Velika vrućina, koja je vladala pretprošlog vikenda, izazivala je nestvarnu žeđ kod svih sudionika i posjetitelja Žetvenih svečanosti češke manjine (Dožinki) u Kaptolu, a pored nezaobilazne vode najtraženija tekućina bila je, razumljivo, pivo. Točilo se na svakom koraku – pod šatorom za prehranu učesnika, u Češkom domu, na štandovima, u kafićima, na alegorijskim kolima u žetvenoj povorci... pivo je u Kaptolu doslovce teklo potocima.
A to, osim činjenice da je vrijeme bilo Dožinkama sklono, ujedno svjedoči o još nekoliko stvari – da je svečanostima prisustvovao velik broj članova čeških beseda i posjetitelja, te da je pivo bilo dobro, primjereno ohlađeno i ukusno. I uistinu je bilo. I bilo ga je za razne ukuse. Svatko je mogao odabrati pivo koje mu godi, kako onaj koji se zadovoljava konfekcijom iz velikih međunarodnih pivarskih kompanija, tako i pivski fajnšmeker, koji zna cijeniti bogatstvo aroma i mirisa malih uvaraka iz zanatskih pivovara. Gostionice su ponudile ono što i inače toče, uglavnom Ožujsko, Karlovačko i Pan, na jednom malom štandu mogao se dobiti i Budějovický Budvar, u dežanovačkoj Češkoj gostionici (alegorijska kola češke besede Dežanovac) istočili su 150 litara Staročeškog piva i9z Pivovare Daruvar, a glavna tekuća atrakcija cijele manifestacije bilo je pivo Kneževsko iz male, nedavno utemeljene craft pivovare Kaptol iz susjednog sela Alilovci. Vlasnik i majstor pivar Josip Pavičić imao je tako sa svojim prvim uvarkom amber alea (pivo gornjeg vrenja boje jantara) najbolje krštenje koje je mogao zamisliti i istočio je svih 300 litara koliko je uopće imao. To je pivo točeno samo za sudionike programa Žetvenih svečanosti i svi su ga neštedimice hvalili.
U „žetvenoj sceni“ kojom počinje središnji kulturno umjetnički program Žetvenih svečanosti vidi se kako to zapravo ide s pivom i spremanjem ljetine – kad na polju padne zadnji snop žita, žeteoci upletu vijenac od klasja i donesu ga gazdi kao znak da je žetva gotova, a on im za nagradu načne bure piva. Slijedi velika zabava s plesom i pjevanjem. Naravno, i točenjem piva.
Pivo i žetva odvajkada su veliki saveznici, jedno bez drugog naprosto je nezamislivo. Kad, na primjer, pogledate platna slavnog flamanskog slikara Pietera Bruegela starijeg, shvatite da je tomu bilo tako i u srednjem vijeku. Pa je onda potpuno normalno i prirodno da su spremanje ljetine i tekući kruh čvrsto povezani i u Češkoj, pivskoj obećanoj zemlji.
Praotac Čeh kad stade na Řípu/ sjetio se ponijet svoju pivu, duhovito opisuje nacionalnu prapovijest humoristički dvojac Werich i Voskovec u pjesmi Staročeška izreka, aludirajući na to kako nerazdvojna veza češkog čovjeka i piva postoji oduvijek. Kad vidimo da počeci češkog pivarstva sežu u deveto stoljeće, da još uvijek rade pivovare osnovane u četrnaestom stoljeću (Regent i Třeboň) a da se pivo u slavnoj praškoj gostioničarskoj pivovari U Fleků toči od godine 1499., da najrašireniji stil piva na svijetu – zlatni lager, ptječe iz češkog grada Plzeňa i da Česi već desetljećima čvrsto drže najvišu prečku na ljestvici potrošnje piva po glavi stanovnika, jasno je da pivo igra važnu ulogu u životu češkog čovjeka i nije nikakvo čudo da se smatra nacionalnim pićem.
Tako je ne samo u Republici Češkoj, nego i svugdje na svijetu gdje žive Česi. Tako, na primjer, o daruvarskoj pivovari, koja je u počecima organiziranja Žetvenih svečanosti bila i mjesto održavanja manifestacije, kola simpatična urbana legenda koja kaže kako je Česima, što su se u prvoj polovici 19. stoljeća doselili u daruvarski kraj, falio njihov omiljeni zlatni sok, te su se stoga dali na posao, izgradili pivovaru i u njoj počeli kuhati pivo po češkom receptu. Doduše to uopće nije bilo tako (pivovaru je utemeljio plemenitaš Izidor Janković, a – premda o tom ne postoje pisani tragovi – s velikom dozom vjerojatnoće može se pretpostaviti da su graditelji pivovare bili Mađari, a da je prvo pivo skuhao njemački majstor pivar), ali ta priča tako dobro zvuči i tako se savršeno uklapa u kolo domoljubnog naboja, koji je tjerao doseljene Čehe da organiziraju svečanost kojom će čuvati običaje stare domovine, da ga normalno ostavljamo na životu. On, uostalom, savršeno potkrepljuje tezu o sudbinskoj povezanosti češkog čovjeka i pjenušavog napitka.
Na kraju krajeva, i moderatori žetvene povorke, kad najavljuju dolazak alegorijskih kola češke besede Dežanovac, koja tradicionalno uprizoruje češku gostionicu u kojoj toče pivo i nude ga žednom gledateljima, neizostavno poentiraju retoričkim pitanjem: Kakvi bi mi Česi bili, kad ne bismo pivo pili?
Foto Mato Pejić i Željko Podsednik
Objavljeno u tjedniku češke manjine u Hrvatskoj Jednota br 30
S češkog preveo autor
