Trezveno pijuckanje u korizmi

Još od početka godine pivovarama se piše crno. Mnogi najprvo nisu danima mogli ni vidjeti pivo uslijed silnog blagdanskog mamurluka, onda su neki apstinirali jer – u skladu s preporukama o čišćenju organizma – drže takozvani suhi siječanj. Pa dolaze oni što smatraju da je bolje štovati suhu veljaču, koja je ipak tri dana kraća, a ta još nije ni završila a evo nam i korizme, četrdesetodnevnog razdoblja posta i nemrsa koje nosi raširenu kulturu odricanja od nečega, a tu je alkohol prvi na udaru.

Naravno, u zemlji iz koje su glavom bez obzira pobjegli svi koji misle na svoju budućnost, u kojoj penzioneri, među kojima je i vaš siroti autor, žive na rubu siromaštva ili ispod njega i u kojoj ni u socijalizmu nismo imali ničega, a onda je došao kapitalizam i uzeo nam sve, u kojoj prvo i najveće pitanje na svijetu glasi: čega se uopće možemo odreći kad nam je sve već uskraćeno, ova tema uopće ne bi trebala postojati. To je, što bi rekao izvjesni AP, ne tema. Ali, šipak. Jer, želimo li biti veći katolici od pape – a želimo! – e, onda nam nema druge, nego da se nečega odreknemo. Pa, čega ćemo?

Evo, da ne okolišam, imam i sasvim konkretan prijedlog: kad ste već podlegli toj sumanutoj modi, i kad se već po navici prvo očekuju restrikcije u području maligana, odrecite se alkohola u pivu, ali ne i piva. Dakle – pijte bezalkoholno.

Da se razumijemo, bezalkoholno pivo, koliko god to zvučalo paradoksalno, u pravilu nije potpuno bez alkohola – u većini zemalja zakon dopušta pola procenta, ali ako znamo da ga u tragovima ima i u jogurtu, nema problema da nosi i takav podnaslov. Ponegdje su propisi još stroži, pa je u Velikoj Britaniji dopušteno tek pola promila, još je niža granica u Sjedinjenim Državama, dok u muslimanskim zemljama alkohola u bezalkoholnom pivu ne smije biti uopće. Iako je krunski moment proizvodnje piva alkoholno vrenje, moguće je napraviti pivo s minimumom maligana, i to na više načina – preskakanjem glavne fermentacije, miješanjem piva s mladinom i vodom, korištenjem specijalnog kvasca koji producira manje alkohola i odstranjivanjem alkohola iz već gotovog piva destilacijom, odnosno membranskom filtracijom. U svakom slučaju, mnoga su istraživanja pokazala da alkohol iz bezalkoholnog piva, o kolikom god ostatku se radilo, ne ostavlja u organizmu ama baš nikakve tragove, pa je potpuno sigurno i za vozače.     

O sastavu piva zbog kojeg ono veoma blagotvorno djeluje na ljudski organizam puno je napisano, ali uvijek uz ogradu da se pozitivan zdravstveni učinak može postići samo ako se ne pretjeruje s količinom, jer u protivnom alkohol poništi sve prethodne dobrobiti. Kod bezalkoholnog te opasnosti nema, pa je ono i prijatelj jetara, i imunološkog sustava, i sportaša, koji i inače rado posežu za pivom, a čak pivo bez alkohola ima i značajno manje kalorija, pa je preporučljivo i onima koji drže dijetu. Štoviše, pijete li bezalkoholno ne morate se bojati da ćete popiti ni preveliku količinu tekućine, jer to pivo, čak i ako ima zadovoljavajući okus, gubi karakterističnu pitkost, odnosno jedno pivo ne traži sljedeće, kao što je to slučaj s običnim pivom, a naročito s dobrom starom dvanaesticom, to jest lagerom.

Znamo da je konzumacija bezalkoholnog piva u javnom prostoru već uspoređena s gledanjem pornića na radiju, ali nećemo u ovo sveto vrijeme priprema za najveći kršćanski blagdan potezati te vulgarne paralele, no bit te teze ne možemo ignorirati – oduzimanjem alkohola pivu se ne uskraćuje samo ono što čovjeka razgaljuje i razveseljava, nego mu se značajno suzbija i okus. Zato je to područje stotinu godina praktično tapkalo u mjestu – prva bezalkoholna piva proizvedena su u SAD tijekom prohibicije, ali taj manjak okusa držao je taj proizvod na rubu tržišnog smisla.

Ali, u posljednje vrijeme potražnja za pivom bez alkohola ili sa smanjenim udjelom alkohola sve više raste, pa se to područje ozbiljno promatra i značajno unapređuje, te je danas sve više piva koja uistinu liče na sebe po svemu, osim po količini alkohola. Ne samo u industrijskim pivovarama, nego i u segmentu crafta. O tom trendu smo i mi više puta pisali, a ovih dana to sumira magazin za kulturu pića Punch, te kaže:  Nijedan aspekt pivske kulture – čak možda ni u cjelokupnoj kulturi pijenja – nije doživio tako divlji rast i ubrzanje u ostavljanju traga u kulturnom miljeu u posljednjih pet godina, kao brzorastući i neočekivano ukusan svijet bezalkoholnog piva, koji odbacuje stereotipe i sa zavidnom lakoćom obara rekorde prodaje. Najbolje od svega, u pravim rukama, bezalkoholno craft pivo može biti punog okusa i izražajno, jednako zadovoljavajuće kao bilo koje alkoholno pivo.

Dakle, moguće je i da u pivu bez alkohola dobijete puno dobrog okusa, samo... Uz vrlo rijetke iznimke, koje sve stanu na prste jedne ruke, kod nas su dostupna samo (također rijetka) bezalkoholna piva iz džinovskih internacionalnih pivovarskih kompanija, a onda možete misliti o kakvom se okusu radi. To što se oni u reklamama kunu u nepatvoreni, nenarušeni i puni okus samo je jeftin marketinški trik. Uostalom, oni pri tom uopće ne lažu – to bezalkoholno pivo možda stvarno ima puni okus njihovog normalnog piva, ali njihovo normalno pivo je samo korporacijski bućkuriš.

Znači da treba čekati da naše craft pivovare prihvate novi trend, usvoje tehnološke postupke i ukrcaju se u taj vlak. S obzirom na to da se nultim godištem svjetskog craft pokreta smatra 1965. godina, odnosno trenutak kad je Fritz Maytag kupio posrnulu pivovaru Anchor u San Francisku, što je izazvalo masovno okretanje homebrewingu, a onda pokretanje i malih nezavisnih pivovara, te da se naše najstarije zanatske pivovare tek pripremaju proslaviti prvi okrugao rođendan, onda bi se to moglo dogoditi, ček malo da izračunam, točno negdje pri kraju ovog stoljeća.

Ilustracija: Punch