Znam, možda nećete povjerovati, ali mene je obradovala vijest da će Pivnica. net danas točiti prvo virtualno pivo u Daruvaru.
Dovoljno je samo kliknuti pet puta na istoimeni portal. U vrhu stranice pojavit će vam se broj – oznaka, s kojom ćete moći, na kućnu adresu, naručiti vaše pivo po izboru.
Teško je u to vjerovati, ali ništa vas ne košta.
Jer u posljednje vrijeme toliko je neprovjerenih i senzacionalističkih informacija i objava da bi prvi travanj, poznat i kao 1. april mogao biti svaki dan.
Priča se da je prva prvoaprilska šala u dnevnim novinama izašla 1846. godine, kada je Evening Standard u Londonu imao oglas prema kojem su ljudi mogli otići na određenu adresu da gledaju magarce.
Ljudi su tamo otišli, tražili i pretraživali, sve dok nisu shvatili da su, u stvari, oni sami ispali magarci.
Prva ozbiljnija šala u Švedskoj je, naprimjer objavljena 1. travnja 1911. kada je Nordijski muzej obavijestio čitatelje Svenska Dagbladet da je indijski vladar posudio 60 slonova na otvaranje Olimpijskih igara 1912. u Stockholmu.
Prvih 50 slonova prevozilo bi orkestar koji je svirao državne himne zemalja sudionica, a posljednjih deset slonova imalo bi vodiče koji bi uzvikivali olimpijsku zakletvu.
S pojavom televizije su prvoaprilske šale postale kreativnije. Jedno od prvih - koju je web lokacija za humor „hoaxes.org“ proglasila najzabavnijom, izvještaj je BBC-a 1957. godine s farme u Švicarskoj koja je špagete uzgajala na starinski način - na drveću.
Iako se to danas čini nevjerojatnim, mnogi su gledatelji kontaktirali BBC i zatražili sjemenke kako bi mogli sami početi uzgajati špagete.
U to vrijeme, a i još nekoliko godina poslije, TV emisije bile su crno-bijele. Jedan je „stručnjak“ koji je uživao veliko povjerenje u inovativnim krugovima u Stockolmu pozvao zainteresirane za TV u boji da izrežu najlonsku čarapu i zalijepe je na prozor. Čitav Stockholm bio je okićen 1. travnja.
Autobusi bez vozača prvoaprilska su šala iz 1984. godine.
Tada je britanski list Sunday Times napisao je da će u Londonu biti uvedeni autobusi bez vozača.
Njima se trebalo upravljati pomoću magnetskih petlji na ulici, dok bi se slike slale u centar koji bi mogao preuzeti kontrolu ako bi bilo potrebno.
Nezaposleni vozači autobusa trebali su se prekvalificirati za računalne tehničare. Šala je među vozačima izazvala paniku.
A, kao i u svakoj, i u toj je šali bilo malo istine.
Tako se ove se godine autobusi bez vozača ozbiljno testiraju u švedskim gradovima poput Göteborga, Stockholma i Linköpinga.
Godine 1988. Švedska je televizija objavila prilog o uzgajivaču telefonskih stupova u Smålandu koji je uložio u sadnju i uzgoj telefonskih stupova bez grančica. Počeo je s malom klicom i motikom, ali sada su stupovi toliko narasli da mu je bisnis propao.
O jednoj reklami iz 1996. se još uvijek govori u Americi.
Objavljeno je kako je lanac brze hrane Taco Bell tvrdio da su kupili nacionalno blago iz vremena neovisnosti Liberty Bell u Philadelphiji i preimenovali ga u Taco Liberty Bell.
Mnogi su bili ogorčeni, ali stručnjaci za oglašavanje poslije su tvrdili da je Taco Bell za svoj novac u oglašavanju dobio deset puta više nego da su se oglašavali na drugi način.
Burger King nam je revolucionarno pokazao svoj hamburger prilagođen ljevorukima.
Razlika od uobičajenog hamburgera bila jei u tome što su se svi sastojci okrenuli za 180 stupnjeva, kako bi bilo lakše ljevacima.
Šala nikad dosta.
Bar dok se ljudi žele nasmijati.