Prije točno sto godina, 28. ožujka 1914. rodio se u Brnu Bohumil František Kilian. Čitatelji magazina Pivo, Bier & Ale znaju ga kao Bohumila Hrabala. Obljetnica njegova rođenja trebala bi biti proglašena za dan društava za stolom u Češkoj republici i u Slovačkoj. Piše urednik PBA Pavel Borowiec.
Nitko drugi nije posljednjih desetljeća toliko zaslužan za činjenicu da su stolna društva u pivnicama opet dobila određeni društveni prestiž, kakav su imala u vrijeme Austro-ugarske carevine i između dva svjetska rata. Bohumil Hrabal posjećivao je pivnicu U zlatého tygra (Kod zlatnog tigra) da bi kao štamgast (stalni gost) popio koje plzenjsko pivo, ali formirao je tu i stolno društvo. sastajalo se svakog utorka za čeonim stolom u stražnjem dijelu pivnice u pravcu kuhinje. S vremenom su se pretvorili u zatvoreno društvo za stalne članove i pozvane goste. Bohumil Hrabal je dugi niz godina bio u tom društvu ne samo narator s božjim darom, nego također i nevjerojatno obrazovan poznavatelj umjetnosti i filozofije. Možda će se to današnjim posjetiteljima pivnica činiti nevjerojatnim, ali sjedenje uz pivo smatrao je prilikom za debate, koje se u to vrijeme nisu mogle voditi na sveučilištima ili znanstvenim institutima.
U Zlatnom tigru je dijelio „semizdate" svojih rukopisa, koje nije smio objavljivati. neke Hrabalove knjige u ono su vrijeme plaćale suhim zlatom. Iako am poznavao neke članove toga društva, nikad mi nije pošlo za rukom sjesti za „njegov stol".
S autorom Striženo, košeno osobno sam se susretao osamdesetih godina u Brčalki, to je 1986. godine bila pivnica u Širokoj ulici i točila je izvrsni krušovički lager. Tu sam se srijedom oko podneva susretao s Ondřejem Neffom i Vladimírom Novotným a u to stolno društvo uveo me Jan Hlavička. Bilo je to stolno društvo u kojem se razgovor vrtio oko literature. Ali Hrabal bi prošao pored nas i sjeo za stražnji stol. Htio je biti sam, takozvana Hrabalova Sorbona dan ranije bi ga tako nalila da je jedva pio svoje pivo. Bile su tako srijede kad nije htio nikoga u društvu i to je jasno davao do znanja. No, bilo je i srijeda, kada bi me pozvao i raspričao se o Kersku. To mjesto u Polablju privlačilo ga je poput magneta, pred kojim je nemoćan bio i genius loci Praga.
Među zelenim oblogama pivnice raspričao bi se drugačijim načinom, oslobođen psihičke napetosti i stresa. Razgovor s njim bio je nešto izvanredno. Ne gubi se iz sjećanja, ostaje kao jaki i jedinstven doživljaj za kakve ima smisla ići na pivo i u stolno društvo.
Suvremeno doba preferira druge vrijednosti, ali potreba za stolnim društvima morala bi preživjeti. Razgovor uz dobro pivo uvijek je u Češkoj imao značaj društvene odrednice našeg života.
Stoga bi najveći broj stolnih društava u Češkoj i Moravskoj, a možda i u Slovačkoj trebalo prihvatiti današnji dan 28. ožujka 2014. godine kao svoj praznik i nazdraviti Bohumilu Hrabalu.. pozvat ćemo češke pivovare da toga dana podrže i predstave stolna društva koja se redovito sastaju u njihovim pivnicama ili drugim ugostiteljskim objektima, koji predstavljaju ponos tih pivovara. U duhu izreke, koju je Bohumil Hrabal s vremena na vrijeme ponavljao: „nakon trećeg piva idiot, nakon devetog genij."
Izvor: Pivo, Bier & Ale
