Dne 27. siječnja 1179. Bedřich iz roda Přemislovaca u krvavoj je bici na ravnici između Praga i Vyšehrada porazio svoga oca, kneza Vladislava II. Od tog doba se to tu zone Na Bojišti. Od godine 1348., kada je Karel IV. utemeljio Novi Grad, ta se lokacija našla izvan gradskih zidina, nedaleko Svinske kapije.
Poznati starogradski dželat Jan Mydlář i njegova supruga Alžběta su 1634. godine za honorare od pogubljenja ovdje kupili kuću. U vremenu od 1889. do 1890. taj je objekt prema projektu Josefa Kutyne preuređen u trokatnu zgradu sa stanovima za najam u novorenesansnom stilu, a u prizemlju je uređena gostionica U Kalicha (Kod Kaleža).
Taj je lokal naročito proslavio Jaroslav Hašek, koji ga je dobro poznavao još od svoga djetinjstva. Njegova je obitelj, naime, još od godine 1890. živjela s druge strane ulice u kući koja više ne postoji s kućnim brojem 1410 na uglu ulica Sokolska i Na Bojišti, a tata je malog Jaroslava slao s vrčem po pivo upravo kod Kalicha. Kasnije je Kod Kalicha upoznao glavnog konobara Josefa Švejka (1892.–1965.) po kome je nazvao svog najslavnijeg literarnog junaka. Hašek je 1911. godine tu imao sastanak sa svojim kompanjonom Zdeněkom Matějem Kudějom, a ovaj nije došao i Hašek nije imao novca da plati što je popio, pa se Švejk zauzeo za njega. Švejk je u ratu bio zarobljen te je 25. lipnja 1916. stupio u čehoslovačke legije u Rusiji, gdje ga je Hašek mogao ponovo sresti. A Josef Palivec, koji je u romanu o dobrom vojaku Švejku gostioničar također je stvarna osoba iz pivnice U Kalicha, samo što je u stvarnosti bio pomoćni kelner.
Gostionica U Kalicha zaokružuje cijeli roman Doživljaji dobrog vojnika Švejka u svjetskom ratu: na početku je Švejk ovdje bio stalni gost, tu ga je zajedno s Palivcem zatekao i „civilni pandur Bretschneider“ a tu je također dogovorio susret sa saperom Vodičkom: „A kad taj rat završi, dođi me posjetiti. Naći ćeš me svaku večer poslije šest sati kod Kalicha na Bojišti.“ (...) „Tamo je svaki dan ludnica,“ obećavao je Švejk, „ a ako bi slučajno bilo previše tiho, to ćemo već nekako srediti.“
Lokal i danas stoji na istom mjestu, samo što je proširen velikom dvoranom iza šanka. Od Švejkovog vremena štošta se promijenilo: umjesto piva Kozel iz Velikih Popovica sada se toči Plzeňsko, a umjesto lakih žena tu sve vrvi turistima.
Iz knjige Praha ožralá (Naljoskani Prag) Radima Kopáča i Petra Stančíka
Za one koji žele znati više:
