Ovogodišnji Oktoberfest, najveći, najslavniji i najznačajniji pivski festival na svijetu, koji u glavni grad Bavarske, München, tijekom dva tjedna n a kraju rujna, mami milijune posjetitelja, još uvijek traje (završit će 3. listopada), ali već sad možemo s velikom vjerojatnoćom reći da će u mnogom smislu riječi biti izniman i rekordan.
Za to najviše možemo zahvaliti prekrasnom vremenu, koje je na festivalski prostor usred velegrada privuklo samo tijekom prvog vikenda gotovo milijun ljudi.
Traumwetter, dakle „vrijeme iz snova“ bilo je ono što je Oktoberfest nužno trebao i što je, na kraju krajeva, i zaslužio. Podsjetimo da je festival dvije godine izostao zbog pandemije koronavirusa, a kad se lani vratio kišno vrijeme i niske temperature desetkovali su posjećenost i pokvarili raspoloženje. Do kraja festivala gostiju i nije bilo tako malo – samo petnaestak posto manje nego na prethodnom izdanju festivala, ukupno 5,9 milijuna, ali ukupan utisak bio je skroman. Zato je ove godine „odozgor“ sve bogato nadoknađeno – bylo je sunčano i toplo, čak vruće a tako lijepo vrijeme izmamilo je na Theresienwiese, gdje se festival održava nestvarno mnoštvo ljudi, a tamo su ih osim ritualnog načinjanja prve bačve, što je protokolarna dužnost münchenskog gradonačelnika, vukle i dvije svečane povorke, koje spadaju u vrhunske atrakcije Oktoberfesta.
Ja u bavarski glavni grad u vrijeme pivskog festivala idem od 1989. godine redovito, uz samo par iznimaka, a prije tih 34 godine, jednako kao i ove, suputnik mi je bio Josip Pepa Souček, Daruvarčanin koji više od tri desetljeća živi na moravskog Vysočini. Prethodnih godinama nas se pridruživala veća ili manja grupa prijatelja, kako iz Daruvara, tako iz Češke, a slučaj je htio da ove godine opet budemo samo nas dvojica. Kako za sve te godine nismo bili n a otvaranju festivala i nismo vidjeli povorke, odlučili smo da ove godine iskusimo i to.
U prvoj povorci kojom Oktoberfest počinje, dolaze u pivske šatore gostioničari u kočiji i personal u alegorijskim kolima a ta vesela, šarolika i bučna družina izaziva ogromno zanimanje, te središte Münchena vrvi znatiželjnim turistima. U najstariji festivalski šator Svhottenhamel stigao je i gradonačelnik Dieter Reiter, kojemu su za zabijanje pipe u prvu bačvu piva bila dovoljna dva udarca drvenim batom, nakon čega je natočio prvi litreni vrč i pružio ga bavarskom premijeru Markusu Söderu. Potom je festival proglasio otvorenim riječima O'zapft is! Auf eine friedliche Wiesn! (Načeto je! Želim nam miran Oktoberfest!)
Ovaj ceremonijal odvija se u subotu točno u podne i u tom trenutku se u svim šatorima počinje točiti pivo, što nestrpljivo čega ogromno mnoštvo ljudi, jer svi su šatori još satima prije toga dupkom puni, što znači da u tom trenutku u svim šatorima sjedi preko sto tisuća ljudi. Drugog dana održava se ulicama glavnog grada i festivalskim prostorom nova povorka – mimohod kostimiranih folklornih društava, streljačkih klubova i povijesnih postrojbi, i ta manifestacija također privlači mnogobrojne gledatelje. Ta povorka je redovita prateća priredba Oktoberfesta još od godine 1835., kada je kraljevski par slavio srebrni jubilej (prvi festival održan je 1810. kao konjičke utrke s točenjem piva, a bio je poklon puku u povodu kraljevske svadbe).
Nakon toga je Oktoberfest samo rasta o i rastao, širio se i širio, te dobivao mnoge nove sadržaje – poljoprivrednu izložbu (također se održava i danas, svake četvrte godine), monumentalnu skulpturu Bavaria, prve pivske štandove, a potom i šatore, prodavaonice jela, vrtuljke i druge zabavne radnje, pa se danas festival održava na površini od 40 hektara i sadržava 14 velikih šatora, mnoštvo malih šatora i drugih ugostiteljskih objekata, stotine štandova, kioska i prodavaonica, tisuće zabavnih atrakcija, od cirkusa buha do panoramskog kotača.
U svojevrsne atrakcije svakako smo spadali i mi s tako dugačkom tradicijom sudjelovanja na Oktoberfestu, a primijetili su nas mnogi zahvaljujući posebnim majicama, koje smo napravili prije četiri godine, kada smo slavili tridesetogodišnji jubilej. Na prednjoj smo strani otisnuli službeni logo festivala iz godine našeg prvog dolaska 1989. godine a na leđima stih pjesme Nevera Tome Bebića Evo nas ovod posli triest godin.
Oni koji su to znali pročitati hvalili su majice i našu ustrajnost i ljubav prema pivu, a oni koji nisu, pitali su nas što to piše. A jedan, koji je sjedio pored nas u jednom op0d pivskih šatora pitao je:
-Jeste li braća.
-Da, odgovorili smo. Pivska braća.
OKTOBERFEST JE SKUP, ALI VRIJEDI
Sigurno ste primijetili da se kod nas svi, koji pišu o Oktoberfestu, bave samo i samo „suludim cijenama“ i „nepodnošljivom skupoćom“, dok o programima i atmosferi koju stvara milijunska gomila nećete pročitati ni riječ. Ne liči li v am to na medijsko pokrivanje hrvatske turističke sezone?
Istina je, kada sam s Pepom prvi put posjetio Oktoberfest, sve je bilo potpuno drugačije – kao prvo, mediji su pisali o tome koliko se litrenih vrčeva piva popilo i svinjskih koljenica pojelo, a ne o tome koliko što košta, u festivalskim šatorima je na svakom koraku pisalo da se nedovoljno napunjeni vrčevi vrate na dotakanje i da je trinkgeld uračunat u cijenu piva, dok vam danas najnormalnije donesu maß u kojem zlatna tekućina ne doseže do baždara, a napojnicu konobari uzimaju sami, odnosno jednostavno ne vraćaju kusur, bez obzira na to što se radi o pola eura ili čak i više...
Jeste, sve je skupo, nije jeftino ni Nijemcima, bez obzira na njihov visok stan dard, oni također pišu o precijenjenom Wiesnu, ali pišu i o drugim stvarima. A što se cijena tiče, morate znati da se tijekom 213 godina duge povijesti Oktoberfesta samo nekoliko puta desilo da pivo nije bilo skuplje nego prethodne godine. Na svoje smo se oči uvjerili da je najizrazitije poskupljenje svega počelo 2002. godine, kada su Nijemci svoju deutsch marku zamijenili eurom, dok se aktualna skupoća opravdava i svjetskom recesijom, dubokom ekonomskom krizom, kroz koju prolazi cijeli planet, inflacijom, nestašicom sirovina a konačno i posljedicama pandemije koronavirusa, koja se na kraju krajeva opet vraća. A, istinu rekavši, cijene bi sigurno bile još i više da ih ne obuzdava gradsko vijeće, koje krajem lipnja odobrava prijedlog münchenskog magistrata. Nakon toga cijene se objavljuju, pa tako gotovo tri mjeseca prije početka Oktoberfesta svatko točno zna koliko će duboko morati posegnuti u džep. Dakle, nema mjesta iznenađenjima i izgovorima – uzmi ili ostavi.
Objavljeno u tjedniku češke manjine Jednota, koji izlazi u Daruvaru, u broju 38
S češkog preveo autor
