Za Maestral bismo lako pogodili da je vjetar, Fortunal bismo već malo teže povezali s vremenskim fenomenima, a za Gregu i Gou nema šanse! No, zahvaljujući Dubrovačkoj craft pivovari DBC (Dubrovnik Beer Company) i imenima piva iz njezina stalnog portfolija, sad znamo i to. Da ne kažemo da znamo koji vjetar puše u Gradu.
Već prvi pogled na pivovaru DBC pokazuje da se radi o rado posjećenom mjestu, koje vrvi životom. Uostalom, tome značajno doprinosi i smještaj u Gružu, iznimno frekventnom dijelu grada dva kilometra udaljenom od stare jezgre i slavnih zidina i u neposrednoj blizini gruške teretno-putničke luke u kojoj je prije točno dva desetljeća papa Ivan Pavao II. na misi za pedeset tisuća duša proglasio blaženom Mariju Petković od Propetog Isusa. A ulica na čijem je broju 15 smještena Dubrovačka pivovara, u spomen na taj događaj nazvana je imenom Pape Jozefa Wojtyle.
„Pivovaru smo osnovali 2017. godine, ali je ta godina protekla u radovima i ustrojavanju pogona, tako da smo počeli kuhati i otvorili taproom godinu dana kasnije, taman pred turističku sezonu,“ počinje priču o pivovari Dario Ševelj, direktor i jedan od trojice partnera osnivača (druga dvojica su Željko Erak i Nikša Penzo), a na pitanje kako to da su se odlučili pokrenuti pivovaru u vinskoj regiji, kaže: „E, vinska regija. I Hrvatska slovi kao vinska zemlja, ali ipak se puno više pije pivo, pa spadamo među najveće pivopije na svijetu.“ Dodaje i to da vinar ovisi o mnogim okolnostima i može napraviti samo onoliko i onakvog vina kako mu to omogućuje urod te godine, dok pivar ima daleko veće mogućnosti poigravanja s raznim stilovima i vrstama i kombiniranjem četiriju elemenata može kreirati na stotine raznih piva. „Koliko si kreativan, toliko ćeš i imati.“
Ni Dario ni njegovi partneri nisu imali pivskog iskustva, osim onog konzumentskog. Naprosto im se činilo da je craft pivovara dobra poslovna ideja i ušli su u tu priču. „Složili smo se da je to nešto što Dubrovniku treba i što može imati dobar rezultat, jer kroz Grad prolaze rijeke turista, mahom pivopija, a među njima su mnogi koji se ne zadovoljavaju industrijskim lagerom.“
U vrijeme našeg razgovora točionica je bila puna, a primijetio sam da su gosti na odlasku kupovali pivo i suvenire – ponajviše kape i majice s logom DBC pivovare, te da su govorili engleski. „Dođu tu namjernici, dakle slučajni prolaznici, dođu i znatiželjnici, ali i oni ljubitelji craft piva koji ciljano obilaze lokalne pivovare i posjet planiraju još prije polaska na put. Na kraju krajeva, tu je luka i autobusni kolodvor, pa ljudi ne manjka.“
Osim toga, lokal ima jedinstvenu atmosferu, jer je u jednom prostoru proizvodni pogon, skladište, šank, terasa i suvenirnica i tu se može opušteno uz ugodan gutljaj i slastan zalogaj provesti vrijeme do, recimo, polaska autobusa. „Na kraju, ističe Dario, tu su i domaći gosti, koji imaju popust, pa im je cijena piva sasvim prihvatljiva, jer dobiju izvrsnu craft pivu za iste novce koje u kafiću daju za Žuju.“
Piva Dubrovačke pivovare dostupna su u lijepom broju ugostiteljskih objekata u Gradu, više u restoranima nego u kafićima, jer klasičnih kafića je u ovoj spektakularnoj starini podno Srđa zapravo sve manje, budući da je u tamošnjoj ogromnoj frekvenciji turista velika potreba za restoranskim prostorom. „Od Starog grada, Lapada, Gruža, u većini restorana i hotela može se popiti naše pivo. Naš je fokus na Dubrovniku i izvan njega prisutni smo tek na Pelješcu, Korčuli, te u Cavtatu.“
Pivovara stalno kuha četiri vrste piva, i sve su osim kao točene dostupne i u bocama od 0,33 litre, i tako će to i ostati jer Dubrovnik je, kako kaže naš sugovornik, tržište za malu bocu. Pored core ponude povremeno se kuhaju i specijali, što zavisi od kapaciteta, a on je mahom zauzet pivom iz stalne ponude. „Imamo devet fermentora, od čega su nam četiri konstantno zauzeta lagerom Maestral, tako da imamo malo manevarskog prostora za nove vrste piva. Fermentore s pivom koja se prodaju u manjoj količini mogli bismo osloboditi flaširanjem i punjenjem kegova, ali onda bismo trebali puno više skladišta i veću hladnu komoru...“
Jedan od specijala, koji se ukorijenio je rođendansko pivo kultnog dubrovačkog „craft beer bara“ Glam, koje je prvi put skuhano prije tri godine za deseti rođendan toga jedinstvenog pivskog mjesta, a ovogodišnji uvarak kolaboracija je s najpoznatijim hrvatskim gypsy brewerom Maskeronom. „Glam je kafić u starom gradu koji je još prije trinaest godina počeo s craft pričom, a za desetu obljetnicu, koja je još pala u vrijeme korone, napravili smo mu rođendansko pivo. To je ispalo jako dobro, ljudi su bili prezadovoljni, pa smo s tim nastavili, te svake godine kuhamo jednu šaržu od 2.000 litara, koja se toči samo ovdje kod nas i u Glamu.“
Inače, prošle je godine pivovara DBC proizvela 70 tisuća litara (700 hektolitara) piva, a ove će godine brojke biti veće, računa Dario Ševelj. Tu produkciju odradi troje ljudi, a u pivovari je, računajući šank, zaposleno ukupno njih osam. Preko ljeta uzimaju studente, a tijekom zime je u cijelom pogonu angažirano manje radnika. Kao studentica ovdje je počela i sadašnja glavna kuharica piva Tereza Čabrilo, koja je zanat pekla s Marijem Cvitkovićem, a on je karijeru majstora pivara zamijenio za zvanje street food makera. Sada smo u pogonu s Terezom zatekli suvlasnika pivovare Nikšu Penzu koji je mornar, pa pomaže u pogonu do odlaska na brod.
I još malo informacija: taproom radi od 11 do 24, jelo (streetfood i mali zalogaji koji pašu uz pivo) može se dobiti od 15 do 23 svaki dan osim nedjelje, dostavu rade sami jer žele biti sigurni da će održati hladni lanac, a u šopu, koji odlično radi („Ljudi vole kupovati suvenire, a pivskim zanesenjacima važno je da imaju uspomenu na posjet pivovari,“ kaže Mario, dodajući da se dobro prodaju i kape i majice, i magneti i torbe), dostupno je njihovo pivo po cijeni čak nešto nižoj od one koju plaćaju restorani i hoteli.
A sad kad smo na samom kraju, hajde da vidimo i što znače imena piva Dubrovačke pivovare. „Htjeli smo ispričati jednu priču o Dubrovniku, a da to ne bude neka općepoznata priča o zidinama, pa smo kroz imena i etikete naših piva odlučili približiti trgovačku i moreplovačku povijest Grada. Da biste mogli ploviti potreban je vjetar, pa tako na etiketi imamo ružu vjetrova, a u imenu lagera imamo Maestral koji je sjeverno-zapadni osvježavajući ljetni vjetar. Fortunal je iznenadna ljetna oluja, praćena jakim vjetrom. Tako smo nazvali pale ale, koji je izvorno bio jači i začinjen s četiri vrste hmelja, ali smo ga kasnije zbog pitkosti malo ublažiti. Grego je tamno pivo u stolu milk stouta, dakle pivo koje najbolje paše zimi, kada puše bura, ali kako na pivskom tržištu već imamo brend Bura, onda smo se odlučili za talijanski izraz za šporku buru grego. Goa (India pale ale) jedina u našem portfoliju nije vjetar, nego ime dubrovačke trgovačke kolonije u Indiji, gdje i danas postoji crkva svetog Vlaha, zato je na etiketi tog piva ruža vjetrova kombinirana sa stvarnim simbolom grada Goe...“
I, eto, to je ta priča. Sjajna, rekao bih.
Ima uz ovaj lijepi i ugodni posjet Dubrovačkoj pivovari još jedna priča za koju bi možda bilo bolje da ostane neispričana, jer – znate – ima takvih priča, koje baš ne moraju izaći u javnost, ali ipak... Naime, nakon cjelodnevnog boravka u Dubrovniku sa svojim smo domaćinima Katarinom i Renatom svratili u DBC taproom na još jedno njihovo ukusno pivo a onda su okrutni bogovi vjetrova dopuhali žestoku ljetnu oluju, pa se nebo sručilo na Gruž i zarobilo nas u pivnici iz koje naprosto nismo mogli izaći. U međuvremenu se tu našao i gazda craft beer bara Glam Mateo Burđelez, pa je uz kišu koja je dobovala u ritmu tam-tama potekao srdačan razgovor na bezbroj zajedničkih tema a razdragau atmosferu dodatno su dizale sve češće narudžbe...
Foto Vlatka Daněk
