Ovu curu uistinu morate upoznati. Zove se Daisy Blonde. Ona je bezvremenska, klasična plavuša, baš kao i pivo koje predstavlja, pivo Skinny Blonde. To australsko pivo sniženog udjela ugljičnog dioksida, s pet posto alkohola, koje se kuha u mini pivovari Brothers Ink, preko noći je postalo prva tema svih razgovora na šanku.
Priča o Skinny Blonde počela je kada su tri druga odlučila kuhati vlastito pivo. Bubnjar australskog alternativnog rock benda The Vines Hamish Rosser, vinar Richie Harkman i likovni umjetnik Jarrod Taylor uredili su mini pivovaru u Jarrodovoj praonici. Sastojala se od stare pivske bačve, velikog plinskog plamenika, starog frižidera i hrpe opreme za homebrewere kupljene u lokalnom dućanu. Da, imali su još i stolni nogomet uz koji su se rađale poslovne ideje i donosile odluke.
Hamish Rosser, koji je s grupom The Vines ostvario zavidnu međunarodnu karijeru, ima i veliko iskustvo u kućnom kuhanju piva. Počeo je kuhati pivo još 1992. godine kao student kemije u Sidneyju, a u obitelji to imaju još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je pivo kod kuće kuhao njegov otac. Bilo mu je deset godina, kada je prvi put pio očevo pivo iz njegova golemog keramičkog vrča.
Dakle, naš se trojac dao u pustolovinu kuhanja piva, koja nije prošla bez nezgoda, pa im se tako jednom zapalio veliki komad šperploče. Kako su baš bili zaokupljeni stolnim nogometom, nisu primijetili plamen sve dok jedna od trojice Brothers Ink-a nije upitao: Osjetite li vi čudan miris, kao da nešto gori? A osim toga, nijedna priča o kućnom kuhanju piva ne može biti kompletna bez prispodobe o eksploziji boce...Desilo se to kada su prerano začepili bocu u koju su dodali kvasac iz vlastitog uzgoja, a kada je fermentacija počela stvarati ugljični dioksid, boca se naprosto raspala. U paramparčad.
Nakon početnih poteškoća, uspjeli su kreirati pivo izrazite „suhoće" nalik na japanski stil, što je na australskom tržištu vrlo traženo. Radi se i pivu s reduciranim šećerom, i adekvatno smanjenim udjelom ugljičnog dioksida.
Na kraju tu je Daisy Blonde, ključna karika u uspjehu ovog piva. Na etiketi je mršava plavuša (Skinny Blonde) u maniri pin-up starleta pedesetih godina prošlog stoljeća, koja nosi atraktivni crveni bikini, a taj bikini s vremenom postepeno - nestaje, i otkriva sve! Kako je Jarrod Taylor likovni umjetnik, on se pobrinuo za tu senzaciju. Koristio je inovativne tehnike i boje, koje reagiraju na razliku temperature, pa crveni bikini iščezava onom brzinom, kojom se boca prazni. Formula je jednostavna - što pivopija brže želi vidjeti golu Daisy, to će brže isprazniti bocu, a što je prije isprazni, prije će naručiti novu...
Kada se pročulo za ovu foru, počela je pomama za Daisy Blonde, odnosno za pivom Skinny Blonde i dečki jedva stižu zadovoljiti potražnju, a kako se pivo traži ne samo na lokalnom području, nego po cijeloj Australiji, moraju mijenjati i tehnologiju, kako bi osigurali veću trajnost piva...
Eto, kako je malo potrebno da čovjeku priuštite veliku radost. No, moram primijetiti da je ideja koja je Australce bacila u trans a kao pošast se širi svim ostalim kontinentima, zapravo već viđena. Dobro se sjećam da sam prije dvadesetak godina, dakle za rata, kada su u Daruvaru bili stacionirani inženjerci slovačke postrojbe UNPROFOR-a sa zadovoljstvom kušao njihovo pivo Topvar, koje je na etiketama imalo slike oskudno odjevenih žena, koje su se potpuno razodijevale, ako im ostružete kupaći kostim. A ima barem deset godina kako je Heineken lansirao leđnu etiketu s toplomjerom koji se na njoj pojavljivao samo ako je pivo ohlađeno na 5 stupnjeva...