati. I još uvijek ima. Materijala ima da mu se ni broja ne zna, jer o pivu su od Jamesa Cooka do Predraga Lucića pivu pisali mnogi i premnogi. Brojni su pisci svoje junake i radnje smještali u stvarne ili izmišljene pivnice. Hašeka smo već morali spomenuti, ali ne možemo ga izbjeći opet, jer njegova pivnica U kalicha vjerojatno je najpoznatije poprište pivskih dogodovština. C. S. Lewis i J.R. R. Tolkien, autori Kronika iz Narnije i Gospodara prstenova, neki su od mnogih pisaca koji su se redovito okupljali u oksfordskoj pivnici The Eagle and Child. Među našim piscima za najvećeg pivopiju važi Goran Tribuson, pa njegovi junaci često raspravljaju o pivu. Da pivo odlično poznaje i Renato Baretić, autor Osmog povjerenika, znaju i posjetitelji ove stranice, a i čitav niz drugih domaćih velikana pisane riječi ostavili su o pivu trag u svojim djelima.
Kako to izgleda na stranicama priča i romana, novela i eseja, te u stihovima pjesama, provjerite na ovom mjestu slijedećih mjeseci, iz tjedna u tjedan.
