Tko je ubio češko pivo
Prostrana prostorija pivovare bila je osvijetljena tek mutnim svjetlom nekoliko nepravilno razmještenih žarulja, povješanih po visokom stropu. Zbog toga je hala djelovala tajanstveno, ali nipošto tjeskobno...Iz varionice u najudaljenijem kutu razlijegala se ugodna toplina, a punionica, smještena gotovo u sredini hale, punila je prostor finim mirisom.
Ispod moćne drvene podloge mogli su se naslutiti kilometri podruma za odležavanje. Predvečernje doba zaokruživalo je atmosferu izuzetnog događaja, koji se imao zbiti svake minute - sumrak, pojačan laganom proljetnom grmljavinom, naglašavao je siluete kamiona pred prozorima. Osim laganih kapljica, koje su se rasprskavale na parapetima i udaljene jeke potmulih gromova, čula se još samo prigušena zveka linije za punjenje, koja se nalazila dvije prostorije dalje.
Hercule Poirot se zagledao u dvorište, koje se gubilo u sjenama predvečerja, a onda se obratio okupljenom društvu. Napetost i nervoza u prostoriji već je dosegla onu mjeru, koju je htio, pa je počeo govoriti prije nego što netko od prisutnih sve pokvari kakvim nespretnim pitanjem.
„Poštovani, pozvao sam vas večeras sve, jer sam u slučaju koji ovdje istražujem otkrio ključne činjenice." Poirot je zastao da bi vidio kakav je dojam ostavila njegova izjava. Napetost se još više pojačala, pa ipak - ili baš zato - nitko se nije javio. „Kao što sigurno znate, pozvao me je ovdje prisutni gospodin Češki Konzument, da otkrijem tko je ubio Češko pivo. Kao Belgijancu ta mi je problematika veoma bliska i nakon detaljnom istraživanja mogu objaviti da već znam tko je ubojica - i da se večeras nalazi među nama upravo u ovoj prostoriji!" Nakon te objave, izgovorene dramatičnim glasom, neki od prisutnih više se nisu mogli suzdržati, te su iznenađeno vrisnuli. Moglo se čuti i nekoliko poluglasnih zbrkanih razgovora. Ali kako se nitko nije obratio Poirotu izravno, on je za čas, kada se sleglo prvotno iznenađenje, nastavio: „Da bi izvršio taj gnusni zločin netko je morao imati motiv i priliku... oboje ste imali vi, Multinacionalna Kompanijo!" Da bi pojačao efekt svojih riječi, Poirot se naglo okrenuo prema okrivljeniku i u njega upro svoj oštri pogled.
„Ja fas ništa nerazumi, mister Poirot!" promuca gospodin Multinacionalna Kompanija zbunjeno, ogledavajući se oko sebe tako živahno da mu se tresao golemi trbuh.
„Da, da, monsieur, mislim da me unatoč vašim problemima s razumijevanjem češkog tržišta jako dobro razumijete! O tome da si ne možete priuštiti da platite Češko Pivo i da biste umjesto njega radije uzeli Europivo, nema valjda nikakve sumnje. Ali, preko noći ga niste mogli samo tako otpustiti. Zato ste ga morali ubiti! Prilika za to imali ste također više nego dosta!"
„Ja ne snati o čemu fi goforiti!"
„Bon, razumljivo je da bi će se čitava akcija odvijati lakše ako u nju uključite svoje podređene, Pivovarske Skupine! Ili još kad bi to bila zapravo njihova ideja, da ugode svome nadređenom?!" Poirot se uhvatio za svoj usukani brk i čekao reakciju iz kuta prostorije. „No, to valjda ne možete misliti ozbiljno! Kakva drskost!" oglasio se istog trena gospodin Skupina Heineken. Iako se trudio da zvuči tronuto, iskusnom uhu Hercula Poirota nije promakao prizvuk nervoze.
„Uopće ništa ne zna, samo to tek tako nabacuje na nas," nadovezale se Pivovare Staropramen, jednako nemirnim glasom. Plzenjske Pivovare i dalje su šutke stajale u prvom redu grupe, iako njihova pozicija više nije bila tako dominantna.
„Naravno, vaše „obiteljske tvrtke" pomalo trunu ispod površine. Ukratko, Češko pivo vam se više nije uklapalo u priču. Vi šutite, gospodine!" izderao se Poirot na Heinekena, koji se opet spremao uvrijeđeno protestirati, „vaši postupci su zacijelo najgori - ili biste možda htjeli okupljenom društvu reći nešto o tajanstvenom nestanku vaše četvero djece, Hostana, Louna, Dačičkoga i Zlatopramena?!"
„Hostan je u Brnu, a ostali na privremenom boravku u Březnu i dobro im je tamo, ne znam što mislite pod tim nestankom," promrmljao je Heineken, štoviše, iz njegova je glasa nestala ona odrješita samouvjerenost.
„Naravno, to sam već čuo." Dodao je Poirot s prizvukom ironije u glasu. Grupom Skupina više se nije bavio, nego je pogled okrenuo prema fotelji, koja je zauzimala počasno mjesto gotovo u sredini prostorije.
„Elem, ne smijemo zaboraviti na utjecaj Komercijalizma, sive eminencije svake lokalne prljave trgovine!"
Dramatična izjava ovoga je puta izazvala reakciju. „Bravo, dragi gospodine Poirote, već sam mislio da me ovoga puta nećete okriviti," nervozno je zakikotao gospodin Komercijalizam i dalje pušio svoju cigaru koju je zapalio neposredno nakon početka skupa. „Dokaze, pak, pretpostavljam da nemate...".
„Non, monsieur, kao i u stotinama drugih primjera, svi tragovi koji vode prema vama su pomno izbrisani i nitko se ne usuđuje svjedočiti protiv vas. No, ne budete li oprezni, jednom ni vaš utjecaj neće biti dovoljan, pa će doći red i na vas!"
„Mir Reklamo," zadržao je gospodin komercijalizam svoga sina, koji je već zakoračio prema Poirotu. Premda Reklama nije spadao baš u one najpametnije, bio je očeva desna ruka a njegova je snaga kod ostalih izazivala respekt. Pokazalo se da je to tako i kod Poirota, koji je ipak, istina neznatno, nesvjesno ustuknuo. „Ovdje gospodin detektiv puca na slijepo oko sebe, ne smijemo to uzimati k srcu," dodao je Komercijalizam pokroviteljski.
Poirot je vidio da tu nije uspio, pa je postao malo nesiguran. Na svoju sreću, uspio se oporaviti prije nego što je itko išta primijetio. Opaki i opasni momak, taj Komercijalizam, vjerojatno je imao prste i u drugim ubojstvima, a osim toga posljednjih godina se činilo da je gotovo sveprisutan. Ali i na njega će jednom doći red, pomislio je Poirot i okrenuo leđa fotelji.
„Tako, koga tu još imam...pa naravno, Jeftino Pivo! Natječući se s Češkim Pivom za naklonost gospodina Konzumenta, i stalno u njegovoj sjeni, nije u stanju dostići njegove kvalitete! I manja frustracija bi bila odličan motiv!"
„Ali, kako bih mogao učiniti nešto takvo, ta on mi je bio brat!" reagirao je gospodin Jeftino Pivo uz lagani poljski naglasak. K tome se odmah vidjelo da mu nije dobro - trenutno mu je pala pjena i lagano se orosio.
„Brat, oui, tako piše na vašoj etiketi. Ali ne i u vašim dokumentima, gospodine Pivo, ili bih možda ipak trebao reći...Pivski Napitče?!"
„To sam i mislila, užas! Ti stranci uopće nemaju skrupule!" uzdahnula je sa strane Svijanska Kneginja.
„Ah, bon, Češke Pivovare. No, dopustite da vas upozorim, madame, da ste za zločin osumnjičeni i vi!"
„Vi ste poludjeli, čovječe!", dreknuo je na detektiva gospodin Bernard, „Držite se mene!," dodao je kneginji, koja je počela gubiti svijest i kliznula prema tlu. „Vidite što ste učinili - kneginja i ja smo prijatelji Češkog Piva i tvrditi drugačije je klevetnički!"
„Bon, onda sam klevetnik. Osim toga vaše prijateljstvo, koliko je meni poznato, nikad nije prešlo granicu praznih riječi. Po tome što ste miješali u Češko Pivo niste ništa bolji od Pivovarske Skupine."
Sada je u hali nastao pravi kaos. Na posljednju Poirotovu opasku bijesno je reagirao ne samo gospodin Bernard i sve skupine - sada ni Plzenj nije izdržao - nego i ostali. Jedini koji je ostao miran bio je gospodin Komercijalizam, koji je znao da optužba neće oslabiti njegovu poziciju a također i Reklama, kojem je bilo zabranjeno miješati se u takve konflikte. Poirotu je tek uz velike napore uspjelo vratiti mir, da bi mogao nastaviti.
"Gospodo, dame, pravni subjekti! Sada, kada smo se smirili, mogu objaviti tko je stvarni ubojica!" Ta je primjedba opet malo zatalasala površinu međusobnih razgovora, no oni su ovoga puta vođeni tiše nego malo prije.
„Ubojica Češkog Piva..." tu je Poirot napravio dužu pauzu i uživao u trenutku u kojem se osim linije za punjenje u prostoriji nije moglo čuti apsolutno ništa, „...ste vi svi!"
U nastalom metežu mogao se jasno čuti samo glas gospodina Češkog Konzumenta, kojeg se doduše uglavnom smatralo sklerotičnim glupanom, pa ipak je znao - kao upravo sada - ponekad iznenaditi i pustiti glas. Njegov rev postupno je ušutkao sve ostale. „Ja sam to slutio! Cijelo vrijeme sam to slutio! Ubiti narodnog heroja, zar vas nije stid!!"
„Mon Dieu, gospodine Konzumentu, ne vičite tako! Kad sam rekao vi svi, mislio sam, dakako, i na vas! Vaš bezličnost i neprikrivena suradnja sa svim prisutnima omogućila je da se ubojstvo izvede veoma jednostavno! A to što ste na kraju pozvali mene, da biste oprali svoju savjest, to ništa neće promijeniti!"
„Dakle, to je vrhunac! Ja sam vas pozvao, a vi! To je...! Da ne povjeruješ! Ja Češko Pivo nisam ubio, uvijek sam ga branio! Branio, branim, Branik! Mini pivovare! Ubojstvo!" tusti obrazi gospodina Konzumenta su se zajapurili i on se na kraju morao vratiti u naslonjač, gdje je isprekidano otpuhivao i gledao u prazno, kao da još nije bio svjestan, protiv čega se zapravo bunio.
„Dakako, a na kraju mislim da to i sami vjerujete, slušao sam o vašoj sklerozi i psihičkoj nestabilnosti. Zapravo mi vas je malo žao, ali to vas ne oslobađa odgovornosti. A ni vas ostale!" No, ta opaska nije podigla atmosferu u prostoriji - upravo suprotno, u zraku je vladala takva koncentrirana napetost, da je to Poirota učinilo donekle nesigurnim.
Na kraju je iz fotelje ustao gospodin Komercijalizam. „Bravo gospodine Poirote, imate nas - nažalost niste mislili na to da nije naročito pametno zatvoriti se sam s bandom ubojica." Oko Poirota, na čijem su se čelu pojavile kapljice znoja, sužavao se krug svih prisutnih. „U Orient Expressu vam je doduše pošlo za rukom da se izvučete, iako mi je nejasno kako - ali ovdje istina neće izaći izvan ovih zidova. Ovaj glupan Konzument do sutra će svejedno sve zaboraviti, a vi - želite li znati što se desilo Cocku Francisu, kojega je ovaj senilac pozvao prije vas? Pa eto, skuhali smo šaržu engleskog Alea, a ostatka će se vaše sive moždane stanice sigurno dosjetiti. Vjerujem da će belgijsko pivo biti jednako dobro..." Poirota se u sredini tijesnog kruga više nije moglo vidjeti. Na drugoj strani prostorije veselo je grijala varionica, a gospodin Bernard sa smiješkom je otvarao njezina vratašca.
Izvor: pividky.cz
S češkog preveo Mato Pejić
