Ali u ovom trenutku sve mu to ne znači ništa, isprazno mlataranje da bi se bilo u središtu pozornosti. Nije mogao dočekati da završi.
„Najbolje od svega, imaju Češko-budjejovičku restauraciju u palači I. hrvatske štedionice, ali mogu vam reći da se mi tamo nismo štedjeli.“
Počeli su se cerekati i čestitati mu, što je iritiralo Vošickog.
Što ti misliš, nalokati se češkog piva u Zagrebu.
Odjednom mu se više nije dalo biti ondje. Odlučio je izaći i popušiti cigaretu. Odlazeći, još je mogao čuti kako tu restauraciju, gle čuda, drži Čeh, kako je neki drugi krčmar imao sjajno plzenjsko pivo i još sjajnije cure, te kako su na glavnom, Jelačićevom trgu, u kavani New York izludjeli konobara. To je mogao povjerovati.
(Iz romana Vošicki)
Foto: Budjejovička restauracija u Zagrebu oko 1900. godine.
Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) pjesnik je, prozaik i urednik, piše u bilješci o autoru uz njegov najnoviji roman Vošicki. Ovo je njegov treći roman, a osim romana objavio je više zbirki kratkih priča i pjesama, pojedinačne priče i pjesme objavljivao je u mnogim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. Nagrađivan. Glavni je urednik časopisa Artikulacije u kojem je objavljivao tematske separate o mladoj češkoj pripovijetci i o Milanu Kunderi, a objavio je i prijevode nekih čeških autora, uz ostalo i prvi hrvatski prijevod drame R.U.R. Rossumovi Univerzalni Roboti Karela Čapeka.
I ovdje je u prvom planu i glavnoj ulozi jedan Čeh – Vinko (Čeněk) Vošicki (ili Vožický, kako se njegovo prezime pisalo dok je živio u Češkoj) (1885. – 1957.), bio je poznati koprivnički tiskar i nakladnik. U Koprivnicu je doselio 1909. godine, a već dvije godine kasnije otvorio svoju tiskaru. Rođen je u mjestu Ledeč nad Sázavou, a tiskarski zanat izučio u Kolinu. U romansiranoj biografiji autor Marko Gregur Vošickog smješta u Mladu Boleslav, grad automobilskih tvorničara Laurina i Klementa, preteča kasnije Škode. Tu se odvija i ova scena u kojoj članovi sokolskog pokreta prepričavaju doživljaj iz Zagreba, gdje je češki Sokol sudjelovao na sokolskom sletu…
