Veseli i mazohisti
Naučno je dokazano da ne morate piti da bi ste bili „veseli“. Dovoljan je miris, recimo, piva da se u dnevnoj sobi mozga, zaduženoj za „sport i rekreaciju“ , pokrene hormon sreće, dopamin, i da nam znak da je vrijeme za otpuštanje ručne.
Slijedom te logike možete biti nacvrcani i od bezalkoholnog piva. Važno je da zamiriše. Ili zasmrdi, svejedno je. Radi se, dakle, o kemiji.
Slično je i s politikom i političarima.
Dovoljno je nanjušiti da su prevrtljivi, skloni laganju, pretjerivanju i manipuliranju pa da im za svagda prestanemo vjerovati. I što je najgore, efekt se širi i na one, istina rjeđe, kojima su namjere poštene. Ili koji su pretežno šutljivi. Ili se ne izjašnjavaju, pa za njih važi ona da ni ne smrde ni ne mirišu.
Bilo kako bilo dominiraju oni koji nam uporno lažu i obmanjuju nas, a mi im unatoč tomu uporno poklanjamo svoj glas kad se suočimo sa znate već kojom kutijom.
Zbog kojeg vraga to činimo još nije naučno dokazano, ali svakako govori više o nama nego o politici, dopaminu i kemiji.
Što se to dešava u dnevnoj sobi našeg mozga kada uporno biramo one koji nas s isto takvom upornošću godinama varaju, brinući samo o sebi i svojti.
Najbolji su nam primjer susjedi u državi u kojoj mi gradimo bolnicu dok se naše urušavaju. Mada mjereno našim nacionalnim štapom taj „dio“ nama i nije druga zemlja.
U toj je „državi“ devedeset posto građana za očajnu situaciju u zemlji krvi, meda, nezakonja, korupcije, i koječega, odgovorilo da su uzrok većini problema nacionalne stranke i da se zalažu za građansko društvo.
Kada su se međutim suočili s onom, ranije spomenutom, kutijom većini nije ni palo napamet da biraju predstavnike građanskih opcija. Već dobre stare, provjerene, nacionaliste.
To stanje se također može svesti, kao i kod konzumacije piva, pod pojam opijenosti. Problem je samo što su kod opijenosti nacionalizmom manji izgledi za otrežnjenje.
Sličan je proces i u njihovom susjedstvu, dakle, kod nas.
Fenomen poznat i kao mazohizam.
Sklonost osjećanja ugode i zadovoljstva prilikom izlaganja poniženju – do boli.
