Pivovaru U svatého Tomáše (Kod svetog Tome) utemeljili su augustinci, redovnici, koje je 1285. Godine u Prag pozvao kralj Václav II. Godinom osnivanja pivovare U svatého Tomáše smatra se 1352. Međutim, ne znamo njen izvorni položaj, a najvjerojatnije se nalazila nedaleko današnje Valdštajnske pivnice.
Ta prva pivovara bila je drvena, a unatoč tome u početku joj je posao cvao, jednako kao i kasnijoj samostanskoj pivovari, pivovari malteških vitezova. Razdoblje husita bila je pogubno kako za samostan, tako i za pivovaru. Nakon definitivnog naseljavanja vladara na praški Gornji grad nastupilo je razdoblje snažnog gospodarskog razvitka četvrti Mala strana. Samostan se bogatio, a zajedno s njim dobro je išlo i pivovari, koja je dočekala i ponovno gradnju, ovoga puta od kamenog materijala. Taj kasnogotički pivovarski objekt nalazio se iza samostana na omalenom Trgu svetog Tome, a dosezao je sve do Valdštajnskog trga. Katastrofalni požar godine 1541. uništio je značajni dio grada i pivovarske zgrade, a donio je i pad morala. Redovnici su se navodno više držali vrča nego molitvenika. Rudolfovo doba donijelo je doduše kratkotrajno poboljšanje, ali tridesetogodišnji rat se ponovno zlokobno odrazio na život Male strane. Albrecht od Valdštajna nastojao je dokopati se imanja augustinskih redovnika, a to mu je djelomično i uspjelo. Imanje s pivovarom je otkupljeno, a na mjestu zgrade izgrađena je vojvodska palača. Pivovara je premještene u bivši samostanski vrt i 1656. godine sagrađena iznova. Gradnju je vodio prior Furgenius Tichý. Valdštajni su pak augustinskom redu vratili dio vrta, tako da je prior Josef Barolár mogao 1763. godine proširiti pivovaru. Slijedeća pregradnja pivovare uslijedila je godine 1801./02., a red augustinaca preživio je i jozefovsko doba. Od polovice 19. Stoljeća augustinci su pivovaru iznajmljivali svjetskim unajmljivačima i pivarima, odreda velikanima češkog pivarstva, među kojima su bili, što ćemo još jednom ponoviti na kraju, i gospoda Staněk, Hloucha, Hustoles, Micka i drugi.
Tridesetih godina 19. Stoljeća s vremena na vrijeme navraćao je u pivovaru sa svojim prijateljima romantistima i pjesnik Karel Hynek Mácha, znao je tu sjediti i Jan Neruda. U Nerudinom društvu bio je i nekakav Lohmüller, koji je bio trubač na tornju svetog Vita. Jednom su tako pili samostansko pivo preko mjere, pa je Neruda morao trubača otpratiti do Grada. Ovaj se tako vukao da je pravo čudo da putem nije zaspao. Nerudi pak vrag nije dao mira, pa se domislio kako da Lohmüllera uplaši. Kad su stigli do njegove kuće, Neruda poviče: „Gori!". Trubač se brzinom munje pribrao i počeo zvoniti na uzbunu. Za čas je Pragom stalo odzvanjati i alarmno zvono katedrale svetog Vita, kojemu se uskoro pridružilo i zvono malostranske crkve svetog Nikole. Trubač na mostečkoj kuli također počeo tuliti na uzbunu i za samo nekoliko minuta stvorio se u gradu nevjerojatan metež. Vatrogasci su jurili tamo-amo, ljudi istrčavali na ulicu, ali nitko nije imao pojma niokakvom požaru. Drugog dana dobio je Lohmüller ukor, pa neko vrijeme nije s Nerudom razgovarao.
Na isteku 19. stoljeća u Tominoj pivovari sastajala se skupina Mahabharata, koju je činila praška boema. Vodeće ličnosti toga osebujnog društva bili su K. M. Čapek - Chod, I. Hermann, J. Arbes, E. Vojan, Mi, Aleš, L. Marold i drugi velikani naše kulture. Inspiraciju za ime ova je skupina pivovarskih štamgasta našla u uzdahu Jaroslava Vrchlickog: „Tu vam je dečki, kao u Mahabharati." Tako je reagirao na zadimljenu dvoranu Rytirna (Viteška sala), koju je ta grupa mladih spisatelja i umjetnika sada uredila, osposobivši zapuštenu prostoriju punu svakojakih kerefeka. Salu je ukrasio Karel Štapfer, umjetnik iz Narodnog kazališta, koje je također sudjelovao i u kreiranju likovnog rješenja Flekove Akademije.
Mahabharata je živjela svojim vlastitim životom. Pored mudrih i ozbiljnih riječi kod njih je vrvjelo od viceva, šala, podvala i budalaština. Na primjer, filmski pionir i vlasnik trgovine sa šaljivim predmetima, kabaretskim potrepštinama i vašarskom robom Josef Šváb Malostranský ubacivao je gostima u pivo bubašvabe izrezane iz gume.
Društvo Mahabharata bilo je vrijedno svake pozornosti, no raspalo se na posve prozaičan način. Magnet i pogonska snaga društva bio je Jakub Arbes. Kako su mu honorari ponekad kasnili, morao je posuđivati novac. Dugove je pošteno vraćao, ali jednom mu je pivar odbio dati na brk, pa se Arbes uvrijedio i prestao dolaziti u pivovaru U svatého Tomáše, pa se tako društvo raspalo.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća također je u malostransku pivovaru i pivnicu dolazilo iznimno društvo, koje su činili kipar Jaroslav Horejc i egiptolog i kasniji akademik profesor doktor František Lexa.
Za vrijeme Prve republike pivar u pivovari U svatého Tomáše bio je Antonín Musil a nakon njega Pavel Šmelhaus, a u njihovo vrijeme došlo je do velike i raskošne rekonstrukcije. Instalirana je moderna tehnologija, koja je omogućavala proizvodnju od deset tisuća hektolitara godišnje, ali ona nikad nije dosegnuta.
Pivovara je preživjela i Drugi svjetski rat, ali nije pedesete godine kada je provedena nacionalizacija. Nacionalizirana je dokumentom koji se zvao Proglas ministrice prehrane od dne 3. srpnja 1948. o nacionalizaciji nekih industrijskih i drugih proizvodnih poduzeća i ustanova u oblasti prehrambenoj prema čl. 1, stavku 3. Zakona od 28. travnja 1948., čl. 115, o nacionalizaciji prehrambenih ustanova. Pivo se ovdje kuhalo do 1951. godine. Međutim, unatoč divovskim naporima pivara Pavla Šmelhausa (potomka stare pivarske obitelji), časna starina češke pivarske slave, nije mogla biti spašena. Doduše, dva desetljeća kasnije, godine 1970. otvorene su prostorije pivnice posjetiteljima, ali u rekonstruiranoj pivnici se nije točilo tradicionalno tamno pivo augustinske pivovare U svatého Tomáše, nego u početku tamni lager iz pivovare Nusle a poslije obojena dvanaestica iz pivovare Branik.
Vrlo je zanimljiv podatak a je pivovara U svatého Tomáše od osnutka 1352. pa do prestanka proizvodnje piva, imala samo dva vlasnika. Od 1948. do 1952. poslovala je u sklopu narodnog poduzeća Praške pivovare, a inače čitavo vrijeme vlasnik pivovare bio je augustinski samostan U svatého Tomáše, koji ju je iznajmljivao. Među najmoprimcima bili su i pivari koje smo već ranije spomenuli - Josef Hlouch (1895. - 1910.), Bohumil Hustoles (1910. - 1921.), Alexandr Mick (1921. - 1927.), Antonín Musil (1930. - 1946.) ili Pavel Šmelhaus, koji je tu bio pivar od 1935. godine, a 1947./48. i najmoprimac.
Izvor: Milan Polák - Pražské pivovárky a pivovary, Libri, Prag 2003.
S češkog preveo Mato Pejić
Tu završava priča o pivovari U svatého Tomáše, ali priča o istoimenoj pivnici potrajala je daljnjih dvadesetak godina i definitivno završila 2005. godine. Tada je naime kultna praška pivnica zatvorena, a tri i pol godine kasnije, u svibnju 2009. na tom je mjestu otvoren luksuzni hotel s pet zvjezdica nazvan The Augustin. Jedna znamenitost kojom bi se svatko ponosio - najstarija pivovara u gradu, nepovratno je uništena. Prevoditelj ovog članka, preuzetog iz knjige Milana Poláka Praške pivovare i mini pivovare, ujedno i urednik ovog portala, uspio je posvjedočiti posljednjoj fazi života U svatého Tomáše, doduše u vrijeme kad tamo više nije bilo pivovare, a pivnica je uglavnom bila podređena ukusu i potrebama stranih turista, ali ipak... a to ponosno dokazuje naslovnom fotografijom.
