Cijela Češka, uzduž i poprijeko, prošarana je gustom mrežom malih nezavisnih pivovara. Ima ih već gotovo četiri stotine, u svim dijelovima zemlje, uključujući i glasoviti vinorodni kraj južne Moravske. Ima ih, dakako, i na sjeveru, a jedna od najsjevernijih, na samoj granici s Njemačkom, ujedno spada i među najstarije. To je pivovara Kocour u Varnsdorfu.
Da se razumijemo, u Češkoj postoji mala nezavisna pivovara starija od pola tisućljeća, to je ona glasovita praška pivovara i pivnica U Fleků, a nove minipivovare počele su nicati odmah nakon Baršunaste revolucije, dakle prije gotovo tri desetljeća, no ipak, ogromna većina njih utemeljena je tijekom nekoliko posljednjih godina, kada se na „pobješnjelom" valu craft revolucije rađa po jedna nezavisna pivovara tjedno. A ova naša osnovana je prije točno jednog desetljeća, dok je prvo pivo skuhala prije devet godina. Veteran!
„Vidiš, kad bolje pogledaš kartu Češke Republike, ona na vrhu ima dvije izbočine, nalik na dva uha, dva utora u dvije susjedne zemlje, Njemačku i Poljsku," objašnjava mi moj domaćin, koji me vodi po minipivovarama krajnjeg češkog sjevera, Jindřich Krous, češki učitelj koji je neko vrijeme proveo u Daruvaru u češkoj manjinskoj zajednici. Varnsdorf se nalazi u zapadnom uhu, a taj grad s nekih petnaest tisuća stanovnika s tri je strane okružen njemačkim teritorijem. To je jedna njegova posebnost, koja ujedno objašnjava i njemačko ime grada, ali to nipošto nije jedini razlog da sam potegnuo tako daleko da vidim jednu malu pivovaru, bez obzira kako dobro pivo kuhala. Slijedeći je taj što je to jedina pivovara u Češkoj, a teško da bilo gdje postoji nešto slično, koja ima svoju vlastitu, privatnu, željezničku stanicu. I na nju dolaze vlakovi Deutsche Bundesbahna, na temelju ugovora s Češkim željeznicama.
U Daruvaru se o Varnsdorfu dobro znalo i prije nego je pokrenuta proizvodnja piva u pivovari Kocour. Još tamo negdje 2004. i slijedeće jedna od učiteljica koje češko ministarstvo vanjskih poslova šalje da pomažu školama i kulturnim udrugama iseljenika bila je Bohdana Pěva Šolcová, koja je u Varnsdorfu rođena i odrasla, pa je zahvaljujući njoj u tom mjestu gostovala kazališna skupina Češke besede Ivanovo Selo Cobydup, s kojom je Bohdanka puno i uspješno radila. A onda, kada je Kocour (mačak) došao na svijet, počela je u Daruvar stizati i pokoja boca njegova odličnog piva. Moj domaćin Jindra prije Daruvara djelovao je kao učitelj u češkoj manjinskoj zajednici u Argentini, i tu dolazimo do još jedne lude koincidencije - zadnje kojom ću vas gnjaviti! - tamo je upoznao člana Senata Parlamenta Češke Republike, Josefa Zosera, koji je kao predsjednik Stalne komisije Senata za iseljenike predvodio državnu delegaciju. Tako su se upoznali i ostali prijatelji, a kako gospodin Zoser živi u susjednom selu Jiřetin pod Jedlovou, zamolio ga je da dogovori posjet pivovari.
Rečeno, učinjeno!
Putem prema Varnsdorfu „kupimo" senatora u njegovoj općini u kojoj je čitavih 25 godina bio načelnik i realizirao mnoge infrastrukturne projekte, često novcem Europske unije, tako da je neveliko mjesto od tek 650 stanovnika skockano kao apoteka. Za razgledanje ne treba puno, jer je sve nadohvat ruke, a naročito ponosno pokazuje nam naš domaćin nedavno obnovljen križni put na obližnjem brdu, fontanu, sportski centar i četvrt obnovljenih kuća od drvenih trupaca (roubené domy). S obitelji i obiteljima svoje djeca živi u dvjema zgradama, koje je osam godina temeljito obnavljao pod budnim okom zaštitara, a u jednoj od njih uredio je atelje i galeriju za svoj fotografski hobi, kojim se veoma uspješno bavi, te opako svježi podrum u kojem s prijateljima uživa u moravskim rakijama.
Gradić je nastao oko srednjevjekovne staklane, a u 16. stoljeću dobio je mnoga građanska prava, uključujući i pravo varenja piva, koje je pripalo svakom jiřetinskom kućevlasniku . Danas ovdje nema pivovare, pa žurimo tamo gdje je ima, u susjedni Varnsdorf, a putem dovršavamo priče o ljudima koje sva trojica poznajemo, jer je gospodin Zoser kao vođa službene delegacije Senata bio i u Daruvaru i živo se sjeća čeških žetvenih svečanosti i ljudi s kojima se ugodno družio. Pada čak i dogovor da ću posredovati u uspostavljanju kontakata između češke reprezentacije načelnika u nogometu i odgovarajućeg hrvatskog tima...
Zastajemo na željezničkoj stanici a na tabli čitamo da je to stajalište Varnsdorf pivovar Kocour, te da je slijedeća stanica Varnsdorf, dakle službeni kolodvor, a u drugom smjeru njemački Seifhennersdorf. S tog mjesta lijepo se vidi ulaz u pivovaru, u kojoj baš zatičemo malu grupu njemačkih pivopija, koji su došli u razgledanje pivovare. U pivovarskoj pivnici smo se najprije osvježili, razgledali šank s impresivnom ponudom točenog piva, frižider krcat najraznovrsnijih flaširanih Kocoura i dućan s odličnom ponudom pivovarskih suvenira - od čaša do majica. Doznali smo i da gazda Josef Šusta, s kojim je dogovoren naš posjet, nije mogao doći, te se odlučili poći u obilazak s Nijemcima, za koje je obilazak pogona organiziran na njemačkom jeziku, pa što razumijemo, razumijemo. A ti obilasci su jedan kao drugi - ovo je varionica, ovo je fermentacija, tu se pune bačve, a ovdje etiketiraju boce...a na moje pitanje zašto se pivovara zove Kocour (Mačak) nitko nije znao odgovoriti...
Tek nakon obilaska pogona ljubazno je osoblje shvatilo da sam ja taj hrvatski novinar čiji je dolazak najavljen, pa sam iz pivovare otišao punih ruku uzoraka za degustaciju, a pivovara je itekako svjesna svoje pionirske uloge, pa naglašava činjenicu da je u pivski posao ušla među prvima. „Pokazali smo domaćim konzervativnim pivopijama da pivo nije samo desetka ohlađena u frižideru. Pivo je više od češkog lagera, koji se sjajno slaže s gastronomskim specijalitetima a može se birati prema godišnjem dobu ili raspoloženju."
Kocour to potvrđuje vlastitim primjerom, pa nudi široku paletu od preko trideset vrsta piva, ne zanemarujući ni tradicionalni češki lager, ali širi horizonte pravovjernih pivopija i uveseljava pivske fajnšmekere, nudeći mnoge specijale gornjeg vrenja. Odreda sjajna piva, ili - kako to kaže njihov slogan - O fous lepší pivo, što će reći - Za brk bolje pivo. Naravno, za mačkov brk! Catfish Sumeček, IPA Samurai, Ken Scotish Ale, Višňový ležák i Haka NZ lager, to su smo neka od imena koja ovih dana pijuckam s posebnim veseljem, a u samoj pivovari maznuo sam specijal gornjeg vrenja Quarterback s 19 stupnjeva i 8,7 posto alkohola. U portfoliju su i četiri voćna soka, ali nećemo valjda sad o tome, a tu je i posebna linija nazvana Lužický porter u kojoj je uz portere s okusom jagode i trešnje još i porter s okusom karamele i kuhanog vina (porter + punch), Hefe-weizen i Lužický Radler. Lužice, objasnimo i to, zato što se grad nalazi neposredno uuz Lužicke hory, a ima i gornjo-lužičko-srpsko ime - Warnoćicy. Inače, ovaj grad ima srednjevjekovno ishodište, utemeljen je u 14. stoljeću, a među stvarima kojima se posebno dići je to da je u njemu prvi put izvedena Beethovenova Missa solemnis. U drugoj polovici 19. stoljeća, dakle u najsnažnijem zamahu industrijalizacije, imao je Varnsdorf nadimak Sjevernočeški Manchester, a nakon Drugog svjetskog rata govorilo se da je to grad mladeži, vrtova i dimnjaka.
U krugu pivovare nalazi se, uz pivovarsku restauraciju s prostran om terasom, još i pergola i sportski tereni. Zato ovaj ambijent rado biraju za održavanje svadbi, društvenih večeri, proslava i kulturnih akcija za odrasle i djecu, koja se naročito raduju pivovarskom zoološkom vrtu. Pivovara nudi i smještaj za svoje goste, kako u komfornim sobama, tako, tijekom ljetne sezone, i u preuređenim željezničkim vagonima. A na svojoj web stranici goste pozivaju da u Varnsdorf dođu na koji god način - bilo vlakom, automobilom, pješice, na biciklu ili na - konju.
A neobičnim faktima oko ove pivovare, smještene samo 150 metara od granične crte, nikad kraja. Kad je prije tamo nekih sedam, osam godina uvođena oznaka geografskog porijekla za pivo, koju dodjeljuje Europska komisija, ispostavilo se da ova češka pivovara ne može dobiti pravo na korištenje oznake „Češko pivo". Naime, smještaj pivovare na teritoriju neke države, što je jedan od kriterija za izdavanje certifikata, ne utvrđuje se državnom granicom, nego prirodnim „preprekama" koje omeđuju zemlju - planinama i vodotocima, a slučaj je htio da se Varnsdorf nađe izvan tako utvrđene granice teritorija na kojem se može koristiti oznaka „Češko pivo". „Taj apsurd nas nimalo ne brine, jer nama takva oznaka ionako malo znači," rekao je tada novinarima jedan od osnivača pivovare Jan Kočka.
A taj gospodin Kočka (u prijevodu Mačka) „krivac" je za ime pivovare u Varnsdorfu. No, na pitanje zašto se pivovara zove Kocour (Mačak) tamo nam nisu znali odgovoriti, ali smo pukom slučajnošću, i to baš vizavi željezničkog stajališta na kojem je upravo stajao vlak, spazili vlasnika pivovare Josefa Šustu, koji se opraštao s jaranima s kojima je završio posao u polju. Kao kec na desetku. „Imao sam prijatelja koji se zvao Honza Kočka iz Děčina, i koji ima svoju pivovaru u Děčinu, a kad smo zajedno počinjali s pivovarom u Varnsdorfu, nazvali smo je po njemu, no ne baš direktno po njemu, ali bio je inspiracija za ime. Predložio je to prijatelj iz Slovačke Ladislav Kovács, vlasnik pivovare Kaltenecker Rožňava," objašnjava Šusta, a otkriva i da pivovari predstoje veliki radovi i da će uskoro ponuda za pivske turiste biti dopunjena apartmanima i pivskim kupeljima, a i sami proizvodni pogon doživjet će proširenje, jer se sadašnji kapacitet pokazao nedovoljnim. „Istina je," zadovoljno govori pan Šusta, „potražnja je tako velika da ne stižemo skuhati toliko koliko bismo mogli prodati."
Foto Mato Pejić i Josef Zoser
