Trolovo pivo
Na jednom imanju nedaleko Roskildea gospodario je gazda koji se zvao Peter Andersen. Iza njegove kuće uzdizao se oniži travnati brežuljak. Ljudi, koje je put vodio preko tog brežuljka, čuli bi u dubini pod sobom teške, mukle udarce. - Planina puca - govorili bi i radije ubrzali korak, jer nikad se ne zna...
Nisu ni slutili da unutar brežuljka žive mali vrijedni čovječuljci, planinski trolovi koji cijele dane lome kamenje.
Ni gazda Andersen nije znao ništa o svojim susjedima. Preko dana nisu izlazili, a tko bi noću lunjao po okolici? Noću svaki pošteni čovjek nakon napornog radnog dana čezne samo za snom.
Jednom je bilo u planini osobito bučno. Trolovi su slavili svadbu, a kako to na takvim svadbama biva, jelo se i pilo do iznemoglosti. Ali negdje oko ponoći, ponestalo im je piva i to je bila prava nevolja! Tek tada su gosti osjetili pravu žeđ, a nisu je imali čime ugasiti. Ni u jednom buretu nije više ostalo ni kapi piva. Što sada? Zabava će prerano završiti, a do jutra je još tako daleko!
- Ja ću to srediti - ponudio se jedan živahni trol i uputio se odmah na najbliže imanje.
U kući su već svi spavali i posvuda je bio mrkli mrak. Ali trol nije dugo razmišljao, već je lagano pokucao na prvi prozor. Upravo iza tog prozorčića bila je izba u kojoj je spavao gazda Andersen. Kada je čuo kucanje, skočio je iz kreveta, otvorio prozor i viknuo u tminu:
- Što je? Koga to vrag nosi u ovo doba noći?
- Ne ljuti se Petre Andersene što sam te probudio. Slavimo svadbu i ponestalo nam je piva - objasnio je trol. - Možeš nam pomoći? Budi tako dobar i posudi nam bačvu piva. Vratit ću ti ga odmah nakon svadbe.
- A tko si ti i gdje živiš? - pitao je napola budan seljak.
- Ja sam tvoj susjed, planinski trol i živim u onom zelenom brežuljku iza tvoje kuće.
- Eh, konačno da si me došao posjetiti, susjede! Da ti nije ponestalo piva, ne bismo se ni upoznali. Trkni onda u podrum i izaberi si bure koje možeš ponijeti - rekao je dobrodušno Peter Andersen, zijevnuo je i vratio se ponovo u krevet.
Trol je izabrao u podrumu bačvu piva i polako ga kotrljao uzbrdo. Svadba je bila spašena!
Nakon nekoliko dana trol je ponovo nakon ponoći pokucao na gazdina vrata.
- Koga to opet vrag nosi? - pitao je bunovni gazda i otvorio prozor.
- To sam ja, tvoj susjed, planinski trol. Donio sam ti, Petre Andersene onu bačvu piva koju si nam posudio i stavio je u podrum. Svi ti puno zahvaljujemo.
- No dobro, dobro, sve je u redu - zijevnuo je gazda i htio zatvoriti prozor, ali trol još nije završio:
- Zato što si bio tako dobar prema nama, htjeli bismo ti se, susjede, odužiti. Iz ovog bureta koji sam ti vratio, možeš stalno točiti i uvijek će u njemu biti dovoljno piva pa taman trebao napojiti i regimentu žednih vojnika. To bure se neće nikada isprazniti. Samo dobro zapamti, nitko ne smije pogledati u unutrašnjost bureta.
- No dobro, dobro, hvala! - reče Peter Andersen ne shvaćajući kakav je dragocjeni poklon dobio od trolova.
Od tog dana više se ništa na gazdinom imanju nije pilo osim trolova piva. A putnik namjernik koji bi prolazio okolo, mogao se zabadava napiti tog odličnog piva kao vode sa izvora. Nemilice se pilo iz čudesnog bureta, ali piva zaista nije nikada nedostajalo. Gazda i sluge bili su zadovoljni i nikome nije palo na pamet da pogleda u bure.
Ali jednog dana, došla je na imanje nova služavka. Bilo je to djevojka živa kao srebro i nadasve radoznala.
Kako je to moguće da se iz ovog bureta stalno toči pivo, a nikad ga još nije ponestalo?, vrtalo joj je glavom.
Jednom, kada su je poslali u podrum da donese vrč piva, nije više izdržala i zavirila je u bure da vidi koliko je još ostalo piva. Nadigla je poklopac, radoznalo se nagnula i užasnuto vrisnula - bure je bilo do vrha puno ružnih žaba-krastača, guštera i zmija.
Djevojka je brzo otrčala Peteru Andersenu da mu ispriča što je otkrila. Kada se gazda došao sam u to uvjeriti, pivo više nije teklo iz bureta. Odmah se sjetio trolovog upozorenja, izgrdio je djevojku, ali kakve li više koristi od toga! Ni jedna jedina kapljica čudesnog piva nije više potekla iz bureta.
S njemačkog prevela Silvija Sitta
Priču Trolovo pivo zapisao je danski folklorist i filolog Svend Grundvig (1824. - 1883.). Priča je objavljena u trećem svesku zbirke Danske Folkeæventyr (Danske narodne priče) koji su izlazili u razdoblju od 1876. do 1883. godine. Osim danskih narodnih priča, zapisivao je i škotske i engleske balade, a značajan doprinos dao je u proučavanju usmenih tradicija na Islandu i Farskom otočju, što je rezultiralo objavljivanjem Islandskih balada (Íslenzk Fornkvæði, sv. I-II, 1854.-85.) i Farskih balada (Føroya kvæði) kojih je sakupio oko 230, a u cijelosti su objavljene u sedam svezaka i to tek posthumno u razdoblju od 1941. do 1996. godine.
U priči Trolovo pivo, odmah u prvoj rečenici spominje se Roskilde, grad smješten na otoku Sjaelandu, od 11. do 15. stoljeća sjedište je danskih kraljeva, a najznačajniji spomenik je katedrala sv. Luke čija je izgradnja započela 1170. godine, u kojoj su 15. stoljeća sahranjivani danski kraljevi. Osim što je sveučilišno mjesto, Roskilde je najpoznatiji po festivalu suvremene glazbe koji su utemeljila upravo dva studenta 1971. godine. Po starosti je drugi po redu glazbeni festival u svijetu i kao jedini se može pohvaliti da se održava kontinuirano svake godine.
U Roskildeu je 2005. godine otvorena Gourmet Bryggeriet (Gurmanska pivnica), tako da je nakon četiri desetljeća Roskilde ponovo dobio svoje vlastito pivo. 2007. godine je iz obalnog gradića Holløselund preseljena pivovara u Roskilde, tako da se u ulici Bytoften 10 - 12 nalazi kompleks zgrada pivovare sa mini-pivnicom i sve to posluje pod zajedničkim imenom Gourmet Bryggeriet.
Nekoliko kilometara zapadno od grada na seoskom imanju u mjestašcu Herslev nalazi se obiteljska pivovara Herslev sa raznolikim i vrlo bogatim proizvodnim asortimanom, čija se piva mogu kupiti u cijeloj Danskoj, a izvoze ih i u Švedsku.
I konačno, ono što ovoj priči daje osobiti skandinavski karakter su trolovi, bića iz skandinavske mitologije. Ima ih više vrsta, od velikih nosatih divova s ogromnim stopalima do planinskih čovječuljaka, kako se spominju u ovoj priči. Isto tako su različitih naravi - od zlih spodoba koje štete ljudima, do dobroćudnih stvorenja koje žive mirno u blizini ljudskih nastamba. Trolove u svojim djelima spominju najpoznatiji skandinavski pisci, na primjer Selma Lagerlöf u zbirci priča u tri svezaka Trolovi i ljudi (1915.).
