Veliki i mali

Ima stvari kod kojih nije presudna veličina, nego kako se koriste. Taj alibi inferiornih iskorišten je i kao šlagvort mnogih drugih doskočica, koje trebaju osokoliti male – Veličina ništa ne znači, jer bi inače mlinski kamen bio vredniji od dragulja. Male zvijezde uvijek sjaje, a veliko sunce često je pomračeno. Zlatan novac uvijek je malen. Velik i dobar rijetko su ista osoba. Mali, ali tehničar. Sitan ali dinamitan. Short but good, i – skromnost je vrlina.

Time se, međutim, ne može osporiti važnost dimenzije, niti umanjiti značaj i snaga golemoće. Jer, veliko svjetlo zasjeni malo. Slon, živ ili mrtav, tisuću tumana vrijedi. Jače se čuje jedan ždral nego stotinu vrabaca. Kad topovi govore, puške se ne čuju.

- Naravno da je veličina važna, tvrdi i Nancy Kruh u Dallas Morning Newsu, dodajući da u srazu malog i velikog prevaga ide na obje strane, zavisno od toga što ljudi preferiraju, pa tako punu pozornost pobuđuju i pčelinja mladunčad i Titanic. Valjda se zato kaže Daj mi u velikoj posudi, pa makar bila i puna s jedne, i Volim Šokicu, debelu pa malu, s druge strane.

Maleni David oborio je diva Golijata, neveliki Odisej došao je glave pregolemom jednookom gadu, kiklopu Polifemu, po onoj da mnogo krkuša obara cijenu lososu, sićušni Liliputanci smandrljali su predimenzioniranog Gulivera; nekakav krojač jednim udarcem sređuje sedam džinova, a miš, navodno, slonovima tjera strah u kosti. Tako je pak samo u literaturi i legendama, a u životu, uključujući i industriju piva i sve drugo u vezi sa zlatnim sokom, veliki caruju, a mali nagrabuse. Malom svecu i male žrtve. Mala mačka lovi male miševe i: na malog magarca svi sjedaju. Kad mali govore, ne dolazi do ušiju. Upravo tako završila je inicijativa udruženja malih pivovara u američkoj državi Indiani; njihov zahtjev da se dio novca od poreza na pivo izdvoji za promicanje malog poduzetništva u pivarstvu, uništio je lobi velikih pivovara i prije pokretanja procedure. Pivovara Anchor utemeljena je 1896. u San Francisku u Californiji, i kao mala pivovara lokalnog značaja bila pred gašenjem, kada ju je 1965. preuzeo diplomac Fritz Maytag u namjeri da sačuva djelić gradske povijesti. Danas ta pivovara kuha 150 tisuća hektolitara godišnje, i svojih šest vrsta piva plasira po čitavom kontinentu. No, to je usamljen primjer koji ne postiže više od potvrde pravila da se šušu nije s rogatim bosti, i da onaj koji želi proizvoditi isti asortiman, kao i veliki, mora računati s nemilosrdnom utakmicom, u kojoj su mu šanse za preživljavanje beznačajne. Stoga stručnjaci preporučuju da se mali pomire sa svojom patuljastom dimenzijom, a opstanak na tržištu i zaradu potraže orijentacijom na specijalne vrste piva, koje zbog male potražnje glomazni pogoni pivarskih giganata nisu u stanju uvrstiti u svoj proizvodni program.

I Češka ima svog malog Fritza Maytaga. Zove se Jiři Jelínek. Taj 54-ogodišnjak iz Sentica kod Brna izučeni je sladar, ali nikada nije uspio dobiti posao u struci, pa je prije osam godina počeo kuhati pivo za susjede. Njegova pivovara smještena u garaži zvanično je najmanja u Europi, a Jelinek svojim nesvakidašnjim Kvasarom danas snabdjeva tri gostionice i dvije trgovine. Lani je proizveo 186 hektolitara, a ove godine će tri stotine. – Pčelar sam, pa sam pivu pokušao dodati med, otkriva razlog neobičnog okusa svoga piva Jelínek, i to se ljudima svidjelo. Lijepa količina toga piva, natočenog u donešene plastične boce od litre i pol, završila je i u Daruvaru, i o njegovoj posebnosti može posvjedočiti i vaš autor, na osnovu iskustvene metode. Na nagovor prijatelja Jelínek je recept zaštitio patentom, te licencu prodao obližnjoj pivovari Černa Hora, gdje se Kvasar kuha vrlo rijetko, dok u Senticama ide kao halva, pa vlasnik upravo modernizira pogon, tako da on napokon počinje izgledati kao prava pivovara. U međuvremenu, eksperimentira i dalje, ali kaže da pivo s hrenom nije ličilo ni na što.

U posljednjih deset godina, u Češkoj je ključ u bravu stavilo 14 pivovara. Posljedica je to cehovskog okrupnjavanja, koje je nakon fuzioniranja praških pivovara, pa Prazdroja i Radegasta, nastavljeno ulaskom na to tržište britanskog Bassa, koji je kupio praškog ujedinjenog giganta, a sam je ove godine pripao belgijskom Interbrewu. Tandem Plzenj-Nošovice otkupio je japanski kolos Nomura, koji doduše nema veze s pivom, ali dobro zna s novcem, da bi ga brzo preprodao SAB-u, južnoafričkom pivskom orijašu, koji već dugo hara Europom. Za Bass kažu da nije razumio češko tržište piva, kada je stjegonošom proglasio Staropramen i zanemario lokalne pivovare. Pivovaru Svijany je prodao, a one u Holešovicama i Vratislavicama zatvorio, i njihove marke prenio u druge varionice, što je prave pivopije smrtno uvrijedilo. Pivovaru u Vratislavicama otkupili su njeni radnici i obnovili proizvodnju s novom značkom. Dok se u vrijeme Britanaca kuhalo 40, sada se kuha preko 100 tisuća hektolitara. – Recept je jednostavan, kaže František Horak, dovoljno je kuhati dobro pivo za ljude koji ovu pivovaru smatraju svojom, pa će ga oni kupovati i kad im prestane prijati.

Mnogi smatraju da je to ključ, koga se trebaju držati ugrožene male pivovare u Češkoj, a okretanje novitetima i specijalitetima neće im donijeti kruha, jer češki je pivopija staromodan i drži se utilitarnog i prokušanog, a to znači svijetle desetke i dvanaestice. Najmanje glavobolje na kraju ipak imaju oni čija pivska sudbina nije vezana uz tržište. Kao gospodin Reuchlin, poslovođa roterdamskog sajma, koji je svoj životni san ostvario kreiranjem Walhalla brausistema – minijaturne pivovare na kotačima, koja, poput rakijskog kazana, ide po kućama i kuha pivo, koje se u boce može puniti nakon samo dva dana.

Originalno objavljeno na Radio Daruvaru, u emisiji Petkom uz radio i pivo, rubrici Pijem pivo, to je moje piće, dižem krigle, razvijam mišiće, u petak, 15. prosinca 2000.