Europa

Weissbier i kesteni

P.N.   |   09.01.2016.     1287

Weissbier i kesteni

Zašto u vrtnim pivnicama (Biergarten) najčešće rastu lipe i kesteni? Zašto u biergarten možete donijeti vlastitu hranu? Na ta pitanja odgovor će nam dati pogled u prošlost. Piše uz mnogo drugih zanimljivih stvari knjiga Oktoberfest Handbuch, jedna od brojnih publikacija posvećenih minhenskom pivskom festivalu.

Biergarten je bavarska svetinja. Zato se i može desiti da u obranu ugroženih vrtnih pivnica stane više ljudi, nego u slučaju bilo kojeg događaja svjetske politike. Posljednji put to se desilo 12. svibnja 1995. godine, kad je barem 25 tisuća žitelja Münchena izašlo na ulice protestirajući protiv restrikcija koje su prijetile kulturi vrtnih pivnica. Bulevarski tisak pisao je tada o Biergarten revoluciji što je zapravo pogađalo u srž stvari uz možda samo malo pretjerivanja. Biergarten naime jednako tako pripada Bavarskoj, kao dvorac Neuschwanstein ili CSU.

Pivo u biergartenu, u hladu kestena i na svježem zraku prija još bolje, bez obzira o kojoj se vrtnoj pivnici radi, da li je to Hirschgarten, najveća minhenska vrtna pivnica, ili Kloster Reutberg s prekrasnim pogledom na bavarske obronke Alpa. Za vrtne pivnice moramo zahvaliti dvojici svetaca, svetom Michaelu i svetom Georgu, a to je opet tako tipično za katoličku Bavarsku. Naime, prema bavarskoj uredbi o kuhanju piva iz 1539. godine pivo se samo između spomendana naših dvaju svetaca, odnosno između 29. rujna (Miholja) i 23. travnja (Jurjeva).

Pozadinu te odredbe, koja se danas čini čudnom, lako je objasniti: tijekom vrućeg ljeta pravljenje piva bilo je preopasno. Uslijed loženja vatre pod kazanima lako je moglo doći do požara. Stoga su Bavarci, koji nisu htjeli ostati bez svog omiljenog pjenušavog pića, morali od 16. stoljeća napraviti dobre zalihe u jesen i proljeće. Brzo su također otkrili i da se jače pivo može duže držati da se ne pokvari. Tako je nastao tip piva po imenu märzen (ožujsko). A da bi svoj zlatni sok lakše čuvali i duže očuvali, pivari su kopali podrume duboke i dvanaest metara. Tu je pivo odležavalo i dozrijevalo, a bačve su dodatno hlađene ogromnim blokovima prirodnog leda. No, u ljeto ni to nije bilo dovoljno, pa su iznad podruma pivari sadili stabla kestena i lipa.

Drveće je s vremenom raslo i stvaralo prekrasne sjenovite vrtove. Kad su pivari došli na ideju da među kestenima postave stolove i klupe i posjetiteljima toče svoje pivo, došli su gosti na svoje. Rođena je vrtna pivnica, biergarten, što je brzo izazvalo revolt gostioničara. Zadaća je pivara za pivo kuhaju, a ne da ga toče, argumentirali su ugostitelji svoj bunt. Činilo se da je pravo na njihovoj strani i da će biergarteni plesati jedno ljeto, no očito su krčmari napravili „račun bez krčmara" odnosno u ovom slučaju monarha: kralj Ludwig I. On je pivovara dopustio točenje piva i tako ga povijest, među ostalim, pamti i kao spasitelja biergartena.

Kralj je ipak učinio ustupak i ugostiteljima: pivovare u biergartenu ne smiju prodavati hranu. TO se posljednjih desetljeća doduše promijenilo, pa danas biergarteni normalno nude i jelo, ali ostala je tradicija da se u vrtnu pivnicu može donijeti vlastita hrana. Pa tako i danas možete u vrtnim pivnicama vidjeti Bavarce s korpama punim pereca (Brezen), Obazdn (posebni bavarski sir), krumpir salate i rotkvica, kako lijepi ljetni dan provode u sjeni kestena u biergartenu.

Izvor: Oktoberfest Handbuch 

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Neki piju od radosti, neki od tuge, a neki od ranog jutra.
Ruska poslovica

Nacrtaj mi krigl

Migoya - Mierda.jpg
Migoya - Mierda.jpg





Najnovije iz kategorije Europa