Voda, vino, pivo

Velika češka pivska knjiga   |   Zdeněk Susa   |   07.04.2010.     2216

Voda, vino, pivo

Priča se da su se jednog jesenskog dana vjerojatno 1808. godine Vincek i Honza - školske kolege iz fryvaldovske osnovne škole1 - nakon nastave počeli prepirati, tko će biti slavniji, kad odrastu. „Ja ću biti liječnik," počeo je Vincek, „i izliječit ću sve ljude!" „Ja ću radije liječiti konje," kontrirao je Honza, „i vidjet ćeš da ću te nadmašiti. Samo čekaj!"

Dva nerazdvojna prijatelja nisu imali vremena razvijati ovu temu dalje. pred njima je bio dug put, a bližila se večer. Na kraju Frylandova morali su se razdvojiti. Vincek Priessnitz kretao je za Gräfenberk2 a Honza Schroth se odlučio za Nieder-Lindewiese.3 Ali, obojica su pamtila onaj razgovor.

Vincek4 je navodno još kao dijete vidio ranjenu srnu, kako namače ranu u hladnu vodu kod izvora. ponavljala je to tako dugo, dok nije ozdravila. Već tada mu je bilo jasno, da je voda iz vrela na Gräfenberku ljekovita i da na isti način može liječiti i bolesti ljudi. Sa šesnaest godina morao je preuzeti obiteljsko imanje, te tako nije mogao ići na studij. Kad mu je bilo sedamnaest, svoju je metodu iskušao na samom sebi. Preplašeni konji su ga srušili, a kola mu prešla preko grudnog koša. Bojali su se za njegov život. No, Vincenc je stavljao hladne obloge i ozdravio kao čudom.

Već 1820. godine na njegovo su gräfenberško imanje dolazili prvi pacijenti, koji su tu provodili neko vrijeme i liječili se hladnom vodom pod njegovim vodstvom. Godine 1822. Vincenc je preuredio kuću u ustanovu za liječenje vodom. Neko se vrijeme morao braniti od napada službenih liječnika - kritizirali su ga da liječi a obični je neobrazovani seljak. Ali 1837. godine stiglo je iz Beča odobrenje i tako su nastale službeno odobrene toplice za liječenje vodom.

Johann5 je od početka išao putem, koji je nagovijestio u dječačkom razgovoru s Vincekom. Također je morao preuzeti obiteljsko imanje, kada njegov poočim više nije stizao sve obavljati sam Johann se dobro razumio u konje i postao traženi doktor za konje. Kad su ga na poslali na služenje trogodišnjeg vojnog roka u oklopnu konjicu, postao je pomoćnik veterinara i naučio još mnogo toga.

Nakon godinu dana poočim ga je izvukao iz vojske; izjavio je da bez Johanna ne može voditi imanje. Johann se vratio s velikim nadama, ali čekalo ga je razočarenje - njegova draga Terezka se u međuvremenu udala. kad podsjetimo da se Terezka zvala Priessnitzova i bila sestra njegova prijatelja iz djetinjstva, shvatit ćete zašto je Johann najednom postao Priessnitzov neprijatelj i konkurent. Čuveni liječnik stoke počeo je sada liječiti i ljude. Godine 1837. imao je prvu pacijenticu, a 1840. njegove su toplice bile odobrene dekretom dvorske kancelarije.

Johann Schroth - također neuki seljak - liječio je potpuno drugačije od Vincenca Priessnitza. Na Gräfenberku se koristila hladna voda za piće, ispiranje usta, za kupelji i obloge. U Donjoj Lipovi je voda korištena samo parenje u ovojima. Temelj liječenja tu je bila dijeta za koje su se izmjenjivali dani posta i pijenja, ali u te dane se nije pila voda, nego vino. Schroth je iz svoje veterinarske prakse znao da bolesna životinja obično odbija hranu. Znao je također, da konji koji dobivaju puno tekućine imaju slabiji učinak od onih koji jedu suho sijeno. primijenio je to na ljude. Kako je došao na vino, ne znamo; valjda da bi se razlikovao od već omiljenog Priessnitza i njegove vode.

U prvim godinama dvojica su prirodnih iscjelitelja međusobno veoma tvrdo ratovala. prospekti obojih toplica vrvjeli su napadima i kritikama, metode onih drugih nazivane su budalaštinama... Stanje se smirilo tek nakon njihove smrti, kad su oba lječilišna sistema već bila uobičajena, a njihovi nasljednici ublažili drastične iscjeliteljske metode osnivača.

Tada se na drugoj srani Jesenika pojavio čovjek, ništa manje genijalan od oba iscjelitelja. Zvao se Josef Müllschitzky (1827. - 1879.) Kao dijete bio je svjedok osnivanja i rasta toplica na šleskoj strani grebena. U to vrijeme tu - na moravskoj strani - nicale su samo tekstilne tvornice. U tutnjavi pogona za preradu lana i predionica mladi je Josef sve grozničavije postajao svjestan, da tu nešto fali. Samo nije znao što.

„Voda, vino...," ponavljao je, kad bi pomislio na dva banjska poduzeća, a nikako nije dokučivao kako ispuniti prazninu, koju je osjećao. Müllschitzky je naravno svoje dvije riječi izgovarao na njemačkom jeziku: „Wasser, Wine..., Wasser, Wein...," i u svojoj mantri uvijek ostavljao razmak za kasniju dopunu. I stvarno, jednog se dana taj prazni prostor popunio sam od sebe: „Wasser, Wein, Bier! Wasser, Wein, Bier!! Pa da, nedostaje pivo!" izvikivao je oduševljeno Müllschitzky. „Pa naravno! To se tako dobro slaže! I kakav krasan unutrašnji ritam ima: Wasser, Wein, Bier! Das berat' ich dir!"

Josef Müllschitzky od toga je trenutka znao, da ima samo jedan životni put. Izučio je za pivara, obučio se, uzeo u najam žerotinsku pivovaru u Kopřivni (Geppersdorf), obogatio se i počeo razmišljati o gradnji vlastite moderne pivovare. Pogodno mjesto pronašao je u općini Halbseit, u dolini rijeke Morave pod Kopřivnom, gdje je već radilo nekoliko tekstilnih pogona. Godine 1873. stigla je tamo i željeznica iz Šumperka i bio je to pravi trenutak za utemeljenje pivovare. Müllschitzky se udružio s lokalnim poduzetnicima, da bi prikupio potreban kapital, već 1873. godine zakopana je prva lopata, a 28. prosinca 1874. skuhana je i prva šarža piva u tcvrtki „Brauerei von Müllschitzky & Comp. zu Hannsdorf-Halbseit".6

Müllschitzky je u novoj pivovari bio pivar i tehnički direktor. Prvih godina pivovara je cvjetala i stalno širila područje koje snabdijeva svojim pivom. U tome je pomagalo i širenje željezničke mreže, koja je okolne kolodvore povezala ne samo s Moravskom, nego i Češkom i pruskim Glatzem (Kladsko). Müllschitzky pak nije doživio potpuno ostvarenje svoga sna - željezničku vezu pivovare s Lipovim Toplicama i Jesenikom, koja je uspostavljena 1888. godine, nakon čega je hanušovičko pivo zagospodarilo tamošnjim vodenim i vinskim kupeljima i dovelo do zatvaranja svih prijašnjih pivovara u tom dijelu austrijske Šlezije i što je najvažnije, upotpunilo onaj žuđeni trolist ljekovitih sredstava - Wasser, Wein, Bier - voda, vino, pivo!

1 Nekadašnji Fryvaldov (Freiwaldau) danas se zove Jesenik.

2 Nekadašnji Gräfenberk (Gräfenberg) danas se zove Lazně Jesenik.

3 Nieder Lindewiese = Dolni Lipova

4 Vincenc Priessnitz rodio se 4. listopada 1799., umro 28. studenoga 1851.

5 Johann Schroth se rodio 11. veljače 1798., umro 26. ožujka 1856.

6 Hannsdorf = Hanušovice, Halbseit = Holba. Josef Müllschitzky utemeljio je svoju poivovaru u općini holba. Kada je 1923. godine ta općina spojena sa susjednim gradićem Hanušovice, počelo se govoriti o hanušovičkoj pivovari a ime Holba na kraju je ostalo kao naziv tvorničke marke piva.

Preveo Mato Pejić

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Majka telefonira učiteljici: „Molim vas da više djeci ne dajete zadatke iz matematike u kojima pivo stoji krunu i osamdeset. Muž cijelu noć nije mogao zaspati.“

Nacrtaj mi krigl

Prado - 42.jpg
Prado - 42.jpg





Najnovije iz kategorije Velika češka pivska knjiga