Bjelovar je davno upisan na kartu dobrog hrvatskog piva, jer je tamošnji pulen Daniel Babić pionir homebrew scene, čovjek koji se nametnuo svojim sjajnim uvarcima koji su brali medalje na natjecanjima. Zato je njegova prošlogodišnja odluka da krene u komercijalnu proizvodnju piva odmah zamirisala na uspjeh.
Danas, desetak mjeseci kasnije pivovara Zeppelin ozbiljan je faktor na domaćoj sceni. Stalna ponuda zaokružena je s tri raznolika stila – golden ale, amber i porter, a iza Daniela je i sjajno iskustvo s razgrabljenim jednokratnim specijalom – weizen bockom, a potražnja je takva da se proizvodnja neprestano širi.
Situacija je zapravo sjajna – investitor, jedan samoborski poduzetnik, i sam je veliki ljubitelj craft piva, a ni na koji način ne utječe na odluke vezane uz pivovaru. Uz Daniela, direktorica pivovare je i partnerova kći, a ona se bavi papirima i dijelom marketinga. „Ja imam potpunu kontrolu i odriješene ruke u cijelom projektu. Zato dovršenje uređenja pivnice još stoji, jer stalno proširujemo proizvodnju, a to mi je prioritet,“ kaže Daniel, dok razgledamo proizvodni pogon, a u hodniku između punionice i varionice obilazimo dječja kolica, prijevozno sredstvo najvažnijeg bića u Danielovu životu, njegovog sina Franca, dok je jednogodišnji nasljednik s mamom negdje u gradu.
„I prije nego smo pokrenuli ovaj posao, bilo je jasno da će mi moj hobi kuhanja piva postati profesija – mogao sa otići u neku od već postojećih malih nezavisnih pivovara, a pripremio sam i varijantu vlastite male pivovare, s kotlom od 150 litara, kod mene doma u garaži. Napravio sam sve nacrte i dao čovjeku da počne raditi, već sam se spremao i dati otkaz u firmi. No, on je malo odugovlačio, i prije nego je počeo raditi, zvijezde su se poklopile drugačije.“
Podsjetimo, Daniel Babić je etablirani pivar sa sjajnim renomeom odličnog kućnog kuhara piva, poznat kao iznimno pedantan i dosljedan, i redoviti sudac na Hrvatskom homebrew prvenstvu, te osvajač čak pet medalja s četiri prvenstva. „Natjecanja kućnih pivara sada su, naravno, prošlost, jer kuham komercijalno, ali što se tiče suđenja na natjecanjima, rado ću pomoći koliko mogu,“ kaže naš sugovornik dok se uvjeravamo kako je zlatni ale iz tanka vrijedan zlata, a ni flaširani Flamingo nimalo ne zaostaje.
Kad je dogovoren posao s bjelovarskom craft pivovarom, Daniel je raskinuo radni odnos u svojoj firmi i dao se na posao. Prva tri mjeseca radilo se na raskrčivanju, slaganju pogona, instaliranju, a uglavnom – varenju, ali ne varenju piva, nego varenju metalnih elemenata. Pivovara se, naime, nalazi u prostoru u kojem je prije dva desetljeća kratko vrijeme bila gostioničarska pivovara Graničar, a oprema za kuhanje dvadeset je godina stajala neiskorištena i čekala nove pivske entuzijaste. I dočekala. „Danonoćno smo to dovodili u red – promijenili sve brtve, sve dijelove gdje je bilo gume, plastike. To se dešavalo prije točno godinu dana, krajem šestog mjeseca skuhana je prva šarža a onda krenula turneja po festivalima, kako bi se pivopijama skrenula pozornost na novog igrača. Tek negdje najesen krenulo se prema kafićima i prema prodaji piva. A u ponudi su bila dva stila – golden ale i american amber.
„Ja volim raditi izbalansirana piva, prilagođavam vodu i nastojim da sve bude u funkciji osnovne ideje,“ objašnjava Daniel. „Golden ale Merkat radili smo za ljude koji ne znaju puno o craft pivu i nemaju s njim iskustva. Bjelovar je mala sredina, nenaviknuta na nove okuse koje donosi craft, pa smo zato napravili pivo koje je slično onom što većina pije, ali ipak ima puno okusa. Flamingo, naš american amber također je prilagođen toj publici, on jeste dobro začinjen hmeljem, ima 38 IBU jedinica gorčine, ali to se toliko ne osjeti zbog veće slatkoće i punijeg tijela, što pivu daje balans i umanjuje osjećaj gorkosti.“ Kasnije je svjetlo dana ugledao i porter po imenu Ra-koon, i tako je zaokružena, da ne kažem izbalansirana, ponuda piva u stalnom portfoliju, a uz nju idu još dvije linije – sezonska piva, od kojih prvo upravo fermentira u tankovima u podrumu i bit će ponuđeno u ljetnim mjesecima, te specijali poput spomenutog weizen-bocka, na koji je Daniel posebno ponosan. „Bila je to mala šarža od 600 litara, a kuhao sam ga trostrukom dekokcijom, trajalo je to čitav dan, svi koji su ga kušali bili su oduševljeni. I ja sam, kad sam ga kušao, zadovoljno rekao – to je to!“
„U jednoj šarži kuham trinaest hekti a radim dva uvarka u danu,“ kaže Daniel i dodaje da tri stara tanka imaju kapacitet trideset hektolitara, a upravo je instalirano pet novih od po pedeset hektolitara, u manje idu dva, a u veće četiri uvarka. „S obzirom da po jedan tank uvijek moram ostaviti prazan radi pretakanja, godišnji kapacitet pivovare je oko tri tisuće hektolitara. Naravno, na konačnu količinu utječe i odabir pivskih stilova.
U pivovari je trenutno zaposleno četvero ljudi – troje u proizvodnji i jedan na prodaji. Najprisutniji su u Zagrebu, gdje se Zeppelin nudi u šezdesetak kafića, uključujući Svijet piva u Maksimirskoj, gdje su praktički pivo kuće, dosta kegova ide na more, a slabije je pokriven istok zemlje, Osijek i općenito Slavonija. „U Bjelovaru dajemo pivo svima koji to traže, ali ne namećemo se, znamo da većina ugostitelja ima ugovore, tako da se Zeppelin toči u svega desetak lokala.“
Ime pivovare i atraktivni dizajn etiketa i promotivnog materijala svakako golicaju maštu i nameću pitanje što sve to zapravo znači. U vizualu pivovare dominira dirižabl, pa je jasno da je Zeppelin točno to što i sama riječ kaže – duguljasti zrakoplov punjen plinom lakšim od zraka, ali ime presnažno asocira i na rock grupu Led Zeppelin… Ima tu i jednog i drugog, I Daniel i njegov kompanjon stari su rokeri, ali ima to ime i jednu posve lokalnu, i k tome rukometnu dimenziju. Naime, bjelovarski rukometaši, u vrijeme kada je Partizan bio prvak Europe, izmislili su onu famoznu atraktivnu figuru kojom se u letu nad kaznenim prostorom u gol zapucava lopta ubačena s krila.
Likovi na pivskim etiketama članovi su posade Zeppelina, koji lebdi iznad svega (Hovering above all), a ime i lik odabrani su u skladu s određenim pivskim stilom. „Merkat je na golden aleu, zato što merkati nikad ne idu pojedinačno, nego uvijek u grupi, a ovo je pivo za utaživanje žeđi, pa se pije po nekoliko za redom, na amber aleu je flamingo, koji stoji na jednoj nozi i simbolizira izbalansiranost između hmelja i slada. Ra-koon je čuvar na našoj nebeskoj lađi, on sječe ječam katanom, iza njega se vidi mlin, koji je u kvaru, pa on mora slad sjeći mačem. Smješten je u mračnom podrumu i cijela etiketa je tamna…“
Sjajne ilustracije na etiketama potpisuje Ivica Valjak bjelovarski ilustrator, koji ih crta po Danielovim idejama, a zgodna je koincidencija da je autor dizajna odnedavno i zaposlen u pivovari. I buduća pivnica priča je koju valja ispričati – „uređena je u stilu industrijskog dizajna interijera, ukrašena umjetničkim instalacijama koje radi prijatelj, također Bjelovarčanin, koji ima otpad metala, a dizajn interijera radila je prijateljica, koja mi je i susjeda, a inače organizira vjenčanja“.
„Imamo podršku grada, novog mladog gradonačelnika i turističke zajednice, a nakon prvih mjeseci i intenzivnih nastupa po festivalima više ne moramo toliko putovati, jer nas je publika upoznala i prepoznala. Sada se mogu više posvetiti proširenju proizvodnje, a uskoro, nadam se, i dovršenju pivnice,“ zadovoljno konstatira Daniel i dodaje kako u organizirane posjete pivovari dolaze i učenici iz mjesnih škola a i mediji su Zeppelinu posvetili lijepu pažnju.
Sve u svemu, priča o bjelovarskom pjenušavom dirižablu odlično se razvija i po svemu sudeći dugo će potrajati.„Imamo puno posla, puno planova, i sve se polako ostvaruje. Za više i brže trebao bih dan od 48 sati i tjedan od barem dvanaest dana…“
