Vratio se Hoegaarden

Mještani gradića Hoegaarden u Belgiji pivarstvom se bave od 1318. godine. Negdje u 15. stoljeću u mjesto dolaze i belgijskih redovnici i počinju s kuhanjem svijetlih belgijskih aleova. Do kraja 19. stoljeća Hoegaarden ima 35 pivovara iako samo mjesta ima tek dvije tisuće stanovnika.

Ipak, kako neki izvori kažu, 1957. ugašena je i posljednja pivovara u mjestu ali samo da bi jednu ponovno otvorio lokalni mljekar Pierre Celis. Čovjek je varionicu otvorio u svojem štaglju, nazvavši je de Sluis.

Opet nije bilo sreće, 1985. pivovara izgara u požaru, a već kako je u Belgiji običaj, ruku pomoći pružaju brojni pivari, između ostalih i Interbrew, današnji InBev. Celis je ubrzo shvatio kako je posuđen novac tek sredstvo pritiska da svoj originalni recept koji se oslanjao na tradiciju učini prihvatljivijim široj publici. Pivovaru Celis prodaje InBevu i odlazi u Ameriku gdje nastavlja proizvoditi pivo po svojem receptu. Belgijac ponovo nema sreće, kupuje ga Miller Brewing koji onda prodaje i pogon i ime Michigan Brewing Company. InBev je 2005. najavio zatvaranje i pogona u samom Hoegaardenu koji bi se preselio u Jupille.

Ipak, jaki protesti mještana ali i belgijskih pivoljubaca koji su ipak dobro prihvatili Hoegaardenove brandove bez obzira na InBev to su spriječili pa tvornica ostaje u mjestu te čak dobiva i poticaj od 60 milijuna eura koji su potrošeni na unapređenje pogona. To bi ukratko bila povijest pivarstva u mjestu iz kojeg dolazi piva koje smo jako voljeli piti prije petnaestak godina, u međuvremenu se ono pojavljivalo na mahove, a odnedavno ponovo ima i službenog distributera, Zagrebačku pivovaru. U domaćim se dućanima (mislim da je tako najpoštenije, jer su cijene ujednačene) može pronaći Hoegaarden Wit Blanche, svijetlo pšenično belgijsko pivo.

Za njega imamo i točnu godinu „rođenja", to je 1445. kada je skuhano prvi puta. Riječ je o laganom pivu, 4.9 posto alkohola, koje je i nefiltrirano pa ćete, kada ga utočite u čašu, zgodno je ako imate originalnu šesterokutnu, dobiti dojam kako je mutnjikavo. Začinjeno je korijanderom i narančinom korom što se uredno i osjeti a ima i sasvim dovoljno tijela. Hoegaarden Wit Blanche dokaz je kako i veliki pivari znaju poštovati tradiciju, pa proizvođač ne propušta istaći kako je ovo pivo „bottle conditioned", dakle fermentira i u boci.

Doduše, po nekim forumima naći ćete informaciju kako ovo ipak nije originalni recept, već dorađen, no to ne mijenja na činjenici da se radi o doista dobrom pivu. Hoegaarden Wit Blanche nije i najbolje ovakvo belgijsko pivo, na Ratebeeru je dobilo 3.5 što je sasvim solidno i svrstava ga u gornji ešalon, ali dovoljno za ne više od 39. mjesta. Ono što je mene neugodno iznenadilo jest cijena. Mala boca 0.33 stoji 13.50 kuna što je doista visoka cijena. Dodatno je negativno iznenađenje što se ne čini kako distributer ulaže neke posebne napore da ga doista i plasira.

Ne vidim posebne reklamne kampanje, oznake a čak mi je bilo dosta teško i pronaći ga među sada već masom pive koju možete pronaći u svakom većem supermarketu. Ipak šteta za tako popularno i solidno pivo. Kao što sam bio i spomenuo, bavit ću se, koliko vrijeme dopušta i hranom koja ide uz pivo. Ovdje ću samo spomenuti kako će lagani Hoegaarden Wit Blanche dobro ići s bijelom ribom i limunom, ili zelenom salatom u kombinaciji s kakvom piletinom. Zaista vrlo osvježavajuća kombinacija.

Preneseno s autorova bloga Volim pivu.

Pročitajte tekst na izvornom mjestu.