Dok njemački mediji i posjetitelji Oktoberfesta oduševljeno izvještavaju o bajkovitom početku najvećeg pivskog festivala na svijetu, oni naši govore samo o „suludim“ cijenama piva i kobasica i doslovce ni o čemu drugom. Ako i vi želite čitati jedino o tome pošto je u Münchenu litreni vrč festivalskog piva, a pošto svinjska koljenica, ovo nije članak za vas. Idite nekamo drugamo.
Naravno da spominjem i koliko što košta, ali to je samo informacija koja upotpunjuje sliku o festivalu, a nikako svakidašnja jadikovka na koju se svode svi raporti domaćih jalnuških diletanata. A najjači dojam prvih dana Oktoberfesta je nepojamna gužva razdraganih pivopija koji su, ponukani prekrasnim sunčanim i veoma toplim vremenom, pohrlili na festivalski prostor i na gradske ulice pozdraviti svečane povorke koje su glavni sadržaj prva dva dana fešte na Terezijskoj livadi, i nadoknaditi ono za što su uskraćeni prošle godine. Tada su, podsjetimo, kiša i hladnoća desetkovali posjetitelje i značajno pokvarili ukupan dojam. Bila je to dvostruka šteta, jer se lani Oktoberfest vratio nakon dvogodišnjeg epidemijskog prekida pa su svi bili dodatno nabrijani i željno očekivali dragu vrevu, ali je ona zbog loših vremenskih prilika bila osjetno skromnija.
Zato je ove godine „odozgor“ sve obilato nadoknađeno. Sva tri dana, koliko sam u glavnom bavarskom gradu proveo s tradicionalnim suputnikom i supivnikom Josipom Součekom Pepom, temperatura se uporno držala blizu tridesete recke na ljestvici i sve smo vrijeme proveli u majicama kratkih rukava. Traumwetter (vrijeme iz snova) donosi i isti takav Oktoberfest – Traumwiesn.
Konkretno, jer pedantni Nijemci redovito vode statistike i sve garniraju preciznim brojkama – prvog je vikenda festivalski prostor posjetilo gotovo milijun ljudi, a samo u subotu njih 450.000. Zadovoljna je i policija, čitamo u novinama, unatoč napornom radu, jer su izbile tek dvije tučnjave staklenim vrčevima, a znamo li da je prazan maß – kako po njemačkoj riječi za mjeru u Bavarskoj zovu pivski vrč od jedne litre – težak 1.25 kilograma, jasno je da se radi o ozbiljnom hladnom oružju. U tim okršajima bilo je i lakše ozlijeđenih, baš kao što su ranjenici zbrinjavani i nakon nesreće sa sudarom vagona u tunelu straha Höllenblitz, no na sreću ni ovdje ozljede nisu bile teže prirode. Ostalo je zabilježeno i to da je medicinsko osoblje zbog pijanstva prvi put interveniralo „tek“ u 15.40 sati, odnosno značajno kasnije nego ranijih festivalskih godina. Zlobnici će zlurado primijetiti da je to danak skupoći, jer se zbog nje sada pije manje, no to ćemo moći reći tek nakon konačne bilance, poslije 3. listopada, kada na ovu predstavu padne zavjesa.
A sada je zavjesa tek dignuta. I otkrila spektakularnu scenu. U 34 godine (uglavnom) redovitog hodočašćenja na Oktoberfest, ovo je bilo prvi put da smo tamo bili prvog vikenda, odnosno na dan otvaranja (ne računajući snimanje emisije s Robertom Knjazom prije pet godina, kada sam to vidio ipak iz jednog drugog ugla), pa nam je posebno zanimljiva bila atmosfera svečanih mimohoda na početku fešte. Naime, prvog dana se na svoja „radna“ mjesta dovoze voditelji pivnica u pojedinim festivalskim šatorima i njihovo osoblje. Gazda ili gazdarica dolaze u kočiji, a personal na alegorijskim kolima ukrašenim simbolima piva, žetve i Oktoberfesta. U šator Schottenhamel dovezao se i gradonačelnik Münchena Dieter Reiter, koji je u subotu točno u 12 sati s dva udarca drvenim čekićem zabio pipu u dvjestolitarsku drvenu bačvu piva Spaten i tako otvorio feštu. Pri tom oberbürgermeister festival otvorenim proglašava riječima O'zapft is! Auf eine friedliche Wiesn! (Načeto je! Za miran Oktoberfest!), zatim je natočio prvi maß i dodao ga bavarskom premijeru Markusu Söderu.
Ovaj ritual izaziva nezapamćen interes javnosti, no uživo ga na licu mjesta mogu pratiti samo odabrani s VIP pozivnicama, dok se svi ostali moraju zadovoljiti praćenjem izravnog televizijskog prijenosa na koji također pravo ima samo njemačka državna televizija ARD. I za dolazak povorke vlada neobično velik interes, pa je cijela trasa, koja vodi ulicama Münchena načičkana znatiželjnicima, no i pivski šatori, koji su ogromni – neki i s po deset tisuća mjesta od jutra su dupkom puni. Na dan otvaranja Wiesna vlada u šatorima poseban režim – otvaraju se u 9 sati, u 10 počinju posluživati bezalkoholne napitke, a točenje piva kreće točno u podne, kada u Schottenhamelu odjekne O'zapft is!
I drugog dana festivala gradom prolazi svečana povorka, još veća, duža, šarenija i bučnija – povorka folklornih ansambala i tradicionalnih bavarskih streljačkih društava i povijesnih postrojbi. I ta povorka prolazi festivalskim prostorom zbog čega se na nekoliko sati isprazni pivovarska ulica, a gledatelji se načičkaju iza metalnih ograda i između njih nategnutih konopaca i – kako je to lijepo propisano Murphyjevim zakonom – u trenutku zatvaranja ulice svi se nalaze na pogrešnoj strani, te između prolaska pojedinih grupa uporno pretrčavaju na drugu stranu, što policajci odlučno sprečavaju. A te grupe po završetku mimohoda zauzimaju mjesta u šatorima, gdje objeduju i druže se do dugo u noć, a u festivalskim šatorima Oide Wiesna, dijela festivala koji pokazuje kako je Oktoberfest izgledao prije jednog stoljeća, i nastupaju na središnjim pozornicama.
Među najveće atrakcije fešte spadaju konjske zaprege koje vuku kola s pivskim bačvama, a svaka od šest gradskih pivovara koje imaju isključivo pravo točenja piva na Oktoberfestu (abecednim redom: Augustiener, Hacken Pschorr, Hofbräuhaus, Lövenbräu, Paulaner i Spaten) doveze šesteropreg pred svoj šator te strpljivi ljepotani i njihovi kočijaši spremno poziraju bezbrojnim mobitelima i fotoaparatima, koji bilježe selfije ili portrete gostiju, u pravilu obučenih u bavarsku nošnju – famozne dindrlice i lederhozne.
Najveći, najpoznatiji i najvažniji pivski festival na svijetu održava se na prostoru površine 40 hektara. Puno puta je ispričana ta priča, pa samo kratko podsjećam: 1810. godine je u povodu vjenčanja bavarskog prestolonasljednika Ludwiga i princeze Therese von Sachsen-Hildburghausen na livadi izvan grada priređena za puk konjska utrka s točenjem piva, koja se svima tako svidjela, da se nastavila održavati i sljedećih godina i tako je i danas, 213 godina kasnije. Fešta se sve to vrijeme održava na istom mjestu, samo je livadu, koja je po mladenki nazvana Theresienwiese, u međuvremenu megalopolis opkolio sa svih strana, pa je ona danas praktično u centru grada. Oktoberfest, koji je tijekom vremena više puta izostao zbog raznovrsnih razloga, pa nedavno dva puta i zbog pandemije koronavirusa, stalno širio i dobivao nove sadržaje i atrakcije, a među njima je i mnoštvo sadržaja za najmlađe koji spadaju među iznimno brojne posjetitelje, a svaki je utorak na Wiesnu obiteljski dan s brojnim popustima i specijalnim programima.
Uz 14 velikih šatora, tu je još toliko malih, pa niz takozvanih weissbiergartena i karusela – vrtnih pivnica i vrtuljaka na kojima se toči pšenično pivo, weizen, pa na deseci raznih drugih ugostiteljskih radnji, šatora, stotine štandova, kioska, trafika i šaltera za uličnu prodaju, streljana, tisuće igara i atrakcija, ma – od cirkusa buha do panoramskog kotača... Tu je toliko mnoštvo svega da bi samo puko nabrajanje trajalo do dugo u noć. A ono još nismo ni dotaknuli hranu – od slavnih bavarskih pilića (Wiesn Hendl), preko kobasica, svinjskih koljenica i riba, pa do volova na ražnju, kojih se svake godine samo u šatoru Oxenbraterei okrene preko 130, plus još više desetaka teladi.
Ili, štatijaznam, muzika. Svaki festivalski šator ima veliki orkestar koji zabavlja posjetitelje, svirajući širok repertoar, a svake godine se bira i najomiljenija pjesma festivala, te se ove godine računa da će to biti hit talijanske grupe Ricchi e poveri iz 1981. godine Sara perché ti amo.
A pivo? Eh, da, ima tu i nekog piva. Šest milijuna posjetitelja smatra se nekakvim očekivanim standardom Oktoberfesta, a oni za 16 dana, koliko fešta traje (ove godine zapravo čak 18) popiju obično oko sedam milijuna litara piva. I to ne makar kakvog piva, nego festivalskog Oktoberfest piva (Wiesnbier), što je varijanta bečkog lagera i za oko jedan posto je jači od običnog svijetlog lagera, a ako se zna da se ovdje pivo toči samo u litrene vrčeve, jasno je da maligani tu pršte kao gejzir. Da, i unatoč visokim cijenama, teško da će potrošnja biti išta manja nego obično. A cijene stalno skaču, o čemu redovito izvještavamo početkom ljeta, kada Gradsko vijeće glavnog grada odobrava cjenik. Tako smo i ljetos najavili da će litreni vrč piva stajati između 12,60 i 14,90 eura, i tako to i jeste. Puno je to, naravno, ali s time se računa, pa tko voli – neka izvoli.
Ja evo, i moj pivski drug Pepa, izvoljevamo već 34. godinu zaredom i – što bi rekao pjesnik – teško da će nešto da nas spreči. Prvi put smo se na Oktoberfestu manje više slučajno našli daleke 1989. godine. I vidjesmo da je to dobro, pa smo to ponovili i sljedeće godine, a onda se dalo na zlo, te uz rijetke izuzetke idemo svake godine i dan danas. Tridesetogodišnji jubilej smo 2019. godine slavili uz ostalo i specijalno tiskanim majicama na kojima je bio službeni logo iz naše „nulte“ godine, a na zadnjoj strani smo napisali stih Evo nas ovod posli triest godin iz sjajne pjesme Nevera Tome Bebića. Te smo majice nosili i ove godine i bile su pravi hit.
- Oprostite, što vam to piše na leđima, upitao je mlađahni pivopija prišavši nam u šatoru Tradition na Nostalgičnom Oktoberfestu (Oide Wiesn).
- Das heisst: Und 30 Jahre spätter sind wir wieder da, reknem i opišem mu našu tradiciju dolazaka na Oktoberfest, što je simpatični mladić popratio blaženim osmijehom i razrogačenim očima, a za čas je dotrčao još jednom i pitao:
- A na kojem je to jeziku?
- Na hrvatskom.
Nekima, naravno, nije trebalo objašnjavati o kojem se jeziku radi, jer, baš kao i svugdje drugdje, i ovdje vrvi našima.
- Imate lijepe majice, u prolazu nam dobaci jedan od tih zemljaka, a onda također zastane da čuje priču o tri desetljeća redovitog posjećivanja Oktoberfesta.
- Auuu, to je upornost, dometne.
- Ljubav, otpovrnemo nas dvojica. Strast prema pivu i prema ovoj jedinstvenoj atmosferi, koju smo prenijeli i na svoje bližnje, pa pokoji put s nama pođu i naše supruge i djeca. Uglavnom, naša budućnost na Oktoberfestu je zagarantirana; imat će tko potegnuti put Münchena i kad mi okačimo maßove o klin.
Foto Mato Pejić
Još fotografija u galeriji na Facebooku
