Pivnica.net
Banner

Zapisi pivopije opce prakse

Život dug 16.385 godina

Mato Pejić   |   15.07.2022.     890

Život dug 16.385 godina

Kad upeče zvizdan i ljeto otpusti kočnice nastupa razdoblje koje se u teoriji medija zove sezona kiselih krastavaca, kada u nedostatku one vrhunaravne vijesti da je čovjek ujeo kera, dobro dođe i ona o prasetu s dvije glave i šest nogu. Mnoge od tih priča dolaze i iz svijeta piva, jer ne biste vjerovali čime se sve bave dokona pivska gospoda i koga sve krste besposleni pjenušavi popovi.

I taj običaj nije nikakva novotarija. Evo u arhivskom primjerku Glasnika županije  požežke iz 1903. godine, na primjer, čitamo: „Vidi se da se nalazimo u vrućem ljetu, u dobi novinarskih „izuma“. Ovih su nam dana javili iz Rieke, da je kućak kod sv. Jurja blizu Senja progutao dvoje djece, iz Budimpešte da je bečki milijunar Dungjerski za 10 milijuna forinti kupio dobro Ečku od grofa Harnoncourta, iz Biograda da je mitropolit Mihajlo imenovan pećskim patrijarhom a radikalac Čebinac da je u zatvoru poludio. Svaka od ovih viesti opovrgnuta je odmah sliedećom poštom.“

Ovo još nema veze s našom temom i treba samo pokazati kakve su se novinarske patke uzgajale prije više od jednog vijeka, no ipak i tu ima pivskih tragova, jer onaj bečki milijunar nije nitko drugi do Lazar Dundjerski, veliki pivarski magnat, osnivač pivovare u Čelarevu (prije Čeb) a kasnije i u Zrenjaninu (tada Veliki Bečkerek).

Dakle, u čarobnom svijetu gorkih mjehurića mnogi i premnogi polijevaju crepove na krovu, vrte globus u dnevniku, prodaju zjake, čupaju pa sade i uopće rade nepotrebne i besmislene stvari. Ili možda ne? Recimo, još u pretprošlom stoljeću su brkate pivopije u Engleskoj očajavale što im se pri ispijanju omiljenog napitka smoče brkovi, pa su izmislili čašu koja je imala krilca što su zadržavala ukras muškog lica da ne uroni u pjenušavu tekućinu. Nazvali su je, prigodno – suhi brk. Da to nije bez vraga govori podatak iz sasvim ozbiljnog istraživanja koje je pokazalo da svake godine samo u Ujedinjenom Kraljevstvu čak 93.000 litara piva završi u facijalnim čekinjama, dakle brkovima i bradi pivopija.

Brada je u suvremenom craft pivarstvu zaštitni znak majstora pivara, pa je jedan od njih, John Meier se zove i kuha pivo u američkoj zanatskoj pivovari Rogue, kad već ima bradu koju nije brijao od 1987. godine, odlučio skuhati pivo s kvaščevim gljivicama iz vlastite brade. Beard Beer, kažu, ide kao ludo. Ima i luđe od toga, išlo je to i do stidnih dlačica, pa i dalje – pivo The Order of Yoni – Bottled Instinct kuha se s vaginalnom bakterijom češke manekenke Alexandre Brendlové.  Prema ovom, pivo fermentirano s kvascem iz pupka doima se poput male bebe.

Kroz povijest je pivo dugo fermentiralo s divljim kvascima, pa je tu bilo svega, a do otkrića hmelja kao idealnog začina, okus se poboljšavao svim i svačim – zabilježeno je više od stotinu raznih dodataka, od šumskog voća do ljuske od jajeta, pa je današnje eksperimentiranje s primjesama zapravo svojevrsni povratak korijenima. Uz med, korijander, cimet, klinčiće, papar, čili papriku, višnje, banane, koprive, kanabis, senf, curry, pizzu i kamenice, u pivo se dodaju i prženi testisi bika (pivovara Wynkoop Brewing Company), zrna kave iz izmeta afričke cibetke (pivo Weasel danske pivovare Mikkeller), pa čak, doslovno, i mirisi, zlato i tamjan. Eh, da, i sperma kita.

Svakog ljeta mediji se dohvate i priče o slavnom danskom fizičaru Nielsu Bohru, koji je 1922. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku, te pišu o tome kako ga je pivovara Carlsberg nagradila tako što mu je darovala kuću i u nju ugradila cjevovod, koji u njegov dom dovodi pivo iz nedalekog pivovarskog podruma. No, ta viest opovrgnuta je odmah sliedećom poštom, jer Bohr nije dobio pivovod, nego pivsku rentu od 12 boca Carlsberga dnevno do kraja života. Ali, cjevovod sa zlatnom tekućinom tako vraški dobro zvuči da ga novine stalno vraćaju u život iako je priča bezbroj puta demantirana.

Još jedna o danskim znanstvenicima, pa ćemo protrčati bizarnostima ostatka globusa: astronom Tycho Brahe imao je dresiranog soba, koji je s njim išao na zabave i uživao u danskom pivu.

Gotovo 150 godina trajala je tradicija da se muškim nasljednicima pivarskog carstva Anheuser Busch daje par kapi piva Budweiser prije nego što prvi put okuse majčino mlijeko, kaže jedna od natuknica u maniri Repleyeve rubrike Vjerovali ili ne. A to je tek početak konzumacijske nekorektnosti: sveučilište Harvard već 300 godina ima vlastitu pivovaru a studentima se pivo servira uz svaki obrok. Ili: jedna odnosna škola u Belgiji pokušala je posluživanjem piva odvratiti učenike od napitaka na bazi šećera. Prije nego što je kava postala popularna, u SAD se za doručkom mahom posluživalo pivo. A kad je onomad ukinuta prohibicija gostioničari su istočili milijun i pol barela piva da žedan puk proslavi tu veliku odluku. Pitate li se odakle im pivo na taj dan, kad je za njegovu proizvodnju potreban najmanje jedan mjesec?

Japanska stoka, da se načas vratimo tim divnim stvorenjima, koja se uzgaja za znamenitu kobeansku govedinu svakodnevno se poji velikom količinom piva, a egipatska božica piva Tjenenet nosila je maternicu krave kao pokrivalo za glavu.

Kako su precizno prebrojali besposleni pivski popovi, pjena na pinti piva sadrži dva milijuna mjehurića, i ima ih dvostruko više nego u čaši šampanjca. No, to je dječja igra prema onom što su u češkoj pivovari Kostelec nad Černými lesi izračunala – djeca, pioniri mjesne osnovne škole: „Pivo, izračunali su mališani, proizvedeno u toj pivovari u trećem kvartalu 1963. godine teklo bi neprekidno iz pipe ukupno 4.173 sata, odnosno 173 dana, odnosno non stop, danju i noću, od 1. siječnja do 31. svibnja. Red politrenih boca piva postavljenih jedna do druge bio bi dugačak 175 kilometara. Red politrenih boca napunjenih osvježavajućom napicima i pivom iz kvartalne proizvodnje sodare i pivovare bio bi dug 285 kilometara, odnosno povezao bi Kostelec i Opavu, ili pak Kostelec i Gottwaldov. Kad bismo boce postavili jednu na drugu dosegnule bi visinu od 938 kilometara. Tom količinom piva bi se prekrila površina od 4 hektara i to tekućinom visine pet centimetara. Pivom koje se planira proizvesti do kraja 1963. godine može se napuniti ribnjak površine pola hektara i prosječne dubine od metra i pol. Za prijevoz te količine piva bilo bi potrebno osam vlakova i svaki s dvadeset vagona-cisterni zapremine 200 hektolitara.

Da i mi besposlenog popa za trku imamo, pokazuje članak u češkom tjedniku Jednota iz 1976. godine. Razgovor s direktorom Daruvarske pivovare u povodu otvaranja nove varionice novinari su garnirali i više nego zanimljivim usporedbama godišnje produkcije. Kako su za tu potrebu izračunali medijski poslenici manjinskog časopisa, bocama tadašnje godišnje proizvodnje piva u Daruvarskoj pivovari, koja je iznosila 140 tisuća hektolitara,  mogla bi se kontinentalna granica Jugoslavije opasati čak više od dva puta, ili bi se mogla izgraditi cesta široka 120 metara od Daruvara do Bjelovara. Ako bi se broj stanovnika Daruvara zaokružio na deset tisuća, to znači da bi svaki od njih morao dnevno popiti 165 boca piva, da bi se popilo sve što se u Pivovari skuha u godini dana. Na kraju, kada bi jedan čovjek htio popiti godišnju produkciju Pivovare, pod uvjetom da svaki dan popije deset boca, morao bi živjeti 16.385 godina.

E, to bi bio život!

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Prvo pivo je za zdravlje, drugo za zadovoljstvo, treće za sramotu, a četvrto za ludilo
Sir Walter Releigh, engleski pjesnik i istraživač

Nacrtaj mi krigl








Najnovije iz kategorije Zapisi pivopije opce prakse