Tko je pravi pivski kralj

Prva pomisao uz ovakvo pitanje većini će biti da je to Budweiser, zbog njihove agresivne istoimene reklamne kampanje, navodi ovih dana jedan američki pivski portal, dodajući – pravi kralj piva nije Budweiser, i pitajući se: postoji li uistinu pravi kralj ili svetac piva? Postoji svetac za vino, za hranu i valjda sve što uopće možete zamisliti. A postoji li kakav svetac ili kralj i za pivo?

Evo što u nastavku kaže autor toga teksta: Zapisano je kako je Gambrinus učio umijeće kuhanja piva izravno od Izide, egipatske velike boginje majke, zaštitnice braka i majčinstva, Ozirisove sestre i žene. To je znanje prenosio na druge i proglašen kraljem piva. Postoji mnoštvo različitih legendi oko imena Gambrinus, a jedna od njih kaže da je to ime dano Ivanu Neustrašivom (1371.-1419.), za kojega se vjeruje da je izumio začinjanje piva hmeljem. Prema drugim izvorima, Gambrinus bi mogao biti jedan od peharnika Karla Velikoga. Bio mitska ili povijesna ličnost, Kralj Gambrinus postao je svetac patron piva i zapamćen je kao istinski kralj piva. Dakle, slijedeći put, kad su čaše prazne, znate kome se treba pomoliti. Usput budi rečeno, u vrijeme kada se dešavalo sve to oko kralja Gambrinusa pivo se kuhalo s makom, školjkama i mrvicama kruha. Njam-njam!

Tako smo saznali još nešto novo. Naime, prema većini zapisa i leksikonskih ili enciklopedijskih natuknica o Gambrinusu, uoće nema dvojbi o njegovom postojanju, pa ni o identitetu. Evo, na primjer, hrvatska enciklopedija kaže ovako: Gambrinus, legendarni flandrijski kralj kojemu se pripisuje otkriće tehnike varenja piva, te mu je Karlo Veliki dao povlasticu proizvodnje piva. Na starim minijaturama prikazivan s čašom piva s pjenom. Prema nekim mišljenjima, Gambrinus je iskrivljeno ime brabantskoga kneza Jana Primusa (1261.-1294.), za kojega je u povijesnim izvorima potvrđeno da se nalazio na čelu pivarskoga ceha.

Pivo, međutim, nema samo jednog patrona. Ni ovdje ih nećemo pobrojati sve, ali ćemo nedvojbeno pokazati da se uvijek radilo o važnoj i velikoj stvari, koju su štitili uvijek samo veliki i važni stanovnici panteona, pa i oni sa samoga vrha. U Mezopotamiji, zemlji između dviju rijeka, Eufrata i Tigrisa, koja se smatra kolijevkom piva i pivarstva, pronađeni su i ostaci kamenih ploča ispisanih hijeroglifima, a na jednoj od njih je i himna sumerskoj pivskoj božici Ninkasi. Tada, a i kasnije često se smatralo da je pivo piće bogova, a Egipćani su njegov izum pripisivali i samom vrhovnom božanstvu Ra, stvoritelju svih bogova i ljudi. Patronom proizvođača piva smatrali su Ozirisa, zapisao je grčki povjesničar Heroditus. U Rimu zaštitnica piva bila je božica zemljoradnje Ceres. Patronom piva, pivarstva, proizvođača, strukovnoga ceha i pivopija danas smatraju mnoge, među ostalima i svetog Nikolu, koji je valjda najzaposleniji među svecima, jer štiti putnike, djecu,vodeničare, ribare, graditelje mostova, potom svetog Patrika, posebno u Irskoj, gdje je on i zaštitnik cijele nacije, ili, kao u Bavarskoj svetog Florijana, koji još štiti i vatrogasce. Ipak, najčešće se kao zaštitnik pivarskoga ceha spominje sveti Arnold. Dakle, oni koji žele ili trebaju nebesku pomoć bilo u proizvodnji pivarskog ječma, hmelja, slada, i na kraju same dragocjene tekućine, zaista se imaju kome utjecati. Možda najbolje svima odjednom, pa netko će valjda pomoći.