Trezvena epizoda Đure Jakšića
Velikani srpske poezije Jovan Jovanović Zmaj i Đura Jakšić bili su pobratimi. Bliskost dva umjetnika nije bila ukorijenjena samo u dubokom patriotizmu , već je bila snažna i stoga što su istovremeno bili braća po peru. A razlikovali su se samo po odnosu prema – alkoholu.
Jednu od mnogih verzija priče o tome kako je čika Jova nagovorio prijatelja Đuru Jakšića da odoli zovu maligana nalazimo i na portalu Frontal.ba.
Pa kaže:
Zmaj Jova bio je Novosađanin, čovjek koji je imao veoma zlehudu sudbinu zbog smrti svoje djece, ali je svačijoj djeci, na kraju, bio kao otac. Njegov rad je zauvijek ostavio trag na odrastanju mnogih mališana.
Istovremeno, Đura Jakšić je ostao upamćen kao veliki boem, patriota ali i višestruko nadaren umjetnik. Osim pisane riječi, njegove slike su ocrtavale raskošne međe Đurinog talenta.
Priča je vezana za Beograd, iako je Đura došao ovde poslije potucanja po Srbiji i svijetu. Dva pjesnika su bila bliska ali je Zmaj imao dovoljno autoriteta da Đuri ipak skrene pažnju na jedan problem koji bi mogao da preraste u ozbiljnu nevolju. Bio je to porok zvani alkohol.
Đura je volio kafanu i društvo, a živio je prilično neugledno. Iako je danas svim Beograđanima poznata kuća Đure Jakšića u Skadarliji, to nije bila baš ugledna zgrada svog vremena, sa zemljanim podom i oskudnim nameštajem. Hroničari su bilježili čak da je Zmaj, poslije jedne večeri u kojoj su proveli podosta vremena zajedno, poželio da Đuru otprati kući. Međutim, ovaj mu je dozvolio da dođe samo do početka Skadarske ulice, ali ne i dalje ka njegovom domu. Bilo ga je sramota neuglednog načina na koji je njegova porodica živjela.
Ipak, Čika Jovi je više smetala Đurina raskalašenost i sklonost kafanskom životu i čašici. Anegdota kaže kako je Zmaj ubijedio pobratima da se okane alkohola, jednostavno – da prestane piti.
Zaista, Đura je sutra odlučno riješio da prođe pored svih varoških kafana, a da odoli onom pozivu "na po jedan krug". Nije svratio ni u jednu, odvratio je prijatelje da ga uvedu među kafanske stolove... I tako do uveče.
Kada je na kraju dana stigao pred kućni prag, sav ponosan na svoj cjelodnevni "učinak", obratio se samom sebi riječima: "Đuro, svaka ti čast, pravi si karakter! Toliko sam ponosan da te vodim na piće!".
I nastavak večeri također je završio u anegdoti. Đura Jakšić, poznat po tome što je svojim stihovima znao plaćati ceh u birtiji, i to je, naime, opjevao u pjesmi. Dakle, onog dana kad nije ništa pio, odveo je samog sebe da se počasti u kafanu Tri šešira u Skadarliji, koju je zvao „vinskim vrelom“, a piće je naručio u rimi:
E, nasuvo kad si, Đuro
Ceo ovaj dan izguro
A tu smo pred „vinskim vrelom“
Častiću te okom celom.
