Stvari obično nisu onakve kakvima se čine, to smo dobro naučili, većinom na teži način. No, rijetko kada onome tko obmani potrošača padne dlaka s glave, ali ipak se desi. Sada je na tvrdo naletjela njemačka pivovara Benediktiner Weißbräu, za čije pivo kupci misle da dolazi iz Bavarske, a zapravo se kuha u Hessenu. O slučaju će odlučivati sud.
Oštra prepirka oko bavarskog piva iz Hessena, piše dnevnik Münchener Merkur, najavljujući da se sudski pravorijek može očekivati početkom srpnja. Pivo se, naime, reklamira slikama iz Bavarske, a kuha se u drugoj njemačkoj pokrajini, pa sud sama treba odlučiti radi li se o obmani potrošača. Na fotografijama kojima se pivo reklamira je slika benediktinskog samostana u bavarskom Ettalu s baroknom crkvom i Alpama u pozadini, ali pivo se ne kuha u tamošnjoj pivovari, nego u pivovari Licher u gradu Lichu u pokrajini Hessen u središnjoj Njemačkoj, koja pripada pivovarskoj kompaniji Bitburger Braugruppe. Tako to funkcionira zapravo već jako dugo – još 1990. godine samostanska je pivovara u Ettalu povećala proizvodnju traženog pšeničnog piva s dvije na čak 20 tisuća hektolitara, pa je taj brend izdvojila u posebno poduzeće uz sudjelovanje Bitburger grupe, te se ono od tada kuha u pivovari Licher. I reklamira slikom bavarskog idiličnog pejzaža. Te ga svakih deset godina netko uzme na zub – prije satirična emisija Bavarskog radija Quer, a sada Središnji ured za suzbijanje nelojalne konkurencije.
Pivovara se od optužbi brani faktom da je u Ettalu sjedište firme, pa da pozivanje na taj kraj nije protiv propisa, a pivo se također kuha prema ugovoru s benediktinskim samostanom po njihovoj recepturi i pod njihovom kontrolom. Također naglašava da na etiketi točno piše gdje se pivo kuha, pa da tako nema nikakve obmane.
Reklama koja kupca dovodi u zabludu više je pravilo nego iznimka. Iako je to bilo tako davno da se tada još nisam brijao, dobro sam zapamtio slogan Gillette super silver, najfiniji nožić na svijetu koji je proizvođač famoznih žileta morao promijeniti jer je, a onda je, početkom sedamdesetih, vrlo vjerojatno na valu te priče koja je uzburkala javnost, danska pivovara Carlsberg smislila slogan Vjerojatno najbolji lager na svijetu (Probably the best lager in the world), koji se koristi i danas, pedeset godina kasnije.
Pivovare se veoma često pozivaju na dugu tradiciju proizvodnje i ponosno ističu mjesne sirovine, a naročito se vole pohvaliti kvalitetom lokalne vode zbog koje je njihovo pivo, kao, posebno. I onda dođe veliki igrač iz bijelog svijeta, kupi dotičnu pivovaru, zatvori je i kuhanje njezinog piva preseli u neku drugu pivovaru stotinama kilometara udaljenu iz slavnih izvora.
Ne znam kako da vam to kažem, ali tu nema pomoći. Multinacionalne kompanije su država u državi, to su takozvani otuđeni centri moći, kojima možete samo staviti soli na rep. Tek beznačajan dio sumnjivih, zavodljivih, zbunjujućih i obmanjujućih izjava, slogana, reklama i postupaka, ili primjera nelojalne konkurencije, završit će na sudu, a i onda je pitanje koliko će to pomoći, odnosno kako će sud odlučiti.
To je nama naša globalizacija dala.