Tako bismo mogli klasifisicirati današnju dalekovidnicu, a ne zaostaju mnogo ni tiskani širioci panike.
Na što god ”kroničarsko” bacite oko vrebaju vas nečije oštre kandže.
Plašenje sa smakom svijeta se pokazalo kao toliko puta promašena prognoza da se na nju više ni neobaziremo. Pretrčavamo je u naslovima grabeći prema onim perfidnijim upozorenjima kako će nas uništiti klimatske promjene; globalno zatopljenje će otopiti sav led na polovima, oceani i mora će narasti i poplaviti mnoge zemlje. Nakon potopa će ostati samo oni koji se uspiju popeti na neki Kilimandžaro.
Zaprašivanja koja farmaceutska industrija vrši diljem siromašnijeg dijela svijeta će dovesti do neizliječivih deformacija i ostalih kuga koje će odnijeti milijarde života
Digitalizacija svega i svačega će jedne noći izbrisati sve pohranjene podatke u bankama i zemljišnim knjigama, pa se više neće znati tko što i koliko ima, ili nema
Ako ne kupimo borbene avijone (nije važno za koliko i kakve) opet će nas oni napasti, a onda smo najebali
Ako ne radimo dok raja života nećemo imati novca za mirovine!?
Ako ne glasamo ponovo za njih doći će oni što nas uvijek izdaju i koji nas nisu ni željeli.
Tko upravlja strahom?
Kao i svim ostalim gospodari.
Nekada, kada je narod bio neuk, tim poslom se ponajviše bavila crkva. Plašeći ljude i obećavajući im cvjetna polja puna sočnih plodova i neizmjerne sreće, kada ih više ne bude, držala ih je u pokornosti, a sebi osiguravala pristojnu i redovnu zaradu. To danas više nije tako. Ili?
I u politici je masovna proizvodnja straha, tjeskobe i neizvjesnosti dominantan model. Teroristi vrebaju na svakom koraku, poziva se na osiguravanje rezervi hrane i vode, cijepljenje, pa necijepljenje, plaši se gripama svih životinjskih vrsta…
Prijete nam čak i u izravnim prijenosima, pozivaju nas na mržnju drugih po svim osnovama.
Uskoro bi kolektivna dijagoza mogla biti ”strah od straha”, pojam poznat i kao osjetljivost na anksioznost.
Jer druge strahove već imamo.
Pored panofobije, straha od svega što nas okružuje, bojimo se i lijepih žena (kaliginefobija), mraka (aklufobija), pauka (arahnofobija) i štatijaznam. Vjerovali ili ne, ima i strah povezan s vinom – oenofobija.
Ipak, od svih strahova jedan je najveći. Mada baš ni on nije realan.
Cenosilikofobija.
Strah od prazne pivske čaše.
Foto Daruvarski portfolio
