Münchenski sam Oktoberfest ove godine odlučio preskočiti iz razloga kojima vas ne bih zamarao, ali vjerujte da su opravdani, jer je to u posljednjih 36 godina, od davne 1989. kada sam se put bavarske prijestolnice otisnuo premijerno, tek četvrti izostanak. No, u posljednji čas sam zaključio da bih si mogao priuštiti kakav zamjenski Oktoberfest, jer baš su se ove godine raznorazne kopije toliko namnožile da se održavaju doslovce na svakom ćošku. Na kraju, izbor je, sasvim logično, pao na onaj bečki – Wiener Kaiser Wiesn.
Prevagnulo je pitanje komocije jer Jana i Toni, kod kojih sam odsjeo, žive na dvije stanice vlakom od zabavnog parka Prater u kojem se pivski festival održava, a u Beču je i moj drugar Dejan, koji spada u one zaljubljenike u pjenušavu tekućinu koje bi svaki pivski fajnšmeker poželio u svom društvu. Pa kad je tako, nije bilo druge, nego – put pod noge te u austrijsku prijestolnicu točno u sredini festivala koji traje i duže od onog originalnog – punih 18 dana, od 25. rujna do 12. listopada. Dakle, dok onaj münchenski Oktoberfest danas završava, ovaj bečki potrajat će još cijeli tjedan.
Bečki je festival dakako kudikamo mlađi, ali, počevši svoj put slave 2011. već je nakupio lijepo iskustvo. Zanimljivo je da se festivalski prostor zove „livada“ (Wiese) isto kao i onaj bavarski, no dok je u Münchenu mjesto održavanja Theresienwiese, terezijska livada, nazvana po nevjesti u čast čijeg vjenčanja za bavarskog prestolonasljednika je održana prva svečanost 1810. godine, ova se zove Kaiserwiese – naravno, u čast cara. Posjetiteljima se nude brojni događaji tijekom 18 dana od kraja rujna do sredine listopada, a među gostima festivala su brojne poznate osobe iz svijeta biznisa, politike, umjetnosti i kulture. Wiesn je snažno lokalno obojen nudeći austrijske običaje i tradicije, austrijsku kuhinju i folklor.
Münchenski Oktoberfest i Beč imaju još jednu, krunsku i sudbinsku vezu. Ono, naime, što se pije na izvornom festivalu, što se danas zove Festbier, ili Oktoberfestbier, smišljeno je u Beču, a u München je došlo zahvaljujući slavnom Wiesn gostioničaru Mchaelu Schottenhamelu u čiju se čast i danas Oktoberfest otvara u šatoru njegova imena. Godine 1872. fešta u bavarskoj prijestolnici došla je u pitanje zbog nestašice piva. Tada je još vrijedila zabrana kuhanja piva od Jurjeva do Miholja, pa se nije moglo na brzinu osigurati dovoljno piva za festival – naprosto što je bilo skuhano do Đurđavdana, skuhano je, a u Münchenu se popilo dok je Oktoberfest još trajao. On se sjetio da je u pivovari Spaten-Franziskaner tamošnji majstor pivar Gabriel Sedlmayer skuhao pivo koje je imalo veću trajnost, jer je bilo za četiri stupnja jače od klasičnog bavarskog lagera, i imalo osjetno više alkohola (oko 6 posto). To je pivo na Oktoberfestu dočekano sa skepsom, a gradski oci su se bojali problema zbog povećanog udjela alkohola i masovne posjećenosti festivala. Međutim, pivo je sjajno prihvaćeno i uskoro postalo isključivi tip piva koji se toči na Oktoberfestu. A to pivo, poznato kao märzen, isto je ono koje je 1841. skuhao Anton Dreher u pivovari Schwechat kod Beča, danas poznato kao bečki (Wiener) lager, a bili su potrebni, eto, tri desetljeća, nestašica piva na festivalu s velikom potrošnjom i agilni ugostitelj da taj pivski stil postane popularan i općeprihvaćen.
Zanimljivo je da se u Münchenu toči isključivo pivo iz gradskih pivovara, a ovdje bečkog piva uopće nema. Premda gradski Ottakringer u svom portfoliju ima Wiener Original a Schwechat, u čijoj se pivovari i danas kao perjanica asortimana kuha Wiener Lager praktično je predgrađe Beča, na bečkom Oktoberfestu toči se Gösser märzen iz pivovare Göss u štajerskom gradu Loebenu. Ta pivovara posluje u sklopu pivarskog giganta Brau Union u čijem je sastavu i pivovara Schwechater. Osim märzena toči se još samo radler i bezalkoholno pivo također iz pivovare Gösser te pšenično Edelweiss iz salzburške pivovare Hofbräu.
Festival se dakle održava u zabavnom parku Prater, pa uz šatore nije potrebno postavljati atrakcije, jer Kaiserwiese, dio Pratera na kojem se održava bečki Oktoberfest, nalazi se u podnožju Riesenrada, slavnog panoramskog kotača. Tu su tri velika šatora - šator Gösser s tri i pol tisuće sjedećih mjesta, šator Wiesbauer, nazvan po velikom austrijskom proizvođaču kobasice (1700 mjesta) i Kaiser Zelt koji nosi ime proizvođača nikotinskih vrećica Nordic Spirit (1400 mjesta).
Dalje je tu pet alpskih kuća s prostranim biergartenima (Schladming Dachstein, Lugeck Alm, Kaisermühlea, Kaktus Alm i Champagner Alm), pa onda festivalsko selo, dječji kutak s brojnim programima za najmlađe i na kraju velika festivalska pozornica, gdje devet austrijskih saveznih država predstavlja svoje običaje i tradicije tijekom takozvanih Dana saveznih država. Program se kreće od raznih limenih orkestara do folklornih skupina. Između toga mnoštvo kioska, štandova i trafika na kojima se prodaje sve i svašta, a ono što bode u oči – nestvarno puno vina i žestica. I na „Schmankerl“ kartama velikih šatora najviše prostora zauzimaju vina i destilati, a cijene im dosežu i premašuju najvišu točku Riesenrada – na primjer paket Stolichnaya Gold koji sadrži litru i pol votke, dva puta po 0,7 l gina, te po četiri Red Bulla i Bitter Lemona stoji 678 eura a jedna 0,75 boca Dom Perignona 698 eura.
Litra piva u klasičnom oktoberfestovskom Maßu stoji 15,40 eura, što je na gornjoj razini münchenskog cjenovnog razreda, a i sve druge cijene su paprene, tako da je skupoća na Wiener Kaiser Wiesnu posvemašnja. Sad još jedna zamjerka, a onda pohvale: ulaz u tri velika šatora je slobodan tijekom dana, u šest uvečer je fajront, a sat vremena kasnije na pozornici nastupaju estradne zvijezde i ulaz se naplaćuje, što je jako neobično i nepraktično, no očito je sve sračunato na što veće zgrtanje love.
Inače, atmosfera u šatorima i alpskim kućama je užarena preko cijelog dana a na čitavom festivalskom prostoru se svira, pjeva i pleše. U šatorima sviraju raznorodne ekipe i svakojaki repertoar, pa tako i puhački orkestar s pjevačem koji je prava reinkarnacija Lemmyja Kilmistera nakon bezvremenskog Wiesn hita Siera Madre otpraši Smoke od the Water. Tradicionalne napjeve i estradne uspješnice svi pjevaju uglas, a svaki čas orkestar odsvira zdravicu uz koju se otpija iz vrčeva. I, baš kao u münchenskim festivalskim šatorima, svi stoje na klupama s vrčevima u rukama… velika je buka, a razdragana masa će i zadnjem namćoru izmamiti osmijeh i razgaliti dušu, tako da je unatoč svemu vrijedilo biti među 400.000 ljudi, koliko se računa da će ove godine posjetiti Wiener Kaiser Wiesn. Jer, kako kaže slogan bečkog Oktoberfesta – Život je festival!
Foto Mato Pejić, Jana Pejić i Dejan Stojković
Za one koji žele znati više:
