Oglasi

Zašto nema raznovrsnosti?

  Pivarska industrija         Mato Pejić         05.04.2008.
Zašto nema raznovrsnosti?

Kopajući ovih dana po starim papirima naišao sam na Večernjakov prilog Svijet piva iz kolovoza 2006. godine i na zanimljiv tekst u rubrici Česta pitanja, pod naslovom Zašto domaće pivovare nude samo desetak vrsta piva? Jaaako dobro pitanje – stvarno zašto, kad u pivski razvijenim zemljama svaka pivovara nudi toliko?



Zapravo je situacija još puno, puno lošija, jer sedam hrvatskih pivovara nudi deset trgovačkih marki a ne deset vrsta piva, a pregolema većina svega što se kuha spada u jednu jedinu vrstu, koju mi zovemo jednostavno svijetlo pivo, a klasična pivska nomenklatura govori o pilsu (pilsneru) ili lageru. Tu i tamo bljesne pokoji specijal, poput Božićnog piva iz Zagrebačke pivovare, a tu je i poneko crno (tamno) pivo. Dakako, ovdje govorimo samo o industrijskim pivovarama, dok one male, gostioničke znaju skuhati prave pravcate bisere.

No, vratimo se našem izvoru. On daje odgovor na početno pitanje, koji glasi:

Zato što naša kultura pijenja piva još nije dostigla pivsku kulturu tipičnih pivskih zemalja, pa naši potrošači i ne traže veliku raznolikost pivske ponude. Naravno, naši pivari bi bez poteškoća usvojili proizvodnju novih tipova i vrsta piva, kada bi ih potrošači tražili. Bez toga je plasiranje nove marke piva na tržište marketinški vrlo skupo i riskantno. No, naše su pivovare započele s distribucijom različitih poznatih piva koja se proizvode u matičnim zemljama kompanija koje su vlasnici hrvatskih pivovara i tako postupno šire kulturu piva u nas. Dobar primjer za to je domaća proizvodnja belgijskog piva Stella Artois, zatim danskog piva Tuborg Gold, Tuborg Green i Carlsberg, ili bavarskog piva Kaltenberg Pils i Kaltenberg Lager.

 

 

Treba li se istinski prijatelj, poštovatelj, ljubitelj, te konzument piva radovati takvoj vrsti jačanja pluralizma na pivskoj sceni, nisam baš siguran, jer opet se radi o istoj vrsti piva, a razlog tomu je upravo onaj naveden i u narečenom tekstu – pivska kultura potrošačkog puka takva je da ne traži druge vrste, pa mu se onda i servira ono što sigurno prolazi. Sada možemo dodati još jedan faktor širenja ponude – trgovačke lance koji kreiraju vlastite robne marke, koje se proizvode u hrvatskim pivovarama, ali isključivo za taj i taj lanac supermarketa. Tako na policama robnih kuća nalazimo piva koja se zovu Deep, Pub, ili jednostavno – Pivo, a za koje, tek pomnom pretragom leđne etikete možete doznati gdje se kuhaju. Sve ovo uskoro će biti tema i šire analize, a za sada samo još pomirljiva konstatacija da je slična stvar i s pivopijama u jednoj velikoj pivskoj sili kao što je Češka, koji su također vrlo tradicionalno orijentirani, i opiru se novim vrstama, držeći se uglavnom svoga 'ležaka'.



Najnovije iz kategorije Pivarska industrija




Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
Prihvaćam sve kolačiće