Sedam milijuna svjetskih pivopija samo je moglo ponoviti riječi minhenskog gradonačelnika Dietera Reitera kada su 21. travnja mediji širom kugle zemaljske u svojim najčitanijim rubrikama, najgledanijim informativnim emisijama i najslušanijim vijestima objavili informaciju da ove godine zbog širenja pandemije Covid-19 nema Oktoberfesta: „Danas je za mene jako tužan dan“.
Šok za sve one koji su godišnji odmor planirali na prijelazu iz rujna u listopad u glavnom gradu Bavarske i već su uplatili aranžmane, nevjerica za sve one koji čitavu godinu štede da bi si priuštili tih par dana pivskog ludila i užas za minhenske pivovare, gostioničare, glazbenike, trgovce, pivnice, restorane, hotele, obrtnike gotovo svih profila i sve one koji uprihode neki euro u ta dva tjedna sveopćeg veselja. Naposljetku, katastrofa za cijeli grad.
Dobro, malo pretjerujem s riječima šok, nevjerica, užas i katastrofa jer, preživjet će i sve svjetske pivopije, i najveći svjetski kirbaj, i svih šest minhenskih pivovara i cijeli München, ali će litreni vrčevi, koljenica, pereci, razdragana gomila, dindrlice, plehmuzika, ringišpili, vrtuljci i sav taj šušur ove jeseni uistinu mnogima nedostajati
Uostalom, nije prvi put da je Oktoberfest otkazan. Na portalu Pivnica.net možete pročitati cijeli članak dosadašnjim otkazivanjima prenesen iz njemačkog dnevnika Süddeutsche Zeitung koji podsjeća da je u 210 godina izostao 24 puta. Ovdje ću samo kratko izdvojiti da je to bilo zbog ratova, epidemije kolere (1854. i 1873.) i hiperinflacije (1924.). Prva epidemija kolere izbila je na prvoj njemačkoj općoj industrijskoj izložbi u srpnju 1854. i brzo se širila gradom. Oktoberfest je otkazan unatoč protivljenju ugostitelja. Mislili su da je epidemija pobijeđena krajem rujna pa je kraljica Terezija otišla na misu zahvalnicu kojom je obilježavan kraj epidemija. Tamo se zarazila i isti dan umrla. Mjesto na kojem se održava Oktoberfest u njezinu čast je nazvano Theresienwiese (Terezijina livada), skraćeno Wiesn. Te je godine od kolere umrlo tri tisuće stanovnika Münchena. Na prvo putovanje u bavarsku prijestolnicu 1994. godine pozvao me kolega, prijatelj i pivski drug Mato Pejić, novinar iz Daruvara, jedan od ponajboljih pivski znalaca u našoj zemlji i vrlo vjerojatno čovjek s najvećim brojem pohoda Oktoberfesta u Hrvatskoj. Njegove reportaže objavljene su u brojnim novinama i časopisima, u rujnu 2016. na Fra Ma Fu festivalu izložio je fotografije i promovirao knjižicu „Mojih 25 godina Oktoberfesta“ i govorio i HTV-ovom serijalu „Najveće svjetske fešte“ Roberta Knjaza 2018. godine.
Od te '94. više-manje redovito Matin sam suputnik. Bili smo i onih godina kada je skoro otkazan - nakon napada 11. rujna 2001. i nakon atentata desnih ekstremista u trgovačkom centru Olympia u Münchenu i islamističkih napada po cijeloj Europi.
Odmah nakon što su agencije objavile vijest nazvao me urednik Zadnje stranice Glasa Slavonije Milan Bugarić da komentiram otkazivanje ovogodišnjeg Okteberfesta. Rekao sam mu, između ostalog, da će se društvo na jesen već negdje okupiti, staviti koljenicu u rernu ili peku, natočiti masseve originalnim oktoberfestovskim pivom iz boca (svake godine ih rade pa će valjda i ove) i da tako žalovati.
Prenosimo iz dvotjednika Agroglas broj 494 od 6. svibnja 2020.
