Tolerancija
Pita me jedan poznanik da kolika je „kod vas“, u Švedskoj, tolerancija za prekoračenje brzine u prometu.
Ogovarali smo, naime, izvjesnog načelnika jednog slavonskog grada koji je na pedeset vozio devedeset, pa mu je vozačka oduzeta na tri mjeseca.
„Žurio sam na sastanak“, navodno se branio dotični, te mu je kazna smanjena za trećinu.
Čuj, na toleramciju se poziva osoba koja vodi grad u kojem se ne toleriraju „zadane“ razlike. Koji dijeli djecu po završetku prezimena, koji razdaja kolonu pijeteta žrtvama prema ideologiji, gdje se razbijaju i table i nosevi zbog „naših“ i „njihovih“.
Da nije onomad izašao iz državotvorne stranke vjerovatno bi mu sve bilo oprošteno, jer je čovjek žurio na sastanak.
Hm, tolerancija!?
Sjećam se kao danas vijesti u Dnevniku švedske televizije kada smo već u drugoj minuti saznali da je toga dana „i sam kralj Gustav platio kaznu za brzu vožnju“.
Ili slučaja onog zapovjednika policije u Kristijanstadu kome sud nije, kao olakšavajuću, prihvatio izjavu da je „brzo vozio jer je autocestom jurio nekog tipa koji je, navodno, bio osumnjičen za neki kriminal.“
U obrazloženju odbijenice sud je naveo kako se vozilo osumnjičenika nalazilo dovoljno daleko od njegovog vozila da ga nije mogao stići, pa je nepotrebno reskirao i svoj i tuđe živote i imovinu.
Čudni ovi sjevernjaci!
Onaj načelnik, naravno, nije izdvojen slučaj. Kod nas ti čovjeka oslobode i kad izmlati ženu. Riječ na riječ! I kad mu je olakotna okolnost jer je branitelj. I kad ono što je ukrao „nije baš mnogo“. I kad mu samo pravosuđe predmet odvede u zastaru.
Mi smo ti, za razliku od tih Šveđana, tolerantni ljudi.
Osim, naravno, ako govorimo o abortusu, pravima istospolnih brakova, jednakom biračkom pravu, radničkim slobodama i socijalnoj sigurnosti.
Pa i UNESCO kaže de je tolerancija „dosljedno poštovanje ljudskih prava, i da biti tolerantan, ne znači toleriranje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja.
To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih.
To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu.“
A mi upravo i jesmo onakvi kakvi jesmo. Znači, tolerantni.
