Kažu da su seksualne slobode tekovina demokracije zapadnog svijeta i izraz liberalnog odnosa prema čovjeku. Od strane drugog čovjeka. Tome u prilog ističu i nekakvu Kinseyjevu skalu i štatijaznam.
Mi smo kao bili zatucani i nismo poznavali ljubav istih spolova. A tko god želi može se prisjetititi neke tete iz djetinjstva koja se kratko šišala i nosila hlače, bijele košulje, pa i kravatu. Imala je malo dublji glas i nije se baš napadno šminkala.
Ili nekog susjeda koji se lagano njihao u struku, bio uvijek dobroćudan i nasmiješen i pitao za tatu.
Ili tko nije čuo neki od onih masnijih viceva o Muji i Hasi, kad Mujo Hasi ovo, a Haso njemu ono. U redu, ne može se reći da smo u ono vrijeme bili baš liberalni i tolerantni na ljubav osoba iste sorte. Gledalo se na to kao božemioprosti bolest. Ali tragovi tog sentimenta nerijetko se kriju i u starim, štobirekli, narodnim pjesmama.
Jedna od najpoznatijih je ona o ljubavi neke Sejdefe i neke Dušanke, koju su od milja zvali i Duša. Velika je to ljubav bila. I tajna. Samo njih dvije su znale za žar koji je tinjao među njima i katkad, kad bi se krišom našle u ”njihovom” sokaku, rasplamsao u, kao njihovi obrazi, jarki plamen.
Sejdefina majka je kao nešto slutila, ali je i samu pomisao na tu ”zabranjenu ljubav” potisnula u najdublju ladicu nepristajanja. I nije to bilo iz, da izvinete, nacionalističkih pobuda. Nego nije, nekako, pristajalo.
Pratila bi majka Sejdefu i do dućana, a i budila je kad god bi se ova uzvrpoljila u postelji, da joj, za svaki slučaj, prekine nekakav neprikladni san.
Sejdefu majka buđaše tako cijelo jedno proljeće i cijelo jedno ljeto. Ako i ima nešto, mislila je majka, proći će. A daće Bog, valjda nema ništa.
I prođoše dani i mjeseci. Sejdefa bijaše sve skrušenija, tužnija. Nije više uveče ni na sokak odlazila. Ni u postelji se nije vrpoljila. No, majka kao majka, nastavi da je jutrom budi.
Ustani, kćeri moja Sejdefo!
I tako jednom pred zoru, kad se iza mladih šljiva promaljalo, kao djevojački obrazi rumeno, sunce, čim se majka približila krevetu, Sejdefa prozbori.
Zar misliš, majko, da ja spim? I zajeca.
Ja ti se, mlada, s Dušom dijelim…
