Šezdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme poezije mira, dok smo se još kao derani švercali po grubišnopoljskom kinu, nismo ni slutili da će jedan lik imati sudbinsku ulogu u našem sazrijevanju i ostaviti neizbrisiv trag.
Nije bilo tog učitelja ni junaka opjevanog u partizanskim čitankama koji bi nam bio veći uzor od crnokosog jahača na pirgastom konju.
Njegovu smo sliku brižljivo čuvali u omotu radne bilježnice, da se ne uprlja prašnjavim šangajkama ili ne zamasti od parizera na dnu plavog školskog ruksaga.
U čiju smo sestru svi bili zacopani i čiju ulogu u igri, poslije škole, nije mogla dobiti baš svaka djevojčica iz osnovne škole “Lazo Tihomirović”, poznate i kao “bijela labudica”.
Nije bilo loše biti ni Old Šeterhend, njegov brat, koji je imao dvije puške, “henrijevku” i “medvjedovku” i brzoga konja Hatatitla kojeg mu je darovao lično naš junak.
Ali ipak, znalo se da će onaj tko prvi bira ulogu biti uvijek i samo Vinetu!
Pričalo se da je u stvari Karl Maj bio taj Old Šeterhend i da je u svojim romanima opisao vlastite pustolovine po divljem zapadu.
S koliko smo samo ponosa i dječje ushićenosti izgovarali ime tog junaka. Neprikosnovenog heroja koji nakon smrti svog oca Inču-čuna, postaje poglavica i dobija već spomenutog kona konja zvanog Ilči. Vjetar, što bi mi rekli.
Mi smo odrastali uz Vinetua.
Zahvaljujući upravo njemu, borcu za pravdu i humanisti, razvijali smo empatiju prema “slabijim” grupama, razlikovali etičke principe dobra i zla i gradili vjeru u ljude i prijateljstvo. Ljubav i brigu prema prirodi.
I naravno, kroz igru, poslije filma, kreativnost. Odrastali i pozicionirali se u svojoj vršnjačkoj grupi.
Poslije su u naše živote ulazili neki drugi likovi. I treći.
U brzim automobilima i borbenim avionima. Lažni junaci prezira pohlepe, prevare i kiča. Roboti iz holivudskih studija. Zbog kojih današnja djeca usvajaju neke druge vrijednosti.
I zbog kojih se više nitko neće švercati u onu čarobnu dvoranu kina u Grubišnom. Ako se filmovi tamo još i vrte.
Takvog, kao Vinteu, više nema.
Priča se da je umro prije nekih pet godina, negdje u Parizu.
Haug, crveni brate!
