Tvoj glas
Kad se on pojavi kuća miriše na barut.
Podignutih obrva, povišena glasa, ulazi kao, kako se već ono zvao, onaj zadnji tajfun.
- Šta je opet, Martine?
- Ništa, jebiga, svratio malo prije ovog praznika. Dok ste još kolkotolko trijezni.
Nisam ga dugo vidio. Bio je, kaže, u bolnici. Mislio je valjda na ovaj praznik demokracije, u nedjelju.
- Pa gdje si, stari, nas dvojica se ne vidjesmo sto godina!
- Eh, da smo bar dvojica, zavrti glavom Martin - zato sam i bio u bolnici.
Zatekao me.
- Pa znaš, i kod mene ti je slično, priznam mu. Sad smo, znači, kao u grupi. I što ti kažu glasovi?
- Obično mi jedan kaže da idem, a drugi da ostanem. Jedan mi kaže da viknem, a drugi da je bolje da šutim. Jedan me zna probuditi noću i tjera me da ustanem, sjednem na terasu, otvorim jedan pilsner i pušim. Drugi mi kaže da prestanem pušiti. A onda mi onaj prvi upali cigaretu. Jedan me kao vuče lijevo, drugi desno.
I što? Ti onda ostaneš na sredini, u centru?
Ma koji centar. Kad se bira, moji glasovi šute. Puste me samog da se patim.
- Glasaj, kao da mi kažu, po vlastitoj savjesti!
A ti? Zaokružiš li po srcu ili racionalno?
- Pa ja pođem racionalno, al` kao da se blokiram. Što će mi sutra "onaj" reći - ako krene po zlu?!
A da ti pravo kažem, do sada sam se redovno zajeb`o. To ti je isto kao u samoposluzi. Uvijek stanem u krivi red.
I kad u mom ima samo dvoje ispred mene nešto se desi; zablokira kasa, nestane papira, netko ima reklamaciju.
Pa dobro - jel´ pročitaš program?
- Ma, to sam davno pročitao, smije se Martin.
Mi im damo mandat da smanje porez, ulože više u škole i bolnice, zaposle mlade, a oni promjene imena ulicama, izgrade spomenik, uvećaju broj savjetnika.
Dobili su, kažu, mandat.
A svi programi sliče kao jaje jajetu. Na žalost i realizacija.
Trebalo bi uvesti kontrolne stanice. Kao u kvizu. Pa ako ne prođeš nivo - stop! Kući! Kad u nogometu nekog zamjene više se ne vraća u igru. Ovi su kao u hokeju. Leteće izmjene.
I, kome ćeš onda dati svoj glas? - prekinem mu lamentiranje.
- Koji glas?!
Ilustracija: Kemel
