Postoji barem 40 tisuća razloga da u Agroglasu, našem najtiražnijem časopisu za poljoprivredu, proizvodnju hrane i selo, iz broja u broj, u novinskoj formi što kolumnom zovemo, pišemo o pivu.
Tako smo, onako na prvu, branili ideju Pivomanije jer danas u svijetu, prema nekim istraživanjima prehrambenih stručnjaka postoji 40 tisuća različitih okusa piva što je valjda dobar motiv da hmeljskoj kapljici svaki drugi tjedan posvetimo karticu i pol novinskog teksta. Rubriku smo smjestili sučelice kolumni In vino veritas uvaženog kolege Tomislava Radića čime želimo naglasiti da pivo stavljamo u isto ravan s vinom i upozoriti da je u odnosu na vino neopravdano zapostavljeno, gurnuto u drugi plan pa čak i omalovažavano kao piće nižih društvenih slojeva.
Odmah valja naglasiti da je pivo puno složenije od vina. Dok se vino radi samo od grožđa, pivo je fina ravnoteža dvaju sastojaka - slada i hmeljnih šećera. Vrsta hmelja ima koliko i vrsta grožđa, isto toliko ima i vrsta slada, a ako se tome doda niz začina i dodatnih aroma nije čudno što ima tako puno okusa koji pivske sladokusce širom svijeta ne mogu ostaviti ravnodušnim.
O percepciji vina i piva u hrvatskoj kulturu u knjizi „Idemo na pivo" bavio se magistar znanosti Mladen Klemenčić, leksikografski savjetnik u Leksikografskom zavodu Hrvatske, odličan poznavatelj i veliki ljubitelj piva. „Barem elementarno poznavanje vinskih sorti dio je opće kulture i podrazumijeva se u svakodnevnoj komunikaciji. Pivo, međutim, nema takav status, prema njemu se često odnosimo površno i na spomen piva ne uključujemo sva osjetila kao kad se govori o vinu", piše gospodin Klemenčić i objašnjava zašto je to tako: „Uživanje u pivu kod nas se mjeri ponajprije količinom ispijena piva, a rjeđe kakvoćom ili zadovoljstvom kušanja rijetkih i posebnih pivskih vrsta".
Kako bi razbio stereotipe o pivu profesor Klemenčić se latio pera i pisao o pivu, prvo u časopisu za kulturu „Vijenac", a onda i u svojoj knjizi. Iz istih razloga već gotovo pet godina članke iz svijeta piva svakodnevno donosi Pivnica.net, jedini internetski portal o pivu u regiji, a tu ideju imao je i agilni vlasnik zagrebačkog Beershopa Neven Pufnik kada je 2010. godine u Zagrebu pokrenuo manifestaciju Pivkan, odnosno Dane dobrog piva.
Pivo je, podsjetit ću na kraju, najbolji i najprodavaniji napitak za gašenje žeđi i osvježenje na svijetu. Prvi put su ga spomenuli prije više od 5 tisuća godina Sumerani zapisavši na glinenim pločicama recepte za 20 vrsta piva. Kako bi zajamčili kvalitetu Babilonci su propisali da će svaki pivar koji proizvodi nepogodno pivo utopiti u vlastitom piću, a ono što danas mane-više zna svaki prosječni pivopija je Deutsche Reinheitsgebot, bavarski Zakon o čistoći piva iz 1516. godine otisnut na mnogim pivskim etiketama i izvan Njemačke, pa i kod nas. On uči da se pivo ima proizvoditi samo od vode, hmelja, slada (i kvasca).
Tekst je preuzet iz dvotjednika Agroglas broj 307
