Čitajući pivske etikete, naročito one leđne, s deklaracijom o proizvodu, samo ćete se razbjesniti jer ćete tu naći mnoštvo budalaština, koje su u svađi ne samo sa zdravim razumom, nego i – što bi trebalo biti puno gore – s pravnom normom, zakonom, odnosno pravilnikom o pivu. Ali, izgleda da to nikoga ne zabrinjava. Barem je bilo do sada, no iz Münchena stiže vijest o sudskoj tužbi zbog deklaracije koja obmanjuje potrošače.
U srijedu je na zemaljskom sudu u glavnom gradu Bavarske počeo postupak koji je Središnji ured za borbu protiv nelojalne konkurencije pokrenuo protiv tvrtke WunderDrinks s optužbom da markom svojih piva Wunderbraeu obmanjuje pivopije. Ako se pivo reklamira pod imenom Wunderbraeu to kod kupaca ostavlja čvrst dojam da je to naziv pivovare jer „Bräu“ kako se to piše na njemačkom, znači pivovara, a na adresi „pivovare“ Wunderbraeu (Hopfenstrasse 8 u Münchenu) nema nikakvog pogona, tamo je samo poštanski sandučić s tim imenom. Također, na boci je istaknuto da je „pivo CO2 pozitivno“ ali se ničim ne objašnjava što to znači.
Preliminarno ročište pokazalo je da samo ime neće biti problem za proizvođača, jer marka može nositi bilo koje izmišljeno ime, a puno je ozbiljniji dio optužnice koji govori o adresi, jer ona nedvosmisleno upućuje na to da se radi o mjestu na kojem se dotično pivo kuha, a ono se stvarno proizvodi u pivovari Schlossbrauerei Stein u mjestu Stein an der Traun, u oblasti Chiemgau u Gornjoj Bavarskoj, što nije navedeno ni u impresumu službene internet stranice tvrtke WunderDrinks, koja na tržište plasira liniju piva Wunderbraeu.
Kakav god pravorijek sud u Münchenu da donese 8. prosinca, to neće promijeniti ništam baren ne šire od bavarske prijestolnice, ali dobra je vijest već to što je pokrenut makar jedna sudski postupak s ciljem da se u kaos pivskih deklaracija uvede kakav–takav red. Jer, otkako nam je to naša globalizacija dala, većini industrijskog piva u rukama multinacionalnih korporacija nije moguće ući u trag, pa čak s deklaracije ne možete otkriti u kojoj se pivovari pivo kuha, a velike kompanije obično imaju po jednu ili više pivovara u svakoj zemlji.
A red je prijeko potreban ne samo na etiketama piva. Često u razgovorima o nemoći da se pomirimo s bahatošću silnika spomenem primjer s deklaracijom meda u Lidlu – tamo naime piše da staklenka sadrži, citiram: „Med proizveden u EU i izvan EU“. Moguće je čak i da se zbog navoda da dio meda potječe iz EU ti proizvodi tretiraju i kao domaći iako nijedna hrvatska pčela tu nije kročila nijednom od svojih šest nožica...
Uglavnom, nema se tu što reći, osim onog što je već rekao Đole Balašević – tu su paragrafi, pa zagrabi pošteno... nek isto je i đavolu i đakonu, ali džabe – puno će još i prepuno piva proteći žednim grlom čovječanstva prije negoli se stavi soli na rep okrutnim bogovima korporacija.
Za one koji žele znati više:
