310 prihvaćenih uzoraka, više od stotinu raznih piva što kućnih pivara, što craft pivovara, uspješno vatreno krštenje novog domaćina, pivovare PriMarius, sjajna posjećenost i krasna atmosfera, odličan prateći gastronomski, glazbeni i zabavni program, i – najvažnije od svega – proglašenje najboljih pivara – Dinka Čotića, Bojana Grdinića i Martina Bedekovića, čiji je best bitter odnio i titulu Best of Show – sažetak je 13. hrvatskog homebrew prvenstva, otvorenog prvenstva države u kućnom pivarstvu, koje je nakon dvomjesečnog ciklusa slanja i ocjenjivanja uzoraka kulminiralo spektakularnom završnom feštom održanom u subotu.
Danas svi igraju nogomet, slavna je fraza koja davno više ne pripada ni Andreasu Brehmeu, koji ju je izrekao, ni Garyju Linekeru, koji ju je popularizirao, već je javno dobro koje govori o tome kako se nogomet tako razvio da i mali klubovi mogu pobijediti one velike s dugačkom tradicijom visoke kvalitete, i nje sam se sjetio nakon kušanja (po)većeg broja kućnih uvaraka na završnoj fešti ovogodišnjeg otvorenog prvenstva Hrvatske u kućnom kuhanju piva.
Danas svi kuhaju pivo. I rade to tako dobro da ne znam nikoga tko je nešto popio da nije hvalio pivo i pivara. Istina je da sam možda imao sreće da odabrao odreda odlične uvarke, jer ponuda je bila prebogata, a svačiji cug ima svoje limite, ne možeš, dakle, probati sve. U zbirkama izreka o pivu doduše stoji i ona Adolphusa Buscha: Svejedno je koliko ste bogati, dnevno možete popiti samo trideset, maksimalno četrdeset piva, ali vjerujte, to je bedastoća, jer ako ne želite da to bude još jedna od onih „nezaboravnih večeri kojih se sutra ne sjećate“, morate se zaustaviti na višestruko manjem broju i kušati možda tek svako deseto od ponuđenih stotinjak piva. Birao sam i po stilovima i po bojama, i po nazivima i jačini, i po imenima pivara i sve je bilo jedno bolje od drugoga. Da, danas svi kuhaju pivo.
Uz najave festivala krenula je i zdrava zajebancija na račun šestica u datumu održavanja finala ovogodišnjeg prvenstva – 6. dan 6. mjeseca, a jedna šestica je i u godini 26. Ali taj – pojmovnikom Hermannove Comanche rečeno – „triple six“ nije jedini mogući razlog za copranje. Naime, ovogodišnje prvenstvo 13. je po redu, a broju 13 znamo kakve se sve karakteristike pripisuju. Okrećući pilu naopako, organizatori su se za vizual manifestacije inspirirali dvostrukom konotacijom broja trinaest, jer osim baksuzluka za praznovjerne on nosi i simboliku promjene, preokreta i novog početka. „U prirodi trinaestica označava novi početak, u alkemiji transformaciju, u tarotu opet novi početak, a u modernoj kulturi bunt i slobodu,“ rekoše autori vizualnog identiteta i na službenom plakati narisaše u maniri danse macabre koščatoga kosca sve ukrašenog snopovima ječma i šišarkama hmelja i koječim drugim, a majice s dotičnim motivom, koliko smo vidjeli, išle su kao halva. Ja bih, zaključujući ovaj pasus o šesticama i trinaesticama citirao genijalnog Groucha Marxa, koji je rekao: „Ako vam crna mačka prijeđe preko puta, to je znak da životinja nekud ide.“ Eto.
A mi idemo na feštu. Naravno, Uberom, koristeći popust tog jednog od brojnih sponzora, čijom je dobrotom ovaj događaj dignut na višu razinu. Računali smo da ćemo poprište zateći prazno, jer da neće baš svi navaliti čim se otvori kapija. Ali, šipak, već je sve vrvjelo žednim svijetom, a među prvima sam sreo dragog prijatelja Peha (Milan Peh, Yammat FM) i odmah zapazio kako obojica nosimo majicu s proslave 20. obljetnice Društva prijatelja piva. „Ovo je prvo prvenstvo bez Pufa, pa je odluka bila jasna,“ potvrdio mi je i moj razlog istog izbora. Dobri duh hrvatske pivske scene, Neven Pufnik Puf, ove godine po prvi put natjecanje homebrewera promatra s kakvog nebeskog šanka, gdje nas čeka da okrenemo rundu, a mi smo razmišljali o tome kako bi bilo lijepo da neka od brojnih craft pivovara skuha pivo koje će nazvati njegovim imenom. Puf. Dotle, mi smo okupili ekipu za (sada već tradicionalni) pivski kviz by Šankatak nazvali je Puf i za njega pobijedili na kvizu.
Pobjednička ekipa kviza (foto Darjan Grilec)
A pobjednici na natjecanju u kućnom kuhanju piva najvažnije su face manifestacije i proglašenje dobitnika medalja vrhunac je fešte, koji je sjajno moderirao Ugo Stegnjaić uz koordiniranu asistenciju članova udruge Pivari Grada Zagreba, koji su laureatima dodavali nagrade sponzora koji su (i) ovoga puta bili široke ruke. A među njima šaroliko društvo – iznimno uspješni opet su bili tradicionalno neugodni Finci, koji grabe medalje gdjegod se pojave, a nositelji kolajni stizali su i iz Rumunjske, Srbije, ma iz većine od ukupno 13 zemalja koje su na prvenstvu imale svoje predstavnike, bilo je tu i udruženih pivarskih pothvata, pa i supružnika (Bedekovići) koji su osvajali medalje u raznim kategorijama, bilo je još žena koje su dolazile na podij po odličje, niz pivara osvojilo je po dvije medalje (pa i predsjednik Udruge Jerko Kramarić), neki i tri (Bojan Grdinić, neumorni berač kolajni, koji je standardizirao učinak od tri odličja po prvenstvu), no Martinu Bedekoviću bile su dovoljne dvije da bude proglašen Championship Brewerom bez premca, jer su obje zlatne, a one u ukupnom skoru nose najviše bodova, a baš njegov best bitter Kiša u 4 popodne osvojio je i titulu Best of Show (BOS). Sve dobitnike u svih 14 kategorija i one koji su imali odlična piva, ali su im za dlaku izmakla odličja pa su se morali zadovoljiti pohvalom, odnosno počasnim spominjanjem, potražite na službenoj stranici Hrvatskog Homebrew Prvenstva.
A što smo probali?
S prve, cask pipe prekrasni Dark Mild Matta Hollingswortha i Bojanov Best Bitter, pa s drugih pipa određeni broj hazy NEIPA, pa onda neodređenu količinu pšenica i možda i ponajviše lagera, što čeških, što njemačkih, ugodno iznenađen količinom piva donjeg vrenja u koja se hobistički kuhari donedavno (skoro) uopće nisu upuštali i još ugodnije iznenađen njihovom kvalitetom… A uz blaženu radosnu vrevu mnoštva svijeta koji čavrlja u redovima pred pipama i za stolovima, uz festivalske čaše pune piva, odzvanjaju zvuci odličnog glazbenog programa, od alter-pop grupe The MOB, preko DJ Frankyja do fenomenalnog gitarskog dvojca Ivan & Emil.
Ali, da ne govorim samo ja, evo i oficijelnih informacija predsjednika udruge Pivari Grada Zagreba Jerka Kramarića, kojega sam za početak priupitao o organizacijskim stvarima: Organizacija ovakvog događaja traje otprilike šest mjeseci i obuhvaća puno više od samog suđenja i festivalskog dana. Obično krećemo već u siječnju, kada počinju pripreme vezane uz marketing, kontaktiranje sponzora i partnera, izradu vizuala te ostale popratne aktivnosti. Taj dio uglavnom vodi jedna osoba. Otprilike dva mjeseca prije početka prijava kreće postavljanje i priprema softvera za prijavu piva, za što je zadužena druga osoba. Paralelno s time kontaktiramo europske homebrew udruge i klubove te ih pozivamo da prijave svoja piva. Uz to idu objave i komunikacija po brojnim Facebook homebrew grupama, njih 40ak, što ponovno uglavnom odrađuje osoba zadužena za marketing. Kada počne dostava piva za natjecanje, u taj dio su se uključili Garden i Goblet, odnosno njihovi zaposlenici, pa je teško precizno reći koliko je ljudi ukupno sudjelovalo u tom segmentu. Nakon što su sva piva pristigla, trebalo ih je sortirati i posložiti za suđenje. U tome je sudjelovalo desetak ljudi, većinom članova udruge, i taj je dio odrađen u jednom danu kako bi sve bilo spremno za suđenje. Ove godine imali smo oko 50 sudaca, koji su sva prijavljena piva ocijenili kroz osam dana, odnosno osam sudačkih sesija. Paralelno sa suđenjem kreće i intenzivnije oglašavanje na društvenim mrežama te promocija festivala, a plakate nastojimo postaviti po craft lokalima otprilike mjesec dana prije samog festivala. Prije festivala potrebno je organizirati i svu logistiku: klupe, stolove, točionike, hranu, glazbu, opremu i sve ostalo što je potrebno da događaj prođe bez problema. Na dan festivala ujutro okupilo se dvadesetak članova kako bismo pripremili prostor i postavili točionike, a u nedjelju ujutro još nas se desetak okupilo kako bismo sve pospremili i vratili prostor u prvobitno stanje. No za nas kraj festivala ne znači i kraj posla. U tjednima nakon festivala potrebno je kontaktirati sve pivare pobjednike koji nisu bili prisutni, uručiti ili poslati medalje i nagrade, a dio toga šaljemo poštom jer imamo pobjednike iz cijele Europe. Također šaljemo zahvale sponzorima, vraćamo prazne kegove pivovarama i posuđenu opremu.
Mnoge sam pohvale čuo na račun prostora i domaćina, a Jerko potvrđuje da su sve zaslužene: „Suradnja s pivovarom PriMarius bila je odlična. Sve je išlo vrlo glatko, od dogovora do same realizacije. Domaćini su bili susretljivi, profesionalni i maksimalno uključeni, tako da za njih imamo samo riječi hvale.“
Dodaje pohvale i zahvale sponzorima, koji su većinom „vrlo brzi u komunikaciji, otvoreni za suradnju i velikodušni kada su u pitanju nagrade. Veseli nas što iz godine u godinu uspijevamo privući i nove sponzore, što pokazuje da prvenstvo ima sve veću prepoznatljivost“.
A što se tiče kvalitete uzoraka pristiglih na natjecanje? „Kvaliteta piva ove je godine stvarno bila odlična. Iz godine u godinu vidi se velik napredak među kućnim pivarima, kako u tehničkoj izvedbi, tako i u razumijevanju stilova i prezentaciji piva. Osobno nisam stigao probati velik broj piva, ali sve što sam probao bilo je vrlo dobro. I komentari sudaca potvrđuju da je razina natjecanja sve viša, što nas posebno veseli jer pokazuje da scena raste i napreduje.“
Na kraju je Jerko porokomentirao i sam tijek festivala, i dao mu visoku ocjenu: „Festival je prošao jako dobro i sve je išlo prema planu. Posjetilo nas je više od 500 ljudi, na što smo izuzetno ponosni. Još nam je važnije to što smo vidjeli da su se posjetitelji odlično zabavljali, a atmosfera je bila odlična od početka do kraja. Fešta je trajala do 2 sata ujutro, što najbolje govori koliko je ljudima bilo dobro. Nakon festivala primili smo puno pozitivnih komentara, i od posjetitelja i od natjecatelja, a upravo je to ono što nam daje dodatni motiv za organizaciju budućih izdanja. Kada vidimo da ljudi prepoznaju trud i da događaj ima takvu energiju, jasno nam je da sve ima smisla.“
I baš za sam kraj: „Datum 14. Hrvatskog homebrew prvenstva već je poznat. Tradicionalno se održava prve subote u lipnju, što znači da će sljedeće izdanje biti 5. lipnja 2027.“
Onda, vidimo se za godinu dana, zar ne? Pa, kako bi drugačije!
Foto Mato Pejić
