Na hrvatskoj pivskoj sceni sve je življe i sve je veća gužva i sve vrvi od sjajnih ljudi koji znaju sve o pivu – znaju ga skuhati, znaju o njemu pričati, znaju ga predstaviti i prodati, a ima bogme i dobrih pivskih autora, onih koji o pivu znaju – pisati. Jedan iz prve lige pjenušavih pera je Zoran Vitas koji upravo puni četiri godine pisanja o pivu. Čestitamo!
Kada je Zoran počinjao pisati blog Volim pivu na portalu svoje matične kuće, Večernjeg lista, kajem veljače 2015. godine, Pivnica.net pripremala je sedmi rođendan. Bili smo, dakle doajeni pivskog pisanja i vjerujem da smo i njemu bili orijentir, svjetionik u moru pjenušave tekućine, koje se tada već sigurno pretvaralo u ocean, i ujedno živi dokaz da se o pivu ima što pisati, kao i da su pivski autori i mediji itekako potrebni. Zdušno smo pozdravili njegovu nakanu, a tijekom ove četiri godine odlično smo surađivali, pomagali se i dopunjavali, što je u savršenom skladu s filozofijom crafta, čija nam je promocija bila zajednička misija.
Sretali smo se na raznim pivskim akcijama, počevši od Hrvatskog homebrew prvenstva u Remertincu već te godine, pa nadalje, a više puta i u Daruvaru, gdje je snimljen i moj prilog za film o hrvatskom craftu, kojim je, uz sve drugo, Zoran Vitas dan nemjerljiv doprinos pivskoj kulturi ove sredine. I zato mu valja skinuti kapu. Pa, kapa dolje, majstore.
U četiri godine ispisao je Zoran Vitas cijelu malu pivsku biblioteku, pisao i kad su mu spočitavali da ne razumije materiju, pisao i učio, izvježbao nepce, školovao nos i uznapredovao do pravog rasnog pivskog znalca. Sada će, kako piše u najnovijem nastavku svoga bloga, morati malo usporiti. Naime, zbog zdravstvenih razloga konzumaciju mora značajno reducirati, a time će, logično, i materijala za pisanje biti kudikamo manje. Zoran je – kako se u pivskim krugovima dobro zna – prošao vrlo tešku operaciju, u kojoj smo ga bodrili i držali palce, i sada, da bi što duže koristio bonus koji je uspjehom operacije dobio, mora se držati stroge liječničke upute i o količini piva.
„Nije kraj, ali je temeljita promjena statusa. Već zadnjih godinu dana nisam više imao vremena za blog, tako da će nekako 'povremen' ostati kao status zbog onoga što piše u prvim rečenicama. Ostajem tu negdje zbog puno prijatelja koje sam stekao, oni s kojima to nisam uspio neka ne zamjere. Ono što ovdje ne piše jest i da je film gotov, za sve ostalo obratite se produkciji. Tako će se nekako ta priča i zaokružiti.“
„Pišući ovaj blog stekao sam nevjerojatno puno prijatelja, posjetio mjesta koja inače možda nikada ne bih, naučio jako puno, trebalo je i još, no tako to ide u životu, svaka zabava jednom završi,“ piše Zoran na kraju svoje kolumne, ali i dodaje da to doduše nije kraj, ali jeste značajna redukcija količine, i konzumacije i pisanja. Tome ne treba dodati ništa više od onoga što je napisao daruvarski majstor pivar Krešo Marić: Piti se može i po malo, osobito kad je dobro.
Isto je i s čitanjem.
Volim pivu – blog Zorana Vitasa u Večernjem listu u kojem najavljuje stajanje na loptu.
Čitatelji koji su pročitali ovo, pročitali su i ovo: