Svjetlo dana ugledao je časopis Beer River, „specijalizirani magazin za pivo“ i to je dobar razlog da srce svakog pravog pivopije, pivoljupca, te pivskog fajnšmekera zakuca jače i da mu na licu zatitra osmijeh zadovoljstva. U bespućima virtualne zbiljnosti a naročito u paučini društvenih mreža ima doduše dosta tekstova o pjenušavoj tekućini, ali znate kako se kaže: Verba volant, scripta manent. Cervisia fluit.
U Hrvatskoj se do sada samo dvaput išlo na kioske kupiti pivski časopis – u kolovozu i rujnu 2005. godine, kada su izašla jedina dva broja „prvog hrvatskog magazina za istinske ljubitelje piva“ Moje pivo. Da se ne lažemo, ni drugdje nije puno bolje, uopće – mali je broj zemalja koje kontinuirano izdaju pivsku periodiku, ali morate priznati da je jako lijepo kad znate da će, recimo svaka dva mjeseca, izaći novi broj lijepo opremljenog i debelog časopisa posvećenog vašem omiljenom piću.
Sada je lijepo. Specijalizirani magazin za pivo Beer River najavio je dakle dvomjesečni ritam i pozvao čitatelje na pretplatu. I još nešto važno za početak – ne idite na kioske da potražite ovo izdanje – prvi broj se dijeli besplatno na pivskim sajmovima i festivalima, u pivnicama, kafićima, restoranima i hotelima. A poslije ćemo vidjeti.
A što je unutra?
Prvo ide riječ urednika Svena Darrera, u kojoj najavljuje da će u tom magazinu za kulturu piva biti objavljene stotine priča o pivu, kao na primjer – Kako je Njemačka postala predvodnica u trgovini pivom, tko su veliki tradicionalisti po pitanju piva, koje su prve pivovare u Hrvatskoj, gdje je nastala ideja za nogometni klub Hajduk, zašto bismo trebali piti pivo i mnoge, mnoge druge, onda se na četiri stranice predstavlja pils, „najpoznatije pivo na svijetu“ a nakon kratkih zanimljivosti slijedi noseći članak broja, onaj o povijesti hrvatskog pivarstva. Zatim saznajemo što je to RateBeer i kojih je 50 hrvatskih piva najbolje po ocjenama korisnika toga internetskog servisa, slijede pivski recepti, pa recenzije piva, te čak četiri intervjua u kojima se predstavljaju Pivovara Međimurski lepi dečki (Danijel Radek), Zmajska pivovara (Andrej Čapka), Pivovara Medvedgrad i Pop Up Summer Garden festival, a između razgovora nalazimo priče o craft pivu, o proizvodnji piva, vrstama piva i o razlozima zbog kojih je dobro piti pivo, zatim je tu mapa pivskih festivala u Hrvatskoj, pa dvije priče iz arhiva našeg portala (Put podmetača od vrha do dna krigla i Pivske reklame za zaborav) i na kraju detaljan opis pivskog festivala UPS, koji se održava sljedeće subote 8. srpnja u Varaždinu.
U prvom broju, tiskanom u respektabilnoj i ambicioznoj nakladi od 5.000 komada nalaze se neočekivano brojne reklame velikih hrvatskih pivovara, a magazin ima lijepe 72 stranice raznovrsnog štiva. Nažalost, vizualni dojam ne odaje jednaku raznovrsnost, a to najavljuje i bezlična naslovna stranica. Na kraju i sam naziv magazina nije najsretnije odabran. Osobno sam jako protiv toga da se u Hrvatskoj sve naziva engleskim imenima, i dopuštam da je problem u meni, ali barem se moglo objasniti zašto se magazin zove Beer River pa bih možda priznao da je izbor opravdan i dobar. Ovako...
Ono preko čega kao novinarski profesionalac nikako ne mogu prijeći jeste činjenica da su tekstovi mahom nepotpisani. Autora imaju samo moji tekstovi, jer sam tako tražio, a iz impressuma doznajemo da su osim mene tekstove pisali još Paulina Mlinarić i Matija Mišak, ali se ne zna tko koji. Čak ni intervjui nisu potpisani, što je naročito neobična praksa.
Nažalost, u magazinu se ne vidi urednička ruka, jer onda sigurno ne bi u jednom broju bila čak četiri intervjua (svi nepotpisani) i izuzev jednog svi bez portreta sugovornika, a dva (Medvedgrad i Pop Up Summer Garden) čak i bez imena osobe s kojom je intervju vođen. Ni lektura nije provedena kako spada, jer češki grad u kojem je nastao svijetli lager je Plzeň, a Pilsen je njemačka varijanta imena, zatim nije Minhen, nego München, a Radlermass ne znači grupa biciklista nego biciklistički Maß (Maß je litreni vrč, inače u značenju mjera, standardna pivska mjerna jedinica u Bavarskoj)...
Mnogo je sitnih grešaka, koje se naprosto nisu smjele dogoditi i mogle su se izbjeći uz samo malo truda, a neke sam već prenio uredniku magazina u dobroj namjeri da u narednim brojevima sve bude kako treba. Na primjer na jednom mjestu piše da čaša za pivo treba biti što hladnija, a ona treba biti ohlađena na temperaturu piva (što je također odlična tema za jedan članak, jer naši ugostitelji o tome uglavnom ne znaju ništa), da i ne govorimo o članku o craft pivu, u kojem se na jednoj stranici navodi da dolazi iz Amerike, a na drugoj da mu je postojbina Velika Britanije.... Središnji i najduži članak u broju, koji govori o hrvatskom pivarstvu, ne samo da nije potpisan (to smo već magazinu zamjerili generalno), nego ne sadrži nikakve reference, koje bi potkrijepile iznesene navode, a također vrluda stranputicama pjenušave faktografije. Uz sve ostalo, na samom kraju tog povijesnog eseja, uz nespretnosti oko postojećih industrijskih i drugih pivovara piše i to da imamo više od 30 obrtničkih (craft) pivovara, a imamo ih zapravo već više od stotinu...
Kad smo već napokon dobili časopis o pivu, on bi morao biti vjerodostojan, pouzdan, mora odgovarati za napisanu riječ, jer ona ostaje u arhivima i bit će lireratura drugim autorima koji će ubuduće pisati o pivu. Zato ne smije biti propusta, pa čak ni onih pravopisnih, pa ni tipfelera. Sve to nije bilo teško osigurati. Izdavač očito ima lijep budžet – sudim to po tome što list ima čak devet stranica reklama i što se (prvi broj) dijeli besplatno, a tiskan je u golemoj nakladi od 5.000 primjeraka. Onda bi se valjda mogao odvojiti koji euro i za kvalitetne autore, za lektora i fotografa, jer magazin vapi za dobrim fotkama, naročito za prizorima ljudi s pivom u ruci.
A što se tiče tema, volio bih da se u sljedećim brojevima nađu tekstovi o povijesnim zanimljivostima, o pivu u umjetnosti, na filmu, u glazbi, u literaturi, u sportu, valjalo bi predstaviti hrvatske pivovare, ali i one va¨ne i zanimljive strane, nastaviti s prikazima pivskih stilova, pripremiti serijal o ocjenjivanju piva (škola kušanja), o točenju piva, tenperaturi serviranja, održavanju opreme za istakanje, pivskom staklu, a ponajprije bi se na stranicama magazina trebalo naći puno vijesti, aktualnosti iz svijeta piva, pa onda reportaže i priče o pivnicama, pivopijama, pivskim stručnjacima, hobistima, kolekcionarima, a uvodnik bi trebao biti rezerviran za pivsku kolumnu, odnosno pjenušavi fenomenološki esej.
U jednu riječ – izlazak pivskog magazina Beer River veoma me je obradovao, ali on očito ima puno prostora za napredak. Želim mu da taj prostor popuni što prije i što bolje.
