Njemački pivari su tako silno ponosni na svoj pet stotina godina tar zakon o čistoći piva, koji propisuje da se pivo mora sastojati samo od vode, slada i hmelja, da žele da ga UNESCO upiše na svoj popis svjetske baštine, uz piramide, Taj Mahal ili flamenko ples.
Prije Zakona o čistoći piva ili Reinheitsgebota, koji je stupio na snagu 1516. godine u piso su se radi poboljšanja okusa dodavali raznorazni aditivi, često i s popisa vještičjih potrepština, a neki su stvarno bili otrovni, pa su zabilježeni i slučajevi da je pivo uzrokovalo halucinacije. U početku se Reinheitsgeebot odnosio samo na područje Bavarske, a godine 1906. postao je dio nacionalnog prava. To je najstariji prehrambeni zakon koji je još uvijek na snazi.
Krovna udruga koja zastupa 1300 njemačkih pivovara objavila je da će podnijeti zahtjev da Reinheitsgebot uđe na UNESCOV popis zaštićene svjetske baštine, kako bi se dao značaj golemom utjecaju Njemačke na kulturu piva i na razvoj ovog napitka koji mnogim ljudima donosi radost.
„Ugled pivske nacije Njemačka duguje upravo Reinheitsgebotu," rekao je predsjednik udruge njemačkih pivara Hans Georg Eils. „On jamči čistoću, kvalitetu i ispravnost piva." Dodao je kako Savez pivara svoj zahtjev temelji na rezultatima dviju nezavisnih studija, koje su proveli sveučilište u Bayreuthu i Tehničko sveučilište u Münchenu, oba iz Bavarske, zemlje u kojoj je smješteno više od polovice svih njemačkih pivovara. Profesor Franz Meussdörffer ,biokemičar koji je autor studije Sveučilišta Bayreuth, rekao kako je uvjeren da će Reinheitsgebot doći na UNESCOV popis.
„Zakon o čistoći piva osigurava da se njemačkom pivu mo6e vjerovati kao pouzdanom prehrambenom proizvodu i stvorio je uvjete u kojima se mogla razviti fantastična njemačka pivska raznolikost. To je također dovelo do toga da se u Njemačkoj strogo pazi na kvalitetu sirovina za proizvodnju piva i da nastane akademska kultura u pivskoj branši jedinstvena u svijetu."
Njemačka dopušta uvoz stranih piva, koje se ne proizvode po normama Zakona o čistoći, ali pivo proizvedeno u Njemačkoj mora se pridržavati odredaba Reinheitsgebota, čak i ako se pivo proizvodi za izvoz u zemlje nižeg pivskog standarda.
Donedavno su na UNESCOV popis svjetske baštine mogli doći samo mjesta i spomenici, ali sada postoji mogućnost uvrštavanja nematerijalne baštine, odnosno tradicija, znanja i vještina, prema takozvanoj Konvenciji za zaštitu nematerijalne baštine, koja je stupila na snagu 2006. godine. Njemačka je konvenciju ratificirala ove godine i sada mora stizati zemlje poput Španjolske koja je 2010. zaštitila svoj flamenko ples, ili Francuske, čiji je sistem gradnje između drvenih greda, poznat još od 13. stoljeća, na popis uvršten 2009. godine. Daljnji primjer zaštićene nematerijalne baštine dolazi iz Belgije - Krakelingen i Tonnekensbrand (nizozemski za „pereci i vatreno bure") je svečanost kruha i vatre kojom se svake posljednje nedjelje u veljači slavi kraj zime u belgijskom gradu Geraardsbergenu (brdoviti dio pokrajine Istočna Flandrija), a Tonga je na primjer zaštitila svoj ples Lakalaka, u kojem plesači stoje mirno i rade samo pokrete rukama.
Zakon o čistoći piva jedan je od 34 primjera nematerijalne baštine za koje Njemačka namjerava podnijeti zakon za zaštitu. Među njima su rudarske procesije u regionu Erzebirge ili Stadtkapelle Dresden, gradski puhački orkestar osnovan još 1548. godine. Prije slanja UNESCOU prijave moraju proći raspravu i odobrenje njemačke vlade, a to će potrajati oko dvije godine. Uspije li ovaj naum, Zakon o čistoći piva naći će se na popisu zaštićene svjetske baštine 2016. godine, dakle točno na petstotu obljetnicu njegova proglašenja od strane dvaju bavarskih vojvoda - Wilhelma IV. i Ludwiga X.
Izvor: Der Spiegel Online International
Pročitajte i ovo: Reinheitsgebot kulturno dobro