Za sada sam se riješio povrijeđenih osjećaja udaranjem nogu o zid stare pivovare i čupanjem kose. Zatim sam rukavom obrisao lice i izišao iza zida. Kruh mi je i meso prijalo, pivo me grijalo i golicalo, pa sam se doskora oraspoložio i mogao sam se ogledati oko sebe. Nema sumnje, mjesto je bilo pusto sve tamo do golubinjaka u pivovarskom dvorištu.
Golubinjak se naherio na svom stupu od jakog vjetra, a golubovi bi se u njemu osjećali kao da su na morskoj pučini i da se njišu kao na jarbolu. Ali u golubinjaku nije bilo golubova, ni konja u staji, ni svinja u kocu, ni slada u skladištu, ni mirisa hmelja i piva u kodu, ni u bačvama. Huktanje strojeva i razni mirisi pivovare rasplinuše se s posljednjim pramičkom dima. U pobočnom su se dvorištu gomilale u potpunom neredu prazne bačve, iz kojih je izbijao kiselkast zadah kao uspomena na ljepše dane: no sve je vonjalo i suviše kiselkasto a da bi podsjećalo na pivo, koje je nestalo - i meni je to dvorište ostalo u sjećanju kao sva druga napuštena mjesta.
Na kraju pivovare bila je bujna bašča, ograđena visokim zidom, ne previsokim, pa sam se popeo uza nj i pridržao se dugo rukama dok nisam vidio da je ta bašča kućni vrt, sav zarastao isprepletenim korovom. Preko zelenih i žutih putova pokazali se tragovi, kao da ipak ponekad prolazi netko njima, i upravo je sada Estella odlazila tim putem. Kao da je bila posvuda. Kada sam podlegao napasti gledajući tolike bačve, i stao hodati po njima, vidio sam je kako šeta po njima na kraju dvorišta. Bila mi je leđima okrenuta, a raspuštenu je kosu podržavala objema rukama i nije se ni jedanput osvrnula, a začas mi je nestala ispred očiju.
Tako je bilo i u pivovari - to jest u onoj velikoj popločenoj visokoj zgradi, gdje su nekoć varili pivo i gdje su još i sad stajale sve pivovarske naprave. Kada sam prvi put ušao, prilično potišten njezinom sumornošću, i stao pokraj vrata, ogledavajući se oko sebe, vidio sam Estellu kako zamiče iza ugaslih peći i kako se penje uskim željeznim ljestvama, pa izlazi na galeriju, visoko ponad moje glave, kao da polazi u nebo.
Baš na tom mjestu i u tom času proživio sam u svojoj mašti nešto sasvim neobično. Tad sam mislio da je nešto neobično, a činilo mi se još neobičnije dugo vremena poslije toga. Svrnuh očima - a bile su mi malo zabliještene od gledanja u hladnu svjetlost - prema velikoj drvenoj gredi nadesno, blizu mene, u niskom kutu zgrade, i ugledam obješeno tijelo. Nečiji lik u požutjeloj bjelini i s cipelom samo na jednoj nozi. To je tijelo visjelo tako da sam vidio kako su izblijedjele čipke na haljini bile kao papir što se raspada u prah, a lice je bilo gospođice Ha-visham i sve se trzalo, kao da me pokušava zovnuti. Zahvaćen grozom, kad sam ugledao taj lik, i obuzet užasom, što sam sigurno znao da ga čas prije nije bilo tamo, u prvi mah pojurim od njega, a zatim poletim prema njemu. A najveći sam užas osjetio kad sam opazio da tu nema nikakva tijela.
Samo hladna svjetlost vedrog neba, pogled na ljude koji su prolazili iza rešetaka dvorišne ograde i krepko djelovanje ostatka kruha, mesa i piva vratiše me ponovno k svijesti. No možda ne bih ni uz pomoć ove okrepe tako brzo došao k sebi, da nisam ugledao Estellu kako se približava s ključevima da me pusti van. Bio bih joj dao lijepu priliku da me još više prezire - pomislim - kad bi primijetila moj strah; a to nikako nisam htio.
Prolazeći pokraj mene, osinu me pobjedničkim pogledom, kao da uživa što su mi ruke tako ogrubjele, a cipele tako glomazne. Otvori vrata i stane pokraj njih. Izišao sam i ne pogledavši je, ali me ona takne rukom po ramenu, kao da mi se podruguje.
Charles Dickens poznati je engleski književnik koji je svojim djelima ostavio jedno veliko naslijeđe svima nama da uživamo. Dickens je ostao poznat kao slikar engleskog srednjeg i nižeg građanskog staleža i osnivač socijalnog romana. Njegova djela odražavaju sklonost humoru i satiri, ali i primjesama romantičnog i sentimentalnog.
Od njegovih djela svakako treba izdvojiti Oliver Twist, David Copperfield, Posmrtni spisi Pickwickova kluba, Velika očekivanja, Cvrčak na ognjištu, Život i pustolovina Martina Chuzzelwita, Božićna priča i Staretinarnica. Naravno da je najpoznatiji Oliver Twist uz čiji smo tužni život svi suosjećali.
Charles Dickens rodio se 7. veljače 1812. godine u Landportu kao drugo od osmero djece, roditelja Johna i Elizabeth Dickens. Njegov otac bio je službenik u mornarici. Vrlo brzo nakon Charlesova rođenja cijela se obitelj preselila u ulicu Norfolk, a nakon toga u Kent. Njegovo odrastanje i sve ono što je proživio igrajući se sa svojim prijateljima, iskoristio je kao inspiraciju za svoja djela, koja će kasnije postati svojevrsni klasik. Nakon što se cijela obitelj preselila u Kent nastupili su malo teži uvjeti života i praktički su se svi morali angažirati da zarade neke novce, pa tako i sam Charles koji je već kao dijete znao za surovu stvarnost. Radio je na raznim mjestima, u tvornici gdje je cijelo vrijeme u glavi zamišljao određene likove i avanture kroz koje su prilazili.
Nakon što mu je otac umro, majka je dobila određeno nasljedstvo, ali je to nije spriječilo da Dickensa i dalje drži zaposlenog u tvornici koji je tada spoznao svu relanost koliko je težak život radnika iz radničke obitelji. Naime gnjev koji je proizlazio iz te cjelokupne situacije pod kojima je radnička klasa živjela, postala je glavna tema njegovih djela, a najviše se moglo vidjeti u njegovom autobiografskom romanu, David Copperfield.
Kasnije se uspio zaposliti u odvjetničkom uredu Ellis i Blackmore kao pripravnik, da bi ubrzo nakon toga krenuo raditi kao slobodni novinar. To je bio samo početak njegove velike karijere kao pisca. U tom je periodu upoznao Mariu Beadnell čiji roditelji nisi odobravali vezu, stoga su je poslali na školovanje u Pariz. Godine 1836. prihvatio je posao urednika novina gdje je ostao tri godine, a istovremeno je radio na poznatom romanu Oliver Twist. Te iste godine u travnju, oženio se s Catherine Thomson Hogarth s kojom je imao desetero djece. Umro je 9. lipnja 1870. godine.
