U zoru pijem na veru
U Daruvaru je i dalje veoma živahno. Dvije večeri za redom dvorište lokalne pivovare doimalo se kao pupak svijeta, a ne treba sumnjati da će tako biti io večeras, kada završavaju treći Dani Staročeškog piva. Ni kiša tu nije uspjela ništa pokvariti, jer svaki put kad bi zaprijetila, vesela i bučna atmosfera fešte rastjerala bi oblake.
Doduše, s oblacima i kišom došle su i niske temperature, pa se manje pije. Manje nego što bi to bilo da su vrućine potrajale još dan, dva, ali to nipošto nije malo, pa je tako prvi dan daruvarske fešte po prometu daleko nadmašio lanjski početak. No, vrijeme je stvar na koju organizator ne može utjecati i koja je uvijek na dnevnom redu kad se rade manifestacije na otvorenom.
Ono na što se može i mora utjecati išlo je do sada kao po špagi. Glazbeni gosti svoje su odradili i zasigurno privukli u dvorište pivovare i mnoge koji radi samog piva ne bi došli. Od Karakasa, Valtera Kocijančića, Renata Matessija i Pozdrava Azri prvog dana, jučerašnjih Fijakera, ženske klape Stentoria i zvonka Bogdana sa svojim tamburašima, pa do večerašnjih, a to bi trebali biti Cota G 4, te Neno Belan i Fiumensi, a prije njih Dvaput tjedno. Preko dana bili su ju još tamburaši KUD-a Kamen iz Sirača, onda daruvarska gradska limena glazba, puhački orkestri čeških beseda iz Doljana i Končanice, i pjevački zbor daruvarskih umirovljenika.
Kad je o pivu riječ, Pivovara Daruvar zvučno je najavila i junački to ostvarila, da će njeni Dani piva biti izlog njihova cjelokupnog asortimana, isključivo u točenoj verziji, nepasterizirano i nefiltrirano, jer je njihova želja, koju mi zdušno pozdravljamo, da pokaže konzumentima što propuštaju ako između točenog i flaširanog piva biraju ovo drugo i da ih nauče kako izgleda i kakvog je sjajnog okusa pivo prije nego što mu filtri i pasterizator oduzmu ono najukusnije i najhranjivije. Također i da vide da pivo nije samo svijetli lager donjeg vrenja, nego u svijetu piva postoje mnogi tipovi, vrste i marke. Eto, tako je pivovara uz Staročeško svijetlo, crveno i limun, ponudila još toliko noviteta, koji do sada nisu bili u portfoliju tvornice. Nisu doduše ni sada, riječ je samo o ograničenoj količini skuhanoj specijalno za ovu prigodu, ali svidi li se to pivopijama, ponuda pivovare bit će ubrzo proširena. To su dakle Staročeško Weizen (pšenično), Staročeško IPA (India Pale Ale) i Staročeško višnja (pivo s dodatkom višnje). Usput budi rečeno, u Daruvaru se kuhaju još dvije vrste piva, koje nisu ponuđene posjetiteljima ove fešte - Staročeško Desetka i sezonski specijal Staročeško Zimsko, koje se kuha samo krajem godine.
No, međutim, niti izdaleka nije sve. Kako smo spomenuli u jučerašnjoj reportaži, Daruvarčani otvaraju prostor pivske scene i za male proizvođače piva, mini pivovare i hobističke kuhare, homebrewere. Danijelu Babiću, koji je svoju IPU predstavio prvog dana, pridružili su se Marijana i Mario Bošnjak iz Sičica kod Nove Gradiške sa svojim već poprilično dobro poznatim svijetlim nefiltriranim Bošnjakovim pivom, te Andrej Čapka, moderator foruma Pivarstvo.info, na kojem tisuću članova, među kojima je tri stotine onih koji kuhaju pivo kod svojih kuća, razmjenjuju iskustva i informacije o receptima i sirovinama. Andrej je najprije otvorio nekoliko boca, koje su kušali predstavnici foruma, pa članovi zagrebačkog Društva prijatelja piva, koje je u Daruvar dove(za)o njihov predsjednik Neven Pufnik, šefovi Pivovare, direktor Tomislav Horvat i majstor pivar Krešo Marić, te dakako urednici našeg portala. Odreda su to vrhunski specijali, naravno pale aleovi, u koje je Andrej zaljubljen, a vrhunac male degustacije bilo je pivo, koje je skuhano uz dan foruma, 12. 12. prošle godine, i koje ima 12 posto alkohola!
Boce su iskapljene u trenu, a onda je na red došla bačva IPE, koja je priključena na točionik, dok je na drugi priključena Danijelova IPA, a na treći Bošnjakov lager. Ta su piva posjetiteljima ponuđena besplatno, a budući da su ih svi strašno hvalili i da su bačve brzo ispražnjene, čini se da na hrvatskom tržištu piva, unatoč opravdanoj skepsi, ima mjesta za pivske specijale.
U međuvremenu je iz Zagreba došao i specijalni pivski vlak, koji doduše nije dovezao puno pivopija, ali dobro je došlo i tih četrdesetak koji su iskoristili ovu jedinstvenu atrakciju.
A dok se dvorište pivovare lijepo popunjavalo zapelo nam je za oko da su u „zagorovim" majicama, dakle oni koji opslužuju šankove i odrađuju kompletnu logistiku Dana piva, zapravo sve sami radnici Pivovare i konstatirali da su odradili sjajan posao i to sve sa smiješkom na licu, čak i u kasnim noćnim satima, kada nikome nije bilo lako stajati na nogama, bez obzira na to je li i koliko popio. Valja reći i da je ponuda hrane ove godine bila odlična i da je sve bilo dobro organizirano, pa se nigdje nije moralo dugo čekati. Dobar je bio i odabir Domagoja Jakopovića Ribafisha za moderatora nagradnih igara. U jednoj je pobijedio naš virovitički prijatelj Mladen, pa smo čitavu večer sjedili sa šampionom.
Kada se već dobrano smračilo na pozornicu su nakon daruvarskih umirovljenika stupile cure iz klape Stentoria i ponovo sve ostavile bez daha, što je samo bio uvod u vrhunac večeri, koncert Zvonka Bogdana, dobrog starog bunjevačkog šarmera, čija grandiozna karijera i dalje traje, pozdravljenog burnim odobravanjem obožavatelja koji su dupkom napunili dvorište Pivovare.
Propio sam tri imanja, još se smije iz čokanja...Veliki Bunjevac, koji je bio legenda još dok sam ja bio dečkić i sad, kada polako pakujem kofere i razmišljam o penziji, praši nesmanjenom žestinom, legendarne skladbe, što svoje, što svojih prijatelja i kolega, što narodne, najavljuje duhovitim doskočicama i lascivnim pošalicama, te potiče tamburaše svojim poslovičnim hop, hop i samo gazi, samo gazi. Mnogobrojna razdragana publika pjevala je s njim iz svega glasa, a neke su refrene posjetitelji sami preuzeli na svoja nejaka pleća. A uz brojne sjetne romance u mnogom je oku zasjala suza, koja bi samo bućnula u čašu piva, koju je većina držala u ruci....ili moram tugom, okrenuti glavu, il' plakati ili se napiti...
Razgalio nam je dušu, Ganuo nas, Plakali smo, bili su česti komentari te sjajne večeri. Bačke, banatske i sremske pjesme smjenjivale su one mađarske, rumunjske, bosanske, slavonske, pa i dalmatinske, a znao je maestro dobro gdje je došao, pa je opalio i jedan set čeških, proširivši malo i na Slovake...Stojí vojak na varte, na varte, v roztrhanom kabáte, kabáte.
Dečki iz Fijakera imali su smolu, jer svirati nakon Zvonka Bogdana veoma je nezahvalna rola, pa se prostor pod golemim šatorom brzo ispraznio. Sad dobro, mnogi su otišli na neki od šankova po novo pivo, pa opet zapeli u razgovoru s namjernicima, pa su onda oni okrenuli rundu, pa je opet negdje izronio neki prijatelj iz Njemačke kojeg niste vidjeli auuu, pa je u neko doba nestalo pšeničnog.
...u zoru pijem na veru...
Fotografije Mato Pejić i Daruvarski portfolio
