"Uvaženi čitaoci, u Zagrebu je završen prvi sajam malih i još manjih pivara u Hrvatskoj, i jedan od pionirskih u okruženju!!! Napivo.me izvještava sa lica mjesta o atmosferi, utiscima posjetilaca, cijenama, degustaciji i proglašenju pobjednika!! I što je još važnije, o šarenilu žitno-hmeljno-kvasnih kombinacija boja, ukusa i aroma po receptima majstora iz susjedne države...."
Jes, kako da ne! Snila baba što joj rado bilo, tako se veli.
U Zagrebu sam bio previše nedavno da bih priuštio još jedno putešestvije u roku od samo nekoliko sedmica.
A bio je i radni vikend, eto. Mora se sticati, privređivati, zaraditi za neke buduće Zagrebe, Beograde, Ljubljane...
Ako ne bude vikend na poslu opet.
Srećom, znam čovjeka koji zna čovjeka... i evo pričice.
Namjera ovog članka je samo da u opštim crtama ukaže na neke trendove pivarstva u okruženju. Ukoliko nekoga zanimaju detalji, više može pogledati na portalu punkufer.hr koji je u međuvremenu objavio izvještaj.
"Ribafish je vječita borba profesora geografije zaposlenog kao urednika dva portala, rastavljenog i odgovornog oca, protiv infatilnog obožavatelja veselja, alkohola, sporta i općenito zabave. Nisam ih uspio spojiti, pa je to u stvari jako zanimljivo za čitanje".
Odavno imam želju da upoznam Domagoja Jakopoviča Ribafish-a.
Preko zajedničkog drugara saznao sam da Ribafish ima hobije koji svakako privlače pažnju onih koji dio životne energije troše na proizvodnju, isprobavanje i pisanje o pivu.
Čovjek je pivski sommelier, a u svojoj kolekciji posjeduje oko 5000 etiketa za pivo koje će valjda, u neko nedeljno predvečerje, dok vani bude rominjala kišica, povaditi iz fioka i koverti, i posložiti u album.
Godinama vodi blog na kojem se može pronaći štošta o uzrocima lučenja pljuvačne žlijezde (pa da, završio je kurs sparivanja jela i piva u Londonu). Al' bogami i o tome kako se balansira (ili disbalansira) ječam i hmelj (slast i gorčina) u pivu koje se zove Život. Ima tu zabavnog štiva, ovo novo je za primjer.
Zbog relevantnosti izabran za voditelja manifestacije sa koje nam, vjerujem, dovoljno "sočno" prenosi utiske. (Ko to pomenu sok?)
Napivo.me: Jel' se neko napio?
Ribafish: Iskreno, organizator i voditelj su viđeni kako na fajruntu zadnjeg dana, kad je sve završilo i kada su shvatili koji je bio odaziv, atmosfera i opći dojam - zagrljeni pjevaju neku dalmatinsku. Malo se pripilo, ali nije bilo pijanih, nije ti ovo Oktoberfest, ovdje se uživalo u pivima:))
I zaista je bilo svašta nešto da se proba. Nisam ekonomista, ali sam iz nekih knjiga pokupio nekoliko floskula o tome na čemu bi trebalo da počiva poslovanje u informatičkom dobu. Nemam pojma o tome koliko su tačne, samo nabrajam, i dovodim u vezu sa manifestacijom kakva je festival piva:
1.
Savremeni potrošač je individualac i prilično razmažen. Sve bolje poznaje svoje potrebe i želi da im se ugodi, da i sam učestvuje u odabiru namjene, boje, ukusa, veličine, agregatnog stanja proizvoda. Sve manje ga zanimaju predmeti opšte upotrebe, na primjer sapun. On hoće sapun žute boje sa mirisom masline i hemijskim svojstvima koja odgovaraju njegovom tipu kože a gospođu taštu drže na kilometer ipo odstojanja, minimum.
Izgleda da slični trendovi vladaju i u pivarstvu, a zagrebački Beer Fest je imao šta da pruži. Kako zetovima tako i taštama, šta da se radi.
Napivo.me: Šta je sve bilo u ponudi?
Ribafish: Na sajmu je bilo svega, pale aleova, lagera, stouta, aba, pa čak i witbier, tako da je svatko mogao naći nešto za sebe.
Napivo.me: Kako potrošači u Zagrebu reaguju na sve ove ukuse, mnogi od njih se razlikuju od pilseva koje nabavljamo iz marketa?
Ribafish: Ne pijemo toliko pilseva koliko lagera, ali reakcija je bilo svakakvih, od totalno pozitivnih do negativnih - ovo miriši, daj ti meni moje staro pivo! Starija populacija je teško promjenjiva, mlada je otvorenija, tako da je bilo svega. Veseli porast ženske populacije koja pada na aleove, abe i stoutove!
2.
Drugi dio priče o ekonomiji, koju sam načeo u tački jedan glasi:
Veliki sistemi su primjeri trapavosti u prilagođavanju promjenjivim zahtijevima mušterija, zato je pravi trenutak za male da zauzmu mjesto koje ih čeka. Između njih ne važi stroga konkurencija već saradnja u zajedničkom interesu. Svako za sebe, zajedno za sve, što se u krajnjem opet vraća u korist sopstvenog interesa.
Zvuči kao bajka (prdnjava) ali su na Beer Fest-u, ako je vjerovati Ribafish-u, stvari funkcionisale upravo tako.
Napivo.me: Šta je bilo dobro na sajmu, a šta bi to valjalo popraviti?
Ribafish: Bilo je genijalno što je sajam bio na tri metra od shopping centra i što su ljudi imali prvi put probati piva koja nisu komercijalna, kao i kupiti koju bocu to go! Sjajno je bilo što je svih devet pivara disalo kao jedan, pomagalo s istovarom, otvaranjem bačvi, zezancijom i općenito djelovali su kao voda, ječam, hmelj i kvasac, kao pivo. Trebalo bi staviti neko jelo u blizinu, nabaviti staklene čaše (znam da je teško, ali eto), i proširiti ponudu na regiju. Navodno 50 000 ljudi je prošlo taj dan kroz centar, dosta manje ih je stalo kraj piva, a popilo se - sve što su imali. Rekla mi je jedna žena u povjerenju - samo u subotu smo prodali kao u zadnja četiri mjeseca zajedno
Fino ide ta priča o homebrewing-u, microbrewing-u, craft brewing-u u Hrwata.
Tamo smo se zapravo upoznali i zavoljeli zanatsko pivarstvo i ja.
Sve je počelo prije nekih 4-5 godina, posjetom pivnici Medvedgrad koja me očarala do te mjere da ću o njoj napisati poseban tekst, ali zadržavam pravo da to uradim kada sam budem htio. Po povratku kući uslijedio je Google upit "kako se pravi domaće pivo". Rezultat - neki traljavi forum koji je imao dizajn k'o da ga beba crtala rukom. Na njemu recept koji bi mi pobio porodicu da sam ne daj bože kojim pokušao da ga primjenim u kuhinji.
Za vrlo kratko vrijeme ekipa se seli na forum pivarstvo.info koji je, iz moje vizure zelenoga pivdžije, zametak homebrewing scene u okruženju. Na njemu su se vremenom začeli pa odselili bosanski, potom i srpski beer forumaši. Raslo je bogatstvo i u realnom svijetu - nove pivnice i kućne radionice, domaći pivski brendovi i podrumska piva. Takmičenja homebrewera i pivarsko novinarstvo.
Konačno i prvi sajam, koji je okupio pivovarne: Zmajska, Medvedgrad, Hold'em Brewery, Daruvarska, Vukovarsko pivo, Varionica, Nova runda, Visibaba i San Servolo.
Napivo.me: Gdje posjetioci Zagreba mogu da probaju ova piva kada posjete glavni grad?
Ribafish: Gotovo je nemoguće naći sva ova piva na jednome mjestu u Zagrebu, ali svakako posjetite O'Hara's, The Beertiju, Scout Pub, Svijet piva i Tolkien's Pub.
Beer Fest je imao i takmičarski karakter. Posjetioci su mogli da ocijenju piva i svojim mišljenjem sudjeluju u izboru najboljeg. Posude bez etikete, nepoznat proizvođač, sve po regulama. Na pobjedničkom postolju - jako crno pivo!
Napivo.me: Koje pivo je pobijedilo?
Ribafish: Pobijedio je Agram Stout iz Medvedgrada, tijesno ispred Zmajskog, Petog Elementa i All In-a. Argumenti su bili usmjereni ukusu kupca, odnosno krajnjeg potrošača, amatera - onog koji i kupi to pivo. Ja sam pivski sommelier, pa uglavnom pijem besplatno, a ovi koji su završili sudačke i kušačke škole bi to možda drugačije ocijenili. Ali, de gustibus... Stari moj, nije bilo lošeg piva, od njih 15 točenih!
Napivo.me: Na kraju, zanima nas da li je prvi sajam u Hrvatskoj ujedno i prvi na prostorima gdje se govori jezik koji svi razumijemo?
Ribafish: Ima puno dana piva, Beer Festova i sličnih manifestacija, ali je sve to bilo u komercijalne svrhe, i uglavnom na razini vašarske zabave, sa cijenjenim iznimkama. Postoje šatorske zabave u kojima se toči jedna vrsta piva, postoje i natjecanja homebrewera, ali ovakav tip eventa je ubo u sredinu mete.
Manifestacija je popraćena koncertima Porinom nagrađenih bendova Detour i Pavel.
Iako mi se muzička potkovanost u zadnje vrijeme svodi na okretanje stanica na radiju, na osnovu brzog Youtube preslušavanja ostaje dojam da zbog propuštenih koncerata i neću previše žaliti (o ukusima se...), iako je i tamo atmosfera zaista bila super!
Izvor: Napivo.me
